U četvrtak, 12. kolovoza 2021. godine, Misom zadušnicom u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravici – župa Vitez, sahranjena je Služavka Malog Isusa Provincije Bezgrješnog Začeća BDM s. M. Mercedes (Cvijeta) Mijatović koja je blago preminula u Gospodinu okrijepljena svetim sakramentima, 10. kolovoza, u 88. godini života i 59. godini redovništva, u bolnici "Dr fra Mato Nikolić" Nova Bila.

Misu zadušnici u crkvi sv. Leopolda predvodio je župnik župe Vitez  fra Velimir Bavrka, u zajedništvu s pet svećenika. Na Svetoj je misi sudjelovalo 30 sestara Služavki Malog Isusa predvođenih provincijskom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten, te nećaci, nećakinje i rodbina pokojnice. Izraze sućuti sestrama Služavkama Malog Isusa i rodbini pokojne s. Mercedes uputio je domaći župnik fra Velimir Bavrka koji je predslavio Misu zadušnicu i vodio sprovodne obrede.

U prigodnoj propovijedi fra Velimir je najprije kazao da je Božja prvotna želja da ljudi krenu Njegovim putem. No, odmah je podsjetio kako je mali broj onih koji se odazivaju na Božji poziv. Stoga je s radošću istaknuo da danas ispraćamo redovnicu, Služavku Maloga Isusa, čiji životopis govori da je pripadala tom manjem broju ljudi koji su ostavili sve i pošli za Gospodinom. Podsjetio je kako je kroz proteklih pet godina ispovijedao pokojnu  s. Mercedes, te ustvrdio da je nju pogodila ona Isusova rečenica: „Dođi i idi za mnom“. O toj je rečenici s. Mercedes razmišljala i ona ju je nosila. Pri koncu propovijedi fra Velimir je rekao da joj danas, stojeći pokraj njezinog lijesa, želimo reći „Hvala“ i „Vječno zbogom“ ili „Do viđenja, ali u nebu“.

Na kraju Svete mise nazočnima se obratila provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten. Govor provincijske glavarice prenosimo u cijelosti:

„Poštovani gospodine Župniče, braćo svećenici,

rodbino i prijatelji drage nam s. Mercedes,

drage sestre!

Danas, na ovom svetom mjestu, u crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravici okupili  smo se kako bi iskazali posljednju počast tijelu naše drage s. M. Mercedes (Cvijete) Mijatović i molile za pokoj njezine duše.

Gledajući unatrag u zadnje godine i dane života s. Mercedes možemo reći da je se svako jutro rano budila sa željom da dođe na jutarnju molitvu, sudjeluje na sv. Misi kako bi se susrela s Gospodinom i okrijepila njegovim sv. Tijelom.

U tim svojim prvim zadacima crpila je snagu za novi dan koji je bio pred njom. I ako je tijelo gubilo svoju životnu snagu, njezin duh je bio jak. Borila je se svim snagama da sama učini sve oko sebe i da što manje bude na teret drugima. Na tu je nakanu puno molila. Njezino pouzdanje u Boga i  u pomoć Blažene Djevice Marije kojoj je posvetila svoj život nije ju iznevjerilo.  

Prije tjedan dana otišla je na pretrage u bolnicu u Novu Bilu, doživjela moždani udar koji ju je ostavio u komi i nakon tri dana života na aparatima, opremljenu svetim sakramentima Gospodin ju je pozvao k sebi, u svoje vječne stanove kako bi se odmorila u njegovoj vječnoj blizini u kojoj je živjela kao Božje dijete nepunih 88 godina i kao redovnica u Družbi sestara SMI 59 godina.

O njezinom predanom i ispunjenom životu na ovoj zemlji za Boga, Crkvu i bližnje svjedoče njezini kratki ali bogati biografski podaci.

Sestra Mercedes je rođena 16. rujna 1933. godine u mjestu Aladinići, općina Stolac, župa Prenj, od oca Stojana i majke Kate rođene Prce. Kao odrasla i zrela djevojka sa dvadeset i sedam godina  (30. svibnja 1960. godine) ušla je u Družbu sestara Služavki Maloga Isusa.

Novicijat Družbe započela je na svetkovinu Velike Gospe 15. kolovoza 1961. godine u Zagrebu na Kraljevcu. Prve svete zavjete je položila na istu svetkovinu 15. kolovoza 1962. godine, a doživotne 15. kolovoza 1968.godine.

Nakon položenih redovničkih zavjeta službovala je u mjestima:

Vinkovci, Slavonski Kobaš, Cer, Studenci, Čardak, Doboj, Skopaljska Gračanica, Sarajevo, Vrhbosanski Kaptol, Maglaj, Neum, Hvar – Starigrad, Gromiljak, Lug Brankovići, Neum odakle je  zbog bolesti premještena u samostan sv. Josipa u Vitezu gdje se kroz pet godina pripremala za svoj vječni susret s Gospodinom.

