Kao i sve sestre Služavke Malog Isusa, i mi sestre na Haitiju svakog dvadeset i petog u mjesecu, sjetimo se Isusovog rođendana te razmatramo o Njegovu djetinjstvu i našoj ljubavi prema Njemu u siromašnoj i napuštenoj djeci. Upravo 25. svibnja 2015. razmišljale smo kako služimo Malom Isusu u haićanskoj djeci o kojoj brinemo, koliko Mu ljubavi, pažnje, brige darujemo?

Na poseban način osvrnule smo se na riječi Sluge Božjega Josipa Stadlera „Imajte sve tri pred očima, kada za djecu i oko djece radite, da Presv. Mali Isus u toj djeci plače, zimu i žegu trpi, bolesti i sve ostale nevolje njihove podnosi, pa ćete uvijek svoje dužnosti veselo i sdušno obavljati, i Vaša će misao uvijek biti kod Presv. Maloga Isusa u Betlehemskoj štalici.“

I tog dana oko 10 sati u našu kući stiže padre Giuseppe, talijanski redovnik skalabrinijanac sa jednim čovjekom i njegove troje djece: Davidom 7 godina, Daphkom 5 godina i Emmenuelom 3 godine. Došli su praznih ruku i jedina odjeća bila je na njima. U jednoj crnoj vrećici donijeli su njihove rodne listove. A njihovo životna priča nije lijepa: prije dva tjedna ostavila ih je majka i ne znaju iz kojeg razloga. Otac radi kod redovnika Skalabrinijana kao vozač, te o djeci ne stigne i ne može brinuti. Djeca nemaju gdje biti, pa se don Giuseppe sjetio nas sestara govoreći: „jadan čovjek već dva tjedna djeca dolaze s njime, šetaju po našem dvorištu.. Nema se tko brinuti o njima. Djeca su dobra, lijepo odgojena i žao bi mi bilo da sada propadnu zbog zapuštenosti. Otac bi im želio omogućiti školu i odrastanje, ali nije u mogućnosti to napraviti. Rado bi dao djecu da vi brinete o njima, i nikako ih se ne bi odrekao. Naprotiv tražio bi svaku mogućnost da ih dođe posjetiti i da im bude blizu.“

Kapacitet našeg doma je pun, ali kako ovaj događaj gledati? Moguće je samo očima vjere i očima Služavke koja želi služiti Malomu Isusu koji po toj djeci dolazi ususret. Iako je kapacitet dječjeg doma pun, ali s obzirom da nam na jesen dva dječaka idu u internat kod Salezijanaca u Gressier otvaraju se slobodna mjesta pa ih možemo primiti već sada. A kako i ne bi, kad u toj djeci gledamo Maloga Isusa koji nam je toga dana došao ususret…i svakoj od nas tri sestre kroz ta tri djeteta došao je reći da je gladan, žedan, potreban ljubavi, brige, pažnje… Radosna srca primile smo tu djecu u našu kuću uz suglasnosti i potvrdu vlč. Giordana Belanich jer samo zajedničkim snagama možemo ovu djecu izvesti na pravi put.

Druga djecu u domu su ih radosno prihvatila, a i njih troje su radosnog lica ostali ovdje među nama. Od prve minute su se igrali, smijali i nitko sa strane nije mogao primijetiti da su to nova djeca. Tako su se lijepo uklopila među našu djecu. Nije bilo nikakvih problema niti bilo kakvih naznaka da su u novom prostoru i među novim ljudima. Naime, svako naše dijete ima svoju, posebnu i specifičnu priču. Malomu Isusu nastojimo služiti velikom ljubavlju preko djece o kojoj brinemo u Cardinal Stepinac Children's Home uz veliku pomoć vlč. Giordana, njegove Organizacije Croatian Relief Services i drugih dragih prijatelja i dobročinitelja. U toj djeci gledamo Maloga Isusa nastojeći svaku bol ublažiti, suzu obrisati, glad i žeđ utažiti, ljubav darovati… Bože blagoslovi svu našu djecu i sve drage ljude koji nas podupiru svojim molitvama i financijskim prilozima!!! A nama sestrama pomozi da uvijek i iznova znamo prepoznati njihove poteškoće i radosti, te im uvijek biti na radost i od pomoći.

Zadnjih mjeseci svjedoci smo velike Božje Providnosti koja nas je pratila u stopu i riješila naše najveće teškoće. U vrijeme kiša imali smo jako puno problema u našem dvorištu. Naša zemlja je dosta niža od ulice u kojoj živimo, tako da je sva voda sa ulice ulazila u naše dvorište i danima se tu zadržavala. Najgore od svega je bilo gaziti po toj vodi u kojoj se znalo nastaniti mnoštvo komaraca i drugih životinjica, prinosnika raznih bolesti. Ove velike poteškoće nas je dragi Bog riješio preko Brazilskog kontigenta UN-a prisutnog na Haitiju na čelu sa komandantom gosp. Brionom. Oni su nam na ulaznim kapija podigli betonske ulaze, te u dvorištu napravili drenažu kojom su nas riješili budućih poplava i tako prevenirali druge zaraze bolesti. I ne samo to, očistili su nam i dvorište od starih urušenih zidova koji su ostali od potresa 2010 godine koji su stvarali stalnu opasnost ozljeda djece, te nam premjestili kontejnere sa sred dvorišta u kut dvorišta. Sve su to napravili sa puno ljubavi i srca! Neka ih dragi Bog blagoslovi i nagradi za svako dobro koje su učinili.

Sestre sa Haitija, s. Liberija, s. Mirjam i s. Ana