U večernjim satima, u sarajevskoj prvostolnici obilježen je 8. travnja 2019. godine spomen na prvog vrhbosanskog nadbiskupa slugu Božjega dr. Josipa Stadlera, euharistijskim slavljem, koje je predslavio mons. dr. Pavo Jurišić, vrhbosanski kanonik i postulator kauze sluge Božjega Josipa Stadlera, uz suslavlje vlč. Ilije Markovića, vicerektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu i profesora glazbe vlč. Marka Stanušića.

U uvodnom dijelu pozdravljajući jednu grupu iz Gromiljaka na čelu sa s. Jelenom Jovanović, mons. Pavo istaknuo je i nakanu mise za podupiratelje beatifikacije i za proglašenje blaženim sluge Božjeg Josipa Stadlera.

U prigodnoj propovijedi mons. Pavo je kroz dio priče o Malom princu i skretničaru, htio potaknuti sve nazočne da otkriju u sebi lik Malog princa, odnosno čistoću i mudrost djeteta, kako bi znali kamo želimo stići, kako bi pronašli smisao svog života i bili djeca svjetla. Nastavljajući dalje tumačiti riječ Božju mons. Pavo naglasio je Božju strpljivost i milosrđe. Njegovo strpljenje čeka da nas zaštiti u svakoj situaciji u kojoj se možemo naći. Svima nam je potrebno Svjetlo od Svjetla. I u tome je poziv kršćana, da naša svjetlost svijetli pred ljudima kako bi ljudi vidjeli naša djela i slavili Oca na nebesima. Završavajući propovjed mons. Pavo citirao je nadbiskupa Stadlera: „Hoćemo li osloboditi narod svoj od tmina, da ga ne zahvate, a mi se ugledajmo na Isusa Gospodina.“

Nakon popričesne molitve svi okupljeni u sarajevskoj katedrali su se pomolili na grobu nadbiskupa Stadlera na nakanu za proglašenje blaženim nadbiskupa Stadlera.

Svojom pjesmom i sviranjem, slavlje su uzveličali bogoslovi VBS-a, a čitanje i molitvu vjernika hodočasnici iz Gromiljaka.

Kao priprava Misnom slavlju, prethodila je molitva Gospine krunice uz razmišljanja o o nadbiskupu Stadleru u Zagrebu i vjernom pratiocu na misijskim putovanjima. Na molitvi Krunice sudjelovale su sestre Služavke Malog Isusa iz zajednica koje djeluju u Sarajevu, kao i jedna grupa iz Gromiljaka, djeca iz Stadlerovog dječjeg doma Egipat, zajednica Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, i vjerni Božji narod. Kao i svakog osmog u mjesecu kroz 2019.godinu, nastavlja se sa upoznavanjem Stadlera kao misionara. Kad je Stadler završio studij u Rimu, vratio se u Zagreb. U Zagrebu je postavljen za prefekta u sjemeništu, vršeći ujedno i službu vjeroučitelja u gimnaziji, predaje u sjemeništu filozofiju i fundamentalnu teologiju, bio je imenovan za profesora fundamentalnog bogoslovlja na Sveučilištu u Zagrebu. Zbog svoje stručne spreme slovio je kao pravi autoritet bogoslovskih znanosti, a obnašao je i čast dekana Bogoslovskoga fakulteta. Uz profesorsku službu vrši i službu bilježnika ženidbenog suda, objavljuje na latinskom jeziku znanstvena djela, suradnik je Katoličkog lista, a u međuvremenu sam pokreće pobožni list Glasnik sv. Josipa. Stadler je uz to sve pratio svoje kolege na misijskim putovanjima, kako nam nadalje zapisuje tajnik nadbiskupa Stadlera, vlč. Marko Tvrtković. Stadler se najradije družio s pobožnim i svetim svećenicima u Zagrebu, kakav je bio nezaboravni superior sestara milosrdnica Fidelis, koji je ispočetka bio duhovnik i profesor u Sjemeništu. Kad je postao superior, Stadler je bio njegov vjerni pratilac na misijskim putovanjima. Taj mladi i za svako dobro oduševljeni profesor sa starim svojim i najdražim prijateljem, razgledavao je iz neposredne blizine tada našu Bosnu. Upoznao ju je, zavolio i od tada se uvijek za nju molio Bogu i Gospi, a Providnost Božja ne zapušta naše Herceg Bosne, htjela je i odredila tako, jer je taj isti mladi profesor iza deset godina imao unići u Bosnu i za nju raditi i njome upravljati kao prvi njen metropolita i nadbiskup. U cijelomu Stadlerovu životu, mogu se očevidno razabrati tijesne veze između Gospodina Boga i ovoga sluge Njegova. Sva njegova djela jasno i glasno govore: „To je čovjek osobite Providnosti Božje, on je ona izabrana posuda, koja će Bosnom raznijeti slavu i veličinu ljubavi Kristove i raspaliti njihova srca plamenom ljubavi prema Kristu. Po njemu će Bog provoditi svoje posebne osnove što ih je imao s patničkom, a njemu milom sirotom Bosnom.

s. M. Manda Pršlja