O njezinoj skromnosti koju je njegovala u životu svjedoči i to što nije napisala ništa o svom životu. Zasigurno je željela životom ispisati svoju knjigu koja će biti najvrjednija u Božjim očima.

Sestre koje su živjele sa s. Mercedes svjedoče o njoj da je bila samozatajna i vrijedna redovnica. S ponosom ovdje ističem da je dvadeset šest godina vršila dužnost vrtlarice i da je u svim mjestima gdje je djelovala ostavila trag svete i požrtvovne sestre. Drugih trideset godina obavljala je službu kuharice u raznima našim samostanima i na župama kao i u Vrhbosanskom Kaptolu službujući 6 godina. Možemo samo zamisliti kako je bilo teško i zahtjevno u tim vremenima obrađivati polja i pribavljati hranu za mnoge samostane u kojima su sestre hranile djecu i siromašne ljude.

Mnoge sestre u našoj Družbi i Provinciji svjedoče  da je s. Mercedes bila među najboljim vrtlaricama. Njezini su vrtovi od ravne Slavonije, preko plodne Posavine do kršne Hercegovine i brdovite Bosne bili primjer kako se obrađuje zemlja i uređuju vrtovi. Mnogi su joj dolazili i na pouke a ona je rado prenosila svoje znanje drugima.

I mi smo svjedokinje tog njezinog preciznog i vrijednog rada. Ona je ranim jutrom uživala u vrtu gledajući svako sjeme kako niče i raste. Zalijevala ga je sa svom ljubavlju i dobrotom a Gospodin je  dao da uzraste i donese plod.

Njezino lice bilo je obojano ponajviše bojom kojom ju je obojilo žarko sunce, a pogled na vrijedne i žuljave ruke budio je zahvalnost i duboko poštovanje.

Snagu za povjereni joj apostolat i za sve što joj je Gospodin slao na put života pronalazila je u molitvi, u sakramentima koje je njegovala da kraja života. U vremenima kad je mirovala zemlja još više je provodila vremena s Gospodinom u molitvi i rado se uključivala u život i rad zajednice. S ljubavlju je pratila život Crkve ponajviše putem crkvenog tiska. Na osobit način zanimala se za život i duhovni rast Crkve u rodnoj joj Hercegovini za koju je rado prikazivala svoje molitve i žrtve.

Pratila je život i u Družbi i radovala se na osobit način svakom novom duhovnom zvanju. Voljela je susrete sa sestrama i s njima razgovarati o raznim zgodama  iz života. Ostalo je puno toga neispričanog… Vjerujem da ćemo svi koji smo poznavali s. Mercedes i s njom živjeli nastaviti osluškivati ono što nam nije stigla ispričati… ipak o njoj, o njezinom životu govorit će nam ponajviše njezina sveta ustrajnost u zvanju do kraja života, na čemu smo posebno Bogu zahvalne.

Draga s. Mercedes, dok se opraštamo od Vas, zahvaljujemo Bogu za vaš život koji ste darovali Bogu u našoj Družbi i Provinciji i sve dobro koje je Bog po Vama učinio braći i sestrama u svim mjestima u koja vas je slao.

Oprosti nam, ako je ostalo nešto što se nije stiglo izreći, ispričati i oprostiti…

Vaš odlazak između nas ostavit će prazninu, ali i vjeru da u nebu imamo još jednu zagovornicu, moli za nas.

Zahvaljujem svim sestrama u zajednici sv. Josipa u Vitezu na čelu s predstojnicom s. Paskavlinom Santro za svu brigu i ljubav koju su kroz zadnjih pet godina darivale našoj s. Mercedes.

Zahvaljujem sestrama i osoblju u Domu sv. Josip u Vitezu, medicinskom osoblju u Domu zdravlja u Vitezu i u bolnici dr. Mato Nikolić u Novoj Biloj za pažnju i njegu koju su pružali s. Mercedes kroz sve godine, a na osobit način u zadnjim danima njezinoga života.

Rodbini i prijateljima koji su joj bili podrška kroz život od srca zahvaljujem i izražavam iskrenu kršćansku sućut.

U ime redovničke zajednice sestara SMI Sarajevske provincije čija je članica bila s. M. Mercedes Mijatović od srca zahvaljujem vama gosp. Župniče što ste došli moliti s nama za pokoj duše drage nam sestre i ispratiti ju na vječni počinak.

Svima zahvaljujem na bratskoj i sestrinskoj prisutnosti i molitvi.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine!“

Nakon Mise zadušnice povorka se uputila prema sestarskom grobu na groblju Dubravica u Vitezu, gdje je položeno tijelo s. Mercedes i gdje s ostalim našim pokojnim sestrama čeka uskrsnuće mrtvih.

s. M. Ljilja Marinčić