Stadlerovi dani, 8. lipnja 2016.
Stadlerovi dani, 8. lipnja 2016.
Petak, 7. 10. 2016.Milosrđe u životu sluge Božjega Josipa Stadlera
Žalosna i nevoljna utješiti
Molitva u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, na Stadlerov dan, 8. listopada 2016.
Pjesma: Napustiti nas može i prijatelj i brat.
Gospodine, sabrani smo u tvoje ime da zajedno razmišljamo, molimo, da se zaustavimo na trenutak i pred Tebe stavimo sve ono što jesmo. Želimo pred Tvoje milosrdno srce staviti sve žalosne, nevoljene, sve patnike, sve one koji iz bilo kojih razloga nemaju nadu za bolje sutra, za sve one koji očajavaju, čija je vjera poput trske koju vjetar svija u svim smjerovima. Došli smo otvoriti svoje srce Tvomu, jer znamo da svaki naš hod s Tobom, Gospodine, čisti naše srce, tješi ga i daje mu sigurnost, učvršćuje našu vjeru i usavršava našu ljubav. Sve što imamo i jesmo tvoje je, Gospodine.
Na osobit način u ovomu našem zajedničkom prijateljevanju s Tobom želimo razmišljati o duhovnom djelu milosrđa - Žalosna i nevoljna utješiti -po uzoru sluge Božjega Stadlera.
Sluga Božji Stadler tolike je tješio ne samo riječima nego i konkretnom ljubavlju koja nikada nije jenjavala. Svjestan je bio tolikih koji su žalosni i nevoljni te i sam, poučen vlastitim iskustvom, reče;.„Nevolja uči ljude što nikada ne bi znali. Tko nikada nije trpio, i ne zna ništa. Ne poznaje ljude, niti pak samoga sebe.“
Kratka šutnja
Misli za razmatranje
Svi smo pozvani na vršenje evanđeoskoga duhovnoga djela milosrđa. Naše dopiranje do drugih može biti kvalitetno jedino ako budemo gajili svakodnevno u sebi svijest poslanja i odgovornosti. Isus nam je pokazao divan primjer. On na križu tješi, hrabri razbojnika, obećavajući mu čak i raj. „Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju …“
Lice milosrđa Božjega je - Isus Krist.
„Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“
Živimo u svijetu tolikih nevoljnih iskušenja, ratova, beznađa, nevjere. Ponekad nam se čak čini da sve izmiče kontroli i da nam nema spasa, zbog čega postajemo nevoljni, tjeskobni. Gospodine, odgoji naše srce da u tim trenutcima svoj pogled upravimo u Tvoje milosrdne srce. Tamo, gdje si Ti, Gospodine, tamo nema mjesta za tugovanje. Pouči nas, Gospodine, da se ne žalimo kada nam je teško, želimo biti spremni s drugima dijeliti njihovu žalost i nevolju.
Trebamo stalno razmatrati otajstvo milosrđa. Ono je naša utjeha, ono je izvor naše radosti, spokoja i mira. Milosrđe je temeljni zakon ljubavi svake osobe, svakog pojedinca. Tko je milosrdan, taj i ljubi Kristovom ljubavi. Uistinu smo pozvani biti milosrdni, jer je Isus pokazao svoje neizmjerno milosrđe za sve nas. To je naša utjeha, to je put svakog kršćanina.
Pjesma: Milosrđe tvoje veće…
U milosrđu se ne može pretjerati, u nadi se ne može biti postiđen, niti razočaran. Tješiti može samo onaj tko je pun vjere i ljubavi.
Što je čovjek bez ljubavi?
Osjetljivost za čovjeka i njegove potrebe osobito je resilo slugu Božjega Stadlera, Znao je da u svim potrebnima koje susreće nalazi Krista. Tako je cijeli svoj život imao pred očima potrebne. Njegovo milosrđe bilo je vidljivo u svim njegovim djelima. Sve potrebite stavlja pred lice Božje. Po tim djelima je i sam postao živa Božja, riječ pretočena u ljubav. Stoga je i govorio: „Ljubav je samo nebo…“
Gospodine, potakni nas svojim milosrđem da naša ljubavne bude iz interesa. Naše srce učini spremnim da možemo biti blizu svima koji su potrebni naše pomoći.
Sestro, brate, ohrabri se. Imaj srce i pođimo u pohode onima koji su ucvijeljeni, žalosni, onima koji nemaju nikoga da im bude blizu u njihovim patnjama i tko bi im iskazao ljubav. Budimo spremni izići iz sebe, darovati sebe, darovati svoje vrijeme; budimo milosrdni.
Zanimljiva misao sluge Božjega je: „Svakog vjernika misli trebaju da idu za tim da poznaju Isusovu ljubav.“
Kao vjernik, sestra, Prijatelj maloga Isusa, zapitajmo se koliko ljubimo poput Isusa i koliko smo milosrdni poput Njega?
