U petak, 8. svibnja. 2020. osvanuo je prekrasan proljetni dan, koji je uljepšavao veseli cvrkut ptica i miris bagrema. Osmi u mjesecu slavimo redovito kao Stadlerov dan. Budući da se Vrhovna uprava, zbog  velikog oštećenja naše Generalne  kuće na Naumovcu  za vrijeme potresa u Zagrebu i, nije za stanovanje, nalazi u kući Suradnica Krista Kralja koje su nas otvorena srca primile, slavili smo zajedno Stadlerov dan i Dan sestre Marice Stanković,  njihove utemeljiteljice.

Svetu  Misu predvodio je prof. pater Nikola Stanković, isusovac.

Na početku Misnog slavlja istaknuo je da pred nama stoje dva lika koji su uzor nasljedovanja Isusa Krista, jer su u svom životu oplodili darove primljene od Gospodina.

U homiliji je u prvom dijelu na temelju pisama između bl. Ivana Merza i sl. Božje Marice Stanković pater je naglasio njihov napredak u dobru i kako su jedno drugo poticali na život po Evanđelju, a Merz mladu nastavnicu upozoravao  kako još više činiti da se Bog proslavi.

U drugom dijelu svoje homilije istaknuo je kreposni  život sl. B. Josipa Stadlera koji je toliko činio za slavu Božju i dobro bližnjega, a drugi ga često puta nisu razumjeli i nisu mogli pratiti. Njegove herojske kreposti pomagale su mu da učini djela  neprolazne vrijednosti.  Sagradio je  Katedralu Srca Isusova u Sarajevu, sjemenište i gimnaziju u Travniku i još mnogo toga.... Među ostalim pater Stanković  rekao je i ovo: „Kad se samo malo zaviri u popis onoga što je sve sluga Božji Josip Stadler učinio kao svećenik, kao profesor, i kao biskup, mora se zaključiti da je bio zaista, svom dušom i srcem, razumom i osjećajima, odan izvršavanju svojih dužnosti pa i preko toga, sve do herojskog stupnja kreposti – kako onih stožernih tako i bogoslovnih - koje onda bude veliku snagu u onima koji su se, poput Stadlera, odazvali čitavim svojim bićem na službu Bogu i braći ljudima. Dakako, vidjeli smo, to isto vrijedi za bl. Ivana Merza i službenicu Božju Maricu Stanković kao i za svakoga tko se odazove svom  kršćanskom pozivu, a za Stadlera k tome i svećeničkom pozivu. Za njega se nikako ne može reći da mu je Božja milost dana uzalud – on je s njome surađivao i izvršio divna djela i u toj vjernosti Bogu, njegovoj milosti i pozivu, može nam svima biti uzor. Jednom riječju, on je znao da Božje darove - talente upotrebljavati, zapravo brusiti, i time oni postaju sve svjetliji, a čovjek sve svetiji. Kad bi svi biskupi i svećenici bili tako pobožni i revni kao što je bio Josip Stadler, vjerojatno bismo danas pričali drukčiju priču glede našeg hrvatskog naroda.“

Gledajući ove uzore sl. Božjega Josipa Stadlera, sl. Božju Maricu i bl. Ivana Merza u čijoj se trodnevici nalazimo, živimo i mi tako da koristimo primljene darove i postignemo svetost na koju smo svi pozvani.

s. M. Mirjam Dedić