Služeći Malom Isusu pronosimo radost Evanđelja
Služeći Malom Isusu pronosimo radost Evanđelja
Subota, 1. 3. 2014.
U samostanu Antunovac u Novoj vesi u Zagrebu održane su od 24. veljače do 1. ožujka duhovne vježbe pod nazivom „Služeći Malom Isusu pronosimo radost Evanđelja“, koje je predvodila s. M. Vesna Mateljan, SMI, zamjenica vrhovne glavarice. Na duhovnim vježbama prisustvovala je dvadeset i jedna sestra iz raznih zajednica naše Provincije, te s. M. Edita Perić iz provincije Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije.
S. M. Vesna kroz duhovne vježbe je govorila o raznim temama kao što su šutnja, svetost, vjera, duhovna zvanja, zavjeti, molitva, karizma Družbe, molitva i trpljenje. Govoreći o karizmi naše Družbe, jedno je cijelo razmatranje posvetila Ocu Utemeljitelju, sluzi Božjem Josipu Stadleru. Njezin način izlaganja bio je za sve nas prava novost i mogućnost ponovnog učenja o našim korijenima, jer je svako razmatranje potkrijepila primjerom iz života Oca Utemeljitelja, crticama iz povijesti Družbe i izrekama Oca Utemeljitelja. Za vrijeme večere čitali smo zapise i sjećanja o našim svetim pokojnim sestrama i Ocu Utemeljitelju. Svaki smo dan imale euharistijsko klanjanje, koje je s. Vesna popratila meditacijom, a navečer je na temelju razmatranja dotičnog dana pripremila ispit savjesti. Sv. Misu nam je svaki dan predslavio preč. Ilija Žugaj, prebendar Prvostolne crkve, a zahvalno misno slavlje posljednji dan p. Antonio Čirko, karmelićanin u koncelebraciji s preč. Ilijom. Zahvalne smo s. M. Vesni na daru ovih duhovnih vježbi, jer već dugo godina ni na jednim duhovnim vježbama nismo imale prilike toliko čuti o našoj Družbi i našem Ocu Utemeljitelju. Zahvalne smo i sestrama koje su nas mijenjale na našim dužnostima, kao i svim sestrama u samostanu Antunovac, na čelu sa s. M. Katarinom Penić-Sirak, provincijalkom i s. M. Jelenom Burić, kućnom predstojnicom koje su se brinule da nam ništa ne nedostaje. Zahvalne smo i Gospodinu na tom dragocjenom vremenu koje nam je tako potrebno da bismo mogle s većim žarom živjeti svoju svakodnevicu.
Hvala Ti Gospodine za svaki trenutak proveden do Tvojih nogu,
za radosno zajedništvo i svaki susret s onima od kojih nas dijele kilometri,
ali su uvijek u našim molitvama i srcima.
s. M. Jasmina Kokotić