SOLIN: U subotu, 26. studenog 2011. u našem samostanu, okupilo se 35 djevojaka 7. i 8. razreda. Došle su iz okolnih župa na kojima djeluju naše sestre: Cista Velika, Dugopolje, Kaštel Kambelovac, Krilo Jesenice, Mejaši, Omiš, Solin, Šestanovac, Trilj, Vranjic, Sinj, Split – sv. Petar i sv. Križ.

Mnoge od njih su prvi put na duhovnoj obnovi i kao što svi pristupamo nepoznatom u jednom oprezu, ali znatiželjno, tako su i one započele ovaj svoj susret. Upravo nam i sama tema govori o čovjekovoj vjeri i pristupu Bogu i čovjeku. Da li to činimo iz znatiželje ili uistinu vjerujemo? Razmišljale smo o sebi i svojoj vjeri preko vjere rimskog satnika (Mt 8,5-13). 

Satnik, pokrenut potrebom, poslao je Isusu poslanike tražeći da dođe. Videći da je Isus raspoloživ doći, moli Ga da ne dolazi, jer se osjeća nedostojnim primiti Ga. Zahvatio ga je duboki osjećaj poštovanja, a bez poštovanja nema vjere u Boga. Ako nemamo poštovanja nalazimo se pred idolom, poznatim i bliskim. 

Osjećaj nedostojnosti ne ruši vjeru. Štoviše, hrani vjeru u Božju moć spasenja. Videći Božju raspoloživost u Isusu, želja za spasenjem postaje neuvjetovano pouzdanje u Njegovu riječ. Satnik ima ono pouzdanje kojemu trebamo težiti i mi. Pouzdanje je sigurnost kušanja Božje moći u Njegovoj odsutnosti. To je vjera Crkve. Satnik koji ne može poći Isusu, više i ne traži da dođe, jer vjeruje u djelotvornost Njegove riječi. On je čuo što drugi govore o Isusu i bio je svjestan nemogućnosti da Mu sam pristupi, pa se utječe posredništvu. Istodobno shvaća vlastitu bijedu i Božje milosrđe i iz tog se susreta rađa prosvijetljena vjera u Božju riječ. 

To je mjesto gdje potreba čovjeka susreće Njegovu moć. Riječ je doista djelotvorna, ako joj vjerujemo. Ako vjerujemo ima mogućnost samoga Boga, čija se moć oslobađa i djeluje vjerom nas ljudi koji Ga prihvaćamo. 

Ova, na prvi mah „teška razmišljanja“ zaokupila su nas kroz rad u grupama, koji je uistinu bio plodonosan. Naše djevojke su svojom vjerom i zrelošću razmišljanja bile poticaj jedna drugoj. 

Kao i uvijek, poseban doživljaj je bila molitva srednjeg časa sa sestrama, ali ipak najveći utisak ostavljaju „naša djeca“ koja osvajaju srca svih koji ih susretnu.

Nakon ručka, s. Matea nam je priredila kreativnu radionicu, gdje smo uz radosno druženje, priču i pjesmu ukrašavali pitariće salvet tehnikom, ukrašavajući ih tako za sijanje božićne pšenice.

Vrhunac cijelog dana bilo je pokorničko slavlje kojim smo se pripremili za početak došašća i Euharistijsko slavlje koje je, uz prigodnu propovijed predvodio don Tomislav Bašič, prefekt u splitskom sjemeništu.

No, na kraju, mislim da je ipak potrebno čuti neke utiske i razmišljanja ovih mladih srca koja su zatražila od Njega samo jednu Njegovu Riječ...

„Danas je bio prekrasan dan i drago mi je što sam došla. Divim se časnim sestrama na njihovom odnosu sa štićenicima i na načinu na koji im uljepšavaju život. To mi je danas najviše zapelo za oko, ali sam isto tako uživala i u zajedničkoj molitvi i pjevanju, te radionicama.“

„Ovaj dan će mi ostati u sjećanju po mnogočemu, ali najviše po molitvi, toplini, te novim prijateljstvima. Jako mi se svidjela ova subota zbog ljepote molitve i pjesama koje smo zajedno pjevali!“

„Danas sam se jako lijepo provela. Najviše mi se svidjelo pjevanje u kapelici i naravno kad smo izrađivali pitariće. Bilo mi je prekrasno i htjela bi opet doći!!!!“

„Danas mi se jako svidjelo to što sam upoznala super osobe. Također mi se jako svidjelo što smo bile na sv. Misi i slušale lijepu propovijed s naglaskom da sam osjetila NEŠTO. Ovo okupljanje je super jer se upoznajemo, družimo i stvarno mi se sviđa!!!“

„Meni se danas sve svidjelo, bilo je super. Nikad nisam vidjela da se ovoliko djevojaka okupilo na molitvu. Najljepše mi je bilo kad smo izrađivale ukrase na pitarićima i pjevale na Misi najljepše pjesme. Ovo bi stvarno željela ponoviti. Bilo mi je prekrasno!!“

„...Kući ću doći bogatija u duši. Zahvaljujem sestrama što su nas primile...“

„...još mi se svidjelo to što smo se upoznali sa štićenicima s posebnim potrebama. Osjetila sam ljubav kad su se počeli smijati i kad su htijeli da pjevamo s njima...“

„...Odlučnija sam sada i Bog mi je postao puno važniji. Učvrstila sam svoju vjeru...“

„...Imam osjećaj da je sve trajalo samo sat vremena...“

Uistinu, gdje su dvojica ili trojica u Njegovo Ime, tu je On, tu je Ljubav i ovo naše vrijeme je prekratko za izreći i doživjeti ljepotu života kad se prepustimo samo jednoj Njegovoj Riječi.

s. Jelena Marević