Upravo na tu ljubav sluga Božji Stadler poziva i tebe i mene. Lako prihvatljivim se čini ljubav prema Isusu da se ne traži kao povratak ljubav prema bližnjemu. Kristovo milosrdno srce prostrano je i beskrajno, jer u njemu ima mjesta za svakoga. Takvi bismo trebali biti i ti i ja; svojim životom trebamo ponoviti Isusov život, svima pružiti ruku i srce, za svakoga naći riječ utjehe i svima biti Kristova nada, nada koja tješi. Svakoga učiniti veselijim, radosnijim, svetijim.
Koliko je to moguće?
Sigurno, to nije uvijek lako, ali je uvijek potrebno. Potrebno je izići iz sebe. Ako u čovjeku gledamo samo čovjeka, lako ćemo ga prezreti, osuditi, ražalostiti, a ako gledamo u svakom čovjeku Isusova brata, lako ćemo ga voljeti, prihvatiti i utješiti.
Nadbiskup Stadler ističe kako mu je teško pri srcu, žalostan je što toliki vjernici žive u teškomu smrtnome grijehu. Žalostan je jer vjernici u takvome grijehu puno trpe. Svakog vjernika treba čistiti od teškoga grijeha, potrebno je naći načina približiti Božje milosrđe, a ako se ne učini, ističe nadbiskup Stadler, imat će velikih posljedica. Lijek koji nas ponovno približava k Bogu je sakrament svete ispovijedi i molitva. „ne znam ima li istine koju nam Gospodin toliko na srce stavlja koliko molitvu, njome možemo sve isprositi.“
Nadbiskup Stadler prepoznaje one koji su udaljeni od Boga. Koliko nastojanja sluga Božji čini da bi grješniku približio Kristovo milosrdno srce. Potiče svećenike da vjernicima omoguće sakrament pomirenja. Da bismo mogli živjeti po zakonu ljubavi, nadbiskup Stadler nam govori o sredstvima koja nam u tome pomažu: molitva, adoracija i sakramenti. Ljubiti bližnjega, znači - pomagati njegovim potrebama s Isusovim osjećajima dobrote.
Promatrajući Isusa, vidimo da je On ljubio bližnjega ne samo ozdravljajući, tješeći, hraneći, nego i opraštajući grijehe. Trpi za svakoga od nas. Naša ljubav prema bližnjemu ne može se ograničiti samo na neka djela milosrđa; potrebno je dati i vlastito trpljenje. Niti jedan čovjek u svome životu nije pošteđen kušnje, jer prođe kroz iskustvo boli i patnje. Različiti su oblici patnje.
Sluga Božji ističe da postoje patnje koje su izazvane osobnim grijehom. Čovjek nije oslobođen patnje, bio on bogat ili siromašan, mlad ili star. Milosrdnim srcem dokazujemo da je svaki čovjek naš,a time i Isusov brat.
Kratka šutnja
Gospodine, ja se Tebi prepuštam, čini sa mnom što Te volja. Za sve što učiniš sa mnom – Hvala Ti!. Na sve sam spreman, sve prihvaćam. Neka se samo Tvoja volja izvrši na meni i na svim tvojim stvorenjima, ne težim ni za čim drugim. Bože moj, u ruke Tvoje polažem svoju dušu. Tebi je dajem, Bože moj, svom ljubavlju svoga srca, jer Te ljubim i jer me ta ljubav tjera da Ti se predam.
Pjesma:Kakav prijatelj je Isus …
Poticajne misli
Ø Gospodine, otvori i nama oči da vidimo kad nas netko traži za utjehu. Zagrij nam srca da budemo dobri prema svim ljudima. Nahrani nas svojoj Riječju da bismo mogli biti utjeha svima koji su žalosni i nevoljni.
Ø Pomozi nam, Gospodine, da naša ljubav prema Tebi i bližnjemu bude savršena, da se po uzoru sluge Božjega Stadlera - u svemu proslavi Tvoje ime.
Ø Neka nas ovo razmišljanje na temu Stadlerovim stopama u Godini milosrđa hrabri u dosljednoj ljubavi prema bratu čovjeku, kako bi ta ljubav zahvatila naše duše, naše bližnje, naše obitelji. Tada će nas zahvatiti sam Isus. Zato nemojmo dozvoliti da pored nas prolaze oni koji su bez cilja.
Ø Gospodine, Tvoje riječi su nama utjeha: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ču vas okrijepiti … „ Ponekad se i sami osjećamo umornima, opterećenima, žalosnima, zato molimo da nas umorne, opterećene, žalosne Ti krijepiš i tješiš.
Pjesma:Odzivam se, Isuse …ili Dođite k meni svi vi žalosni …
Ø Gospodine, potakni nam srca na otvorenost da znamo da nam je molitva potrebna za spas. Sluga Božji Stadler svima na srce stavlja molitvu kao glavni posao, Nema milosti gdje se ne moli, „Molite i primit ćete …“
Ø Bože, izvore vječne ljubavi, Oče milosrđa, operi nas od naših grijeha, očisti nas po svome Sinu Isusu Kristu od svih naših nečistoća, oslobodi nas od svih ovisnosti i oprosti nam sve naše slabosti. Milosrdni Isuse, nauči i nas da i mi, poput Tebe, budemo milosrdni u praštanju.
Ø Hvala Ti, Gospodine, za slugu svoga - Stadlera - koji nