U subotu 15. veljače 2014. održan je susret animatora DPMI-a u samostan Antunovac, u Zagrebu, Nova ves 55. Susretu su prisustvovali animatori iz Kloštra Podravskog, Krašića, Podravskih Sesveta, Pitomače te zagrebačkih župa sv. Pavla -Retkovec,sv. Jeronima - Maksimir, Uznesenja BDM - Stenjevec i sv. Ivana Krstitelja - Nova ves.

Okupljanje je bilo u Katedrali uz osobnu molitvu na grobu bi. Alojzija Stepinca budući smo u minulom tjednu slavili blagdan našeg Blaženika. U 9 sati u Katedrali zajedno sa ostalim vjernicima slavili smo sv. Misu te se uputili u samostan. Oko 10,00 sati, po dolasku u samostan Antunovac, poslije tople okrijepe, započeli smo s radom. Voditeljica susreta, s. Emanuela Pečnik,uz riječi pozdrava uvela nas je u tijek susreta. Tema našeg susreta bila je Biblijska mjesta kao izvor duhovnosti PMI, a predavanje je pripremila s. Viktorija Predragović.

S. Viktorija nam je u predavanju uz prigodnu prezentaciju, na vrlo slikovit način iznijela tumačenje o nekim mjestima Isusove domovine, koja nam trebaju biti izvor i nadahnuće duhovnosti. U duhu smo hodočastili u Nazaret, Betlehem i Egipat. Sav Isusov hod nije se događao slučajno, većpo odlučenu promislu Božjem i na taj način i nas potiče na razmišljanje.

Život u Nazaretu potiče nas na razmišljanje od otajstva Blagovijesti. Bog kuca na vrata moje slobode i želi ući u moj život, dolazi nenametljivo, tajanstveno u tišini. Samim činom krštenja postajemo Božjim djetetom i u tom Duhu treba živjeti. Nije dovoljno čuti Njegovu Riječtreba je i prihvati, treba je poslušati i dopustiti da nađe put do mog srca.

Betlehem je mjesto na kojem Bog pokazuje koliko je daleko sprema ići u svojoj brizi za čovjeka, svjestan je da nije bio prihvaćen prije rođenja, ne pripada u svijetu velikih, on ne postavlja uvjete, samo želi biti željen... Betlehem je mjesto providnosti, mjesto bezuvjetne ljubavi, mjesto radosti i iskrenog traženja Boga, od priprostih i jednostavnih srdaca, kuća kruha za potrebite....

Egipat pruža Isusu utočište. To zemlja obilja, zaštite i sigurnosti. Isus nas vodi iz ,,OTUĐENJA" u domovinu. Mjesto gdje tražimo utjehu, može biti naše sklonište, može biti i stranputica u našem životu koja nas dovodi do pravog našeg središta. U životu svakog od nas postoji „NAZARET, BETLEHEM I EGIPAT".

Nakon izlaganja s. Viktorije, animatori su formirali tri skupine. Svaka skupina je dobila temu i nekoliko pitanja. Budući da u životu svakog od nas postoji Nazaret, Betlehem i Egipat došli smo do raznih pitanja i odgovora:

• Poznajem li Božje poruke u svom životu i kako na njih odgovoriti?
• Odvajam li dovoljno vremena u svom životu za Boga: euharistija, molitva, Sveto pismo?
• Koliko gorljivo tražim Boga u svom životu kao i odgovore na životne situacije?
• Tražim li ponekad rješenja za svoje životne teškoće na pogrešnim mjestima?
• Imam li iskustvo izgubljenosti i povratka u Očev dam i kako danas gledam na to?
• Je li moje srce osjetljivo za one kojima treba pomoći utjeha? Mogu li joši više učiniti?

Osobnim osvrtima , timskim radom iznijeli smo svoja vlastita razmišljanja.

Slijedila je molitva srednjeg časa i krunica Malom Isusu u samostanskoj kapeli. Duhovno obogaćeni i okrijepljene pozvani smo na ručak kojeg su pripremile sestre.