Svečanim Euharistijskim slavljem, 24. listopada 2018., na blagdan arkanđela Rafaela po starom kalendaru, u kapeli samostana Egipat u Sarajevu, sestre Služavke Maloga Isusa proslavile su 128. rođendan utemeljenja Družbe u Godini Stadlerovih jubileja.

Svetu misu predvodio je šesti nasljednik nadbiskupa Stadlera na vrhbosanskoj stolici kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, u zajedništvu s mons. Josipom Mrzljakom, biskupom varaždinskim te uz koncelebraciju 19 svećenika. Među misnicima bio je savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Henryk M. Jagodzinski te nacionalni i dijecezanski ravnatelji iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji od 22. do 25. listopada održavaju svoj godišnji susret pod predsjedanjem kardinala Puljića i biskupa Mrzljaka.

Na Svetoj misi sudjelovale su brojne sestre Služavke Malog Isusa iz Sarajevske, Splitske i zagrebačke provincije predvođene časnom majkom s. Marijom Banić i provincijskim glavaricama s. Maria-Anom Kustura, s. M. Anemarieom Radan i s. M. Petrom Marjanović, a pridružile su im se i redovnice drugih družbi te suradnici i djelatnici koji pomažu sestrama Služavkama u ostvarivanju njihova poslanja kao i djeca Stadlerovog dječjeg doma Egipat.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić podsjetio je da je 24. listopada 1890., kada se prije liturgijske reforme slavio sveti Rafael arkanđeo, „rođena ova obitelj koja je dobila ime Služavke Malog Isusa“. Dodao je da sluga Božji Stadler, koji je imao očinsko srce za sirotinju i za one koji pate, vizionarski osnovao zajednicu koja je kasnije prerasla u Družbu sestara Služavki Malog Isusa.

„I zato danas sestre slave svoj rođendan. Slaviti rođendan znači postati svjestan svoga identiteta, svoga korijena“, kazao je kardinal Puljić izražavajući radost što je dan ranije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu održan prvi dio međunarodnog simpozija pod naslovom „Josip Stadler (1843.-1918.) u kontekstu beatifikacije“. Rekao je da su sestre dobile ime Služavke Malog Isusa što znači da trebaju uvijek prepoznati Isusa u malenima i potrebnima. Potom je poručio sestrama: „Danas molimo anđele koje Bog raspoređuje i daje im i službe, i to ne samo arkanđelima i anđelima nego Bog daje službe i ljudima. I vama, kada je preko sluge Božjega Stadlera dao tu službu, dao vam je zadatak, poslanje: služiti Malom Isusu, prepoznati Isusa u malenima – to je velika vjera. Tu najčešće propadamo na ispitu. Lakše je prepoznati Isusa u riječi Božjoj, u euharistiji i u tolikim divnim sakramentalnim događajima, ali prepoznati ga onom malenome, zapuštenome, prezrenome, za to je potrebna vjera. Zato, slaveći danas rođendan svoje Družbe, vi zapravo obnavljate tu vjeru da bi mogli vjerodostojno služiti, ne po ljudsku, nego po Božju, kako bi istinski Bog po vama upotrijebio vaše ruke, vašu osobu da se On objavi po toj djelotvornoj ljubavi“.

Kardinal Puljić potaknuo je sestre Služavke Malog Isusa da budu živa knjiga iz koje će ljudi moći čitati Božje djelovanje preko ljudi te im za primjer stavio arkanđela Rafaela koji je pratio Tobiju na njegovu putovanju. Kazao je i da riba, koju Tobija drži u svojoj ruci, simbolizira izlječenja očiju, ali i Isusa Krista koji je lijek očima vjere. „Htio bih da sveti Rafael, arkanđeo, istinski donese nama lijek u ovom sekulariziranom svijetu da progledamo očima vjere, da se ne damo obeshrabriti svim tim dimenzijama koje navaljuju. A najgora je dimenzija Zloga, dimenzija nemorala, dimenzija koja zasljepljuje duhovno. I zato nam je potrebna ona riba koja je Tobiji oči otvorila odnosno riba koja označava Isusa Krista koji je donio spasenje da i mi gledamo očima Kristovim, a danas je to potrebno svima: od Pape do najmanjeg djeteta“, kazao je kardinal Puljić pozivajući na poseban način sestre Služavke Malog Isusa da se iz dana u dan odriču sebe i stavljaju na raspolaganje Isusu Kristu služeći malenima i potrebnima.

Na kraju propovijedi kardinal Puljić podsjetio je sestre Služavke Malog Isusa da oko vrata nose medaljon na kojem je lik Malog Isusa. „Uz čestitku vama, sestre Služavke Malog Isusa, danas na vaš rođendan, želim da taj simbol koji nosite bude oslonac vašeg identiteta i hrabrosti da se odupremo đavolskim zavodljivostima, da ne damo osramotiti Crkvu nego da budemo vjerodostojni sluge i službenice Kristove da Bog po nama izvodi i u ovim vremenima i na ovim prostorima svoje djelo“, zaključio je kardinal Puljić.

Djeca Stadlerovog dječjeg doma Egipat donijele su na oltar darove među kojima je bio i veliki kruh kao izraz sebedarja i pomoći gladnima i potrebnima.

Na kraju Svete mise riječi zahvale svima prisutnima uputila je provincijska glavarica s. Maria-Ana Kustura koja je kazala da su ovim svečanim Euharistijskim slavljem željele zahvaliti Gospodinu za 128. rođendan Družbe, kojoj je, kako napisa nadbiskup Stadler, sam Gospodin Bog početnik. „Stadler je kao prvi nadbiskup vrhbosanski i utemeljitelj naše Družbe došao u siromašnu i izranjenu Bosnu i Hercegovinu, ali s velikim srcem, srcem punim ljubavi učinio je velika djela za ispaćeni puk na ovim prostorima zemlje Bosne i Hercegovine. Ova milosna godina Stadlerovih jubileja prigoda je za sve nas da upoznamo život i djelo ovog velikana naše mjesne Crkve i hrvatskoga naroda, te u tom kontekstu jučerašnji studijski dan veliki je doprinos osvjetljavanju Stadlera kao pastira, pisca, graditelja, filozofa, domoljuba, a za nas Sestre Služavke Maloga Isusa izvrsna priprema za ovo naše današnje slavlje, za koje Bogu zahvaljujemo“, kazala je s. Maria-Ana.

„Povijest naše Družbe obilježena je trpljenjem, raznim iskušenjima i patnjama upravo zato jer smo dijelile sudbinu ovog ispaćenog puka Bosne i Hercegovine kao i Hrvatske, no i pored toga svaka od nas sestara imala je priliku uvjeriti se da dragi Bog svojom neizmjernom dobrotom, milosrđem i providnošću upravlja životom Družbe kao i životom svake naše sestre. To nas čini radosnima i u nama pobuđuje osjećaj zahvalnosti za neizmjerna Božja djela a i odgovornosti za ovo vrijeme koje nam je darovano. Svjesne smo da kroz našu burnu povijest, osim, Božje providnosti koja je bila na djelu, mnogi dobri ljudi su nas pratili i danas nas prate podrškom, molitvom i prisutnošću u našim životima, te im se ovim putem želimo zahvaliti“, rekla je s. Maria-Ana zaključujući svoje obraćanje sestarskim pozdravom: Živio Mali Isus! Uvijek u našim srcima!

Tijekom Svete mise pjevao je zbor sestara Služavki Malog Isusa pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Sestre Služavke Malog Isusa ugostile su sve uzvanike u svom samostanu Egipat.

Sluga Božji Josip Stadler, vrhbosanski nadbiskup i utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa rođen je u Slavonskome Brodu 24. siječnja 1843. u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj je godini ostao bez majke i oca te je za nj skrb preuzela i prihvatila ga dobra brodska obitelj Oršić. Školovanje počinje u rodnome gradu, nastavlja ga u nadbiskupskome sirotištu u Požegi i Zagrebu, gdje je polazio gimnaziju i u Rimu, gdje je na Papinskome sveučilištu Gregorijani postao prvo doktor filozofije, a potom i doktor teologije. Za svećenika je zaređen 1868. u Rimu, nakon čega se vratio u Zagreb, gdje je postao gimnazijski profesor u Sjemeništu, a kasnije i sveučilišni profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom obnovljenoga biskupijskog sjedišta u Sarajevu. Apostolskim žarom u Bosni razvija vrlo živu djelatnost na vjerskome, prosvjetnom kulturnom i nacionalnom polju. U Sarajevu je sagradio vrhbosansku prvostolnicu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao sjemenište i gimnaziju. Istodobno je diljem nadbiskupije dao sagraditi više crkava i ženskih samostana. O njemu se spravom može reći da je preporoditelj i duhovni obnovitelj Bosne. Utemeljio je Družbu sestara Služavki Maloga Isusa sa svrhom da vodi skrb za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i za siromahe uopće.Istaknuo se dobrotvornim radom u okviru kojega je u Sarajevu osnovao sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu i ubožnicu za starice. Za narod je bio „otac sirotinje“. Živio je sveto i isticao se brojnim krijepostima. Bio je iskreno pobožan i revno molio. Posebno je štovao Presveto Srce Isusovo, kojemu je posvetio i svoju nadbiskupiju. Bio je također veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa.
Umro je u Sarajevu u 75. godini života na svetkovinu Bezgrješnoga Začeća 8. prosinca 1918. Tijelo mu počiva u Sarajevskoj katedrali, u grobu na kojem je 12. travnja 1997. molio sv. papa Ivan Pavao II. i 6. lipnja 2015. Papa Franjo. Crkveni postupak za njegovo proglašenje svetim počeo je u Sarajevu 20. lipnja 2002. Na njegov grob dolaze moliti se vjernici diljem Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih krajeva svijeta.

Preuzeto: (kta)