{image:10:medium}

U organizaciji Povjerenstva za odgoj djece u odgojno-rehabilitacijskim ustanovama održan je zajednički sastanak sestara i djelatnika iz zajednica u kojima se odvija odgojno-obrazovni rad sa djecom sa željom da djelatnici upoznaju naš duh i karizmu služenja. Sastanak je održan u našoj zajednici u Vitezu „CENTAR SVETI RAFAEL“ u subotu 15. 02. 2014. sa početkom u 10:00 sati.

Svanuo je divan i sunčan dan. Nas četiri sestre i dvije tete koje s nama rade i djeluju u vrtiću „Srce“ krenuli smo prema Vitezu na susret za sestre odgojiteljice u vrtićima i rehabilitacijskim centrima i djelatnike koji surađuju sa sestrama u ispunjavanju njihova poslanja. Dan smo započeli sa svetom Misom u kapelici sv. Josipa  koju je slavio fra Bruno Ćubela. Prije svete mise pozdravila nas je s. Admirata Lučić – provincijska glavarica – i primijetila je da u kući ima puno sunca. Stoga je zaželjela da gdje god budemo, budemo sunce. Kao što zrake sunca ne mogu sakriti zavjese, ma kako guste i tamne bile, tako treba i iz našeg djelovanja izlaziti zrake koje zrače toplinu i svjetlost oko sebe.

Uslijedila je sveta misa, fra Bruno Ćubela nam je propovijedao o našoj prepoznatljivosti u društvu danas. Nije dovoljno samo se smiješiti i glumiti sretnu osobu, trebamo biti prepoznatljivi po svojim djelima i međusobnim odnosima unutar zajednice. A to možemo samo ako osmislimo život s Bogom i ako nas nosi životno načelo: „Djelovati iz ljubavi nesebično i bez računice, te ljubavi koja je spremna služiti.“

Zatim smo druženje nastavili u dvorani potkrovlja samostana sv. Josip gdje su nam s. Manda Pršlja i Marica  Nedjeljković – odgajateljice u vrtiću „Srce“ – održale predavanje na temu Odgoj nekad i danas.

Prešle su kratko o odgoju kroz povijest od početaka Starog vijeka pa do nadbiskupa Stadlera i njegove brige za odgoj djece u Sarajevu, o gradnji sirotišta i poučavanju djece u raznim predmeta i u kućnim poslovima, kao i najnovijem djelovanju danas u vrtićima, centrima, „SDDE“ pa sve do dalekih Haitija s kojima smo željeli upoznati naše djelatnike. Stoga smo pred svima pročitale pismo, kojeg donosimo u cijelosti, a koje je stiglo samo dan prije susreta:

Port au Prince, 14.02.2014.

Draga moje sestre, suradnici i djelatnici naših kuća!

Radujem se da je se ponovno sastajete kao biste se međusobno obogatile i ohrabrile te ponovno krenule u život i poslanje sa novim zanosom, te u duhu nadbiskupa Stadlera služile najmanjima i najpotrebnijima.

Radost mi je da Vam se ovim putem mogu javiti sa Haitija, gdje također počinje živjeti. Stadlerov duh i ljubav prema najmanjima i najugroženijima.

Već je mjesec dana prošlo kako smo s. Liberija i ja stigle na Haiti. Ovdje nas je dočekala velika dobrodošlica osnivača Centra kardinala Alojzija Stepinca vlč. Giordana Belanicha, te osoblja koje vodi  Centar, Sandre Stanić i Jane Murphy, kao i dadilja i ostalih djelatnika Centra.

Centar je osnovan neposredno nakon  potresa za smještaj djece koja su ostala bez roditelja. Trenutno u Centru živi 48 djece. Najmlađi dječak Maks ima 5 mjeseci, a najstarija djevojčica/djevojka Naelle ima 18 godina.

Naš prvi susret sa djecom ostat će nam zauvijek urezan u srce i pamćenje. Radosne okice djece su nam istog trenutka potrčala u zagrljaj, te se isti čas među nama stvorilo iskreno i pravo prijateljstvo koje traje, i iz dana u dan raste i za koje želimo da se trajno nastani. Djeca su uistinu slatka i „čokoldana“! Naši ljudi su ih nauči da za sebe kažu „mi smo male čokolade“-ma baš i jesu.

Milost je da Stadlerov duh i karizmu možemo živjeti i u ovako dalekoj zemlji, te da baš u ovoj djeci i svima koje susrećemo možemo svakodnevno susresti maloga Isusa i Njemu služiti, jer upravo On u njima trpi, pati, plače, gladuje, žeđa, raduje se...

Svi smo upoznati da je nadbiskup Stadler bio jako osjetljiv na najmanje i najugroženije, na siromahe općenite, a napose na one koji su ostali bez ikoga svoga.

Danas se njegov duh ljubavi izljeva po nama tamo gdje jesmo i gdje djelujemo, jer siromaštvo je danas opće prisutno gdje god se okrenemo i gdje god pogledamo. Materijalno siromaštvo je ljudskom oku vidljivije, a tek duhovno i moralno siromaštvo u kojem ljudi ostaju žedni i gladni riječi, pogleda, zagrljaja... budimo misionari među sobom i obdarimo jedni druge ljubavlju, ohrabrimo jedni druge kako bismo lakše i bolje obavljali povjereni nam posao, te druge usmjerili ka rastu, ostvarenju i susretu sa Onim koji sve liječi i osposobljava za sve.

Ovdje ne samo da je prisutno veliko materijalno siromaštvo, gdje ljudi nemaju kruha, vode, struje, žive u šatorčićima, nego je prisutno i veliko moralno i duhovno siromaštvo.

Jedan od možda najrječitijih primjera jest način života i vrijednosti ljudskog života...Teško je uopće čuti to na vlastite uši, kamoli pomisliti da je život djece (i općenito ljudi) na Haitiju je ugrožen samim uvjetima u kojima djeca žive, jer u obitelji veću vrijednost ima životinja – koza (tko ju ima) negoli dijete, jer koza hrani cijelu obitelj. Tako da se veća briga vodi oko životinja nego oko djece. Kako među sobom kažu “kad koza umre nemamo više ništa, a ako dijete umre sutra će na svijet doći drugo. Lakše dobiti dijete neko kozu”.

Tako da možemo sa pravom reći da su djeca koja su smještena u ovom Centru lišena takve budućnosti, te da imaju puno svjetliju budućnost od svojih vršnjaka. U Centru svakodnevno imaju 24 satnu brigu o njihovom odgoju, prehrani, spavanju.

Ova djeca da nisu ovdje u Centru kardinala Stepinca, umjesto kreveta bi možda imali kartonsku kutiju ili golu zemlju, a voda i redoviti obroci su nepoznanica za mnoge njihove vršnjake koji nisu imali njihovu sreću. Briga o djeci je u ovom Centru prioritet i sve je usmjereno na njih kako bi imali što radosnije djetinjstvo i dostojanstvenije odrastanje. Svima je omogućeno školovanje, bezbrižno spavanje na krevetu, pitka voda, redoviti obroci, te napose ljubav.

Puno toga bi se još dalo napisati o siromašnom Haitiju, čije siromaštvo se  ne da skriti ničijem oku, nego samo očima onih koji bi trebali rješavati ovaj problem... za sada toliko.

Srdačan pozdrav sa vrućeg Haitija sa željom da vas susret ohrabri i osnaži kako bi ste i dalje mogle radosno živjeti svoje poslanje,

Vaša s. Ana Uložnik

p.s. Pozdravima se pridružuje i s. Liberija Filipović.

Nakon pročitanog pisma iz misjske postaje Haiti dobile smo radne listove na kojima smo trebali predstaviti svoju Ustanovu: kako u njoj vidimo odgoj i rad s djecom, što je dobro, što nedostaje, te koje su metode u odgoju dobre za svaku od nas? Svaka je iznijela svoje mišljenje i zaključili smo da na prvom mjestu treba biti ljubav i strpljenje, te komunikacija između teta odgajateljica, kao i komunikacija između odgojitelj-dijete, kao što smo čuli i u propovijedi na početku susreta na svetoj misi.

Na kraju nam je Svjetlana Martinović, odgajateljica u vrtiću „Sunce“ iznijela kratko predavanje o Mariji Montessori  i njenom djelovanju kroz njen životopis, te smo išli u učionicu gdje nam je zorno prikazala rad i odgoj putem Montessori metode. Dijete je kao spužva – upijajući um i sve što dijete čuje i osjeti, to će jednoga dana primijeniti kada bude trebalo. U ovoj metodi su jako bitna osjetila i sve se bazira i uči putem osjetila. Zahvalili smo se Svjetlani na iscrpnom predavanju, kao i iscrpnom pokazivanju i tumačenju rada centara u učionicama gdje djeca borave.

Uslijedio je ručak, a poslije ručka rekreativno – molitveni dio i posjete. Posjetili smo naš dom za starije osobe, koji se nalazi u blizini centra, vrtića „Sunce“, razgledali smo prostorije, okrijepili se kavom i kolačima.

Posjetili smo brdo Kalvariju i izmolili Prvu postaju Križnoga puta, te se pomolili za sve naše drage pokojne koji su nepravedno osuđeni u bilo kojem ratu i poraću. Kalvarija je hodočasničko mjesto Lašvanskih Hrvata koji rado dođu ovdje u korizmi i mole Put Križa.

Posjetili smo i Konobu Plava voda – poznato izletište u Travniku, razgledali smo ljepote prirode, slikali se, pozdravili jedni druge i puni dojmova krenuli kući.

Na susretu su bile nazočne: s. Admirata Lučić – provincijska glavarica, s. Manda Pršlja – pročelnica vijeća za odgoj djece  u odgojnim i rehabilitacijskim ustanovama, s. Klara Jerković – odgajateljica u „SDDE“, s. Stana Matić, Marica Nedjeljković i Ivona Markušić – odgojiteljice u vrtiću „Srce“; s. Krunoslava Adžamić, s. Olga Kikić, Katica Pehar, Kristina Marjanović, Marina Zelenika, Marina Antunović, te Ivica Pavlović i Dario Perić – djelatnici centra „Sveta Obitelj“ u Mostaru; te s. Emanuela Juričević, s. Kristina Adžamić, Svjetlana Martinović, Antoaneta Križančić, Marija Milanović i Dragana Maros – djelatnici Obiteljskog centra sv. Rafael u Vitezu, vrtić „Sunce“.

Zahvaljujemo provincijskoj glavarici s. Admirati Lučić na svesrdnoj podršci i sudjelovanju, sestrama Predstojnicama i svim sestrama u „Egiptu“ – Sarajevu, Mostaru i Vitezu, te svima koji su na bilo koji način sudjelovali da nama bude lijepo, korisno i poticajno ovo druženje, te još radosnije naše služenje.

s. M. Klara Jerković