Za Stadlerov dan 8. siječnja 2018. donosimo vam primjer Stadlerova služenja siromasima pred katedralom Srca Isusova u Sarajevu koje je zapisao Jurica Gjurin svjedok ispričanog događaja.

Stadlerovo služenje siromasima pred Sarajevskom katedralom

„Ne mogu ni da se usudim da pišem o njemu, koga su uzdigli i veliki i učeni perom svojim, a ipak ne bih rado da jedna uspomena iz moga prvog đakovanja na dragoga nadpastira ne ostane nezabilježena.

Bio je to nadbiskup vrhbosanski dr. Josip Stadler. Zima, neumljiva zima. Svakomu je slabo, a onoj jadnoj sirotinji zadrla se još neumoljnije u kost i srž, da joj bijedu narine, da joj patnje još više poveća. Tu muku razumio je biskup Stadler, koji je osobno sam za sebe bio siromah, ne tražeći za sebe ništa. Od svoga maloga odijelio je svake zime dio i kupio drva, da ih razdjeli među patnike i stradalnike. Po kiši, studeni i za mraza izlazio je iz dvora do drva, koja je konjski teretni tramvaj dovezao i tu na cesti složene ostavio pred Katedralom. Nadbiskup sam ili sa kojim svećenikom stajao bi tu, dok bi sirotinja prolazila, da digne cjepanicu, dvije, tri, kako bi ih odnijela na zamrzlo ognjište u svoj dom stradanja.

Bila je ista slika svake zime. Sirotinja bi dolazila, Nadbiskup bi dijelio svakome bez razlike vjere, a i  za svakog bi našao koju toplu riječ. Tako je išlo tjednima na stalni dan. Mi mali đačići postajkivali bi tu od zgode do zgode, gledali tu diobu, gledali i ne razumjeli maleni – to veliko djelo ljubavi prema bližnjemu.

Živio mi je ostala ta slika u pameti, ali jedna je scena izbila nad sve, koje sam gledao malešan. Odnekle je došla stara, nemoćna i od tereta pognuta bula, bila je jadna i  gladna. Podigne dvije cjepanice, zahvaljuje i hoće da pođe, no starici se premaknu teret i cjepanice se nagnu. Bile bi joj sigurno pale na noge. U tren oka priskoči sam Nadbiskup, zadrži cjepanice, izravna ih na ramenu sirote i anđeoskim smiješkom reče: „Sad je dobro!...¨

Davno je to bilo, Nadbiskupova ljubav prema bližnjemu i poniznost sv. Josipa u njemu – Josipu živi u mojoj duši danas, poslije dugih, dugih ljeta broj, kad uspomenu razumijem, učeći u njoj velike kreposti nadbiskupa Josipa.“

Ovo svjedočanstvo zapisano je u Glasniku sv. Josipa 1936.g., a u Vjesniku Družbe SMI 1968.g.

Pouka

Djelo milosrđa:

Poput sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, nastojmo i mi kroz ovaj  zimski i hladni mjesec siječanj, priteći u pomoć najsiromašnijima, onima koji trpe hladnoću u svojim skromnim domovima. Pružimo im konkretnu pomoć, riječi utjehe i posvjedočimo im da se dobri Bog brine za njih po njihovim bližnjima.

Molitvena nakana:

Molimo zagovor sluge Božjega Josipa Stadlera  za sve koji trpe siromaštvo i hladnoću, da po dobroti braće i sestara osjete da ih Isus ljubi i da nisu sami na ovome svijetu.

Priredila: s. Ana Marija Kesten