Sveti Otac papa Franjo nas potiče da neprestano razmatramo djela milosrđa. Te ističe da je to “izvor radosti, mira i spokoja. Naše spasenje o tome ovisi. Milosrđe: riječ koja otkriva samo otajstvo Presvetoga Trojstva. Milosrđe: vrhovni i najviši čin u kojem nam Bog pristupa. Milosrđe: temeljni zakon koji izvire iz srca svake osobe koja iskreno gleda u oči svojih braće i sestara na putu vjere. Milosrđe: most koji spaja Boga i čovjeka, otvarajući nam srca nadi da smo voljeni usprkos našoj grešnosti.” (bula Misericordiae Vultus, 2)

U Godini milosrđa pozvani smo zahvaljivati i diviti se Božjoj ljubavi koja nam uvijek milosrdno oprašta i iznova nas prima kao svoju djecu, u izgradnji nebeskog kraljevstva ovdje i sada. Isus, koji je Očev dar milosrđa, poručuje nam: „Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!“ (Lk 19, 10).

Gospodine, evo me pred tobom da razmišljamo o Tvojem milosrđu “Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju” (Ps 86,5). Pokaži mi Gospodine svoje putove, nauči me svojim stazama, istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda (Ps 25,4-5).Milosrdni Isuse molimo te učini naša srca po srcu svome kako bismo prionuli uz Tvoju Riječ, osluškivali poticaje Duha Svetoga i svjedočili za tebe riječima i djelima noseći Tvoju dobrotu i nježnost svima kojima nas šalješ.

Razmišljajući o djelu milosrđa - neuka poučiti- želimo se vratiti izvoru Života, izvoru Ljubavi koja ljubi do kraja, tražiti lice Gospodnje, te osluškivati što nam ima reći, dati se poučiti od Najboljeg Učitelja koji ima riječi života vječnoga.

Izričaj „neuk“ znači doslovce „onaj koji ne zna“, „onaj koji ne poznaje“ i ukazuje na onoga koji nije poučen. Stadlerova zauzetost da neuke pouči znatno je vidljiva jer poziva puk da prione uz Božju Riječ i da se po njoj ravna, te poziva na pažljivo slušanje propovijedi i razmišljanje o onome što se čuje, da  “te riječi ne ostanu bez ploda”. U svojoj brizi da neuke pouči potiče na slušanje Božje riječi, na učenje vjerskih istina koje svaki kršćanin treba znati, poučava  svoje stado  da „Tko dakle slabo mari za evanđeoske istine, tko si ne daje truda, da čuje njihovo tumačenje, onaj nema svjetla na svojoj stazi, on je slijep kod otvorenih očiju, jer je Riječ Božja svijetlo nogama našim po vijugastim stazama ovog života. Tko u poniznosti srca svojega sluša Riječ Božju, i u srcu je čuva, dat će mu ona snagu, da nadvlada zapreke, koje se kršćanu na put stavljaju; dat će mu jakost, da ispuni sve što je potrebno za spasenje“[1] Stoga, čovjek koji o Riječi Božjoj misli dan i noć - on je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme donosi plod. Lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi!” Tako, čovjek koji čita Božju riječ i o njoj razmišlja postaje blagoslovljen, “u svakodnevnim se susretima s Riječju uči otkrivanje životnih puteva i načina prema kojima Bog želi osloboditi svoju djecu, izoštarava se čovjekovo duhovno čulo za stvari koje se sviđaju Bogu, jača se osjećaj za njegovu volju, dobiva mir i radost radi vjernosti njemu čineći čovjeka osjetljivim i spremnim na sve vrste posluha: evanđelju (Rim 10, 16; 2 Sol 1,8), vjeri (Rim 1,5; 16, 26) i istini (Gal 5, 7; 1 Pet 1, 22).“[2]  Molimo te Gospodine podaj nam milost da poput Marije prionemo uz Riječ Božju,  o njoj razmišljamo i čuvamo je u srcu kako bismo mogli živjeti od nje i svojim životom bili nositelji Boga čovjeku današnjice.

U evanđelju po Ivanu 8, 31-32 Isus govori svojim učenicima: “Ako ostanete u mojoj Riječi, uistinu moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” Isus govori o istini koju spoznajemo kroz Božju riječ. To je istina o našem spasenju, istina o tome da se Bog utjelovio i postao nama u svemu  jednak, osim u grijehu. Bog je započeo djelo milosrđa Isusovim rođenjem, a dovršio ga smrću i uskrsnućem Isusa Krista koje nam daje puninu Božje ljubavi, stoga, neka nas ništa neodvrati od riječi Božje. Što je hrana tijelu, to je Riječ Božja duši.

Ima li u nama spremnosti da se djelotvorno prepustimo u ruke Božje providnosti i milosrđa? Hoćemo li sa sv.Petrom uskliknuti “Gospodine kome da idemo ti imaš riječi života vječnoga“ (Iv 6, 68)?. “Zar možemo ostaviti Isusa iz čijih usta proizlaze Riječi života vječnoga? Komu ćemo ići? Isusa ostaviti znaći ostavljen biti. U Njega su riječi vječne istine i ljubavi, koje vode vjernike u vječni život. U njega vjerovasmo, njega kao svoga spasitelja  poznasmo, komu ćemo ići? Koga li slušati, ako ne spasitelja svoga? Tko će nam tmine našeg uma rasvijetliti, slaboću naše volje ojačati? Recimo samo sa sv.Petrom: Gospodine! Kome ćemo ići, Ti imaš Rijeći života vječnoga, i mi vjerujemo i znamo, da si ti Krist, Sin Boga živoga.”[3]Potiče nas sv.Augustin: “ispituj se u Riječji Božjoj, pogledaj se točno u njoj. Stavi sebe preda se, i nađeš li da si kriv, popravi se. Nije dakle, braćo dosta, da poslušamo riječ Božju, nego je od potrebe, da je u srcu sačuvamo, te nam ona bude kao ogledalo, gdje ćemo sebe i svoje ponašanje gledati, da li se naše misli i želje, naši govori, naši čini podudaraju sa Riječju Božjom: stavi sebe preda se i nađeš li da si kriv, popravi se”[4]

Pjesma:Krist na žalu 2. strofa -Ja sam siromašan čovjek-

„Sve što pojedinac treba učiniti jest prihvatiti poziv na obraćenje i podvrgnuti se pravdi u ovome posebnom vremenu milosrđa koje Crkva nudi. (…) Milosrđe se ne protivi pravednosti, nego izražava način na koji Bog postupa s grješnikom, nudeći mu novu priliku da prizna svoj grijeh, za njega se pokaje, obrati se i vjeruje.“ (Lice milosrđa, br. 19 i 21). U tu svrhu Sveti Otac uputio je nekoliko vrlo konkretnih savjeta kako bi svi mogli što plodonosnije živjeti Jubilej milosrđa: oraspoložiti se za slušanje Božje riječi i otkrivati vrijednost šutnje kako bi je razmatrali; poduzeti jedno hodočašće koje će predstaviti put što ga svaka osoba prelazi u vlastitome životu; ne suditi, a suosjećati, opraštati i darivati; otvoriti srce onima koji žive i u najudaljenijim egzistencijalnim periferijama, noseći riječ i gestu utjehe, oslobođenja; živjeti tjelesna i duhovna djela milosrđa; otvoreno, mudro, budno, čestito i transparentno se boriti protiv korupcije, prokazujući svaku zloporabu dobara; intenzivnije živjeti svakodnevnicu uz Božju riječ i slavljenje sakramenta pomirenja kako bi se primilo oprost Oca (usp. Isto, 13-19; 22). „Ova je, dakle, izvanredna Sveta godina posvećena tomu da živimo u svakodnevnome životu milosrđe koje Otac neprestano proteže na sve nas. Dopustimo da nas u ovome Jubileju Bog iznenadi. On se nikada ne umara širom otvarati vrata svoga srca i ponavljati nam da nas voli i da želi dijeliti s nama svoj život“ (Isto, 25).[5] Neka nas sve na tom putu prati zagovor Marije, Majke milosrđa kako bismo bili glasnici Božje ljubavi i milosrđa u svijetu, među ljudima kojima smo poslani ili koji su stavljeni na naš životni put.

Gospodine, učini me oruđem svoga mira:

Gdje je mržnja, da donosim ljubav!

Gdje je uvreda, da donosim praštanje!

Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo !

Gdje je zabluda, da donosim istinu!

Gdje je sumnja, da donosim vjeru!

Gdje je očaj, da donosim nadu!

Gdje je tama, da donosim svjetlo!

Gdje je žalost, da donosim radost!

Gospodine, učini da ne tražim:

da me tješe, nego da ja tješim druge;

da ne zahtijevam da me razumiju,

nego da se trudim razumjeti druge;

da ne tražim samo da me ljube,

nego da i ja ljubim druge!

Jer tko se daruje, prima:

tko prašta, bit će mu oprošteno

i tko umire sebi, rađa se za vječni život!

 

s. M. Marina Perić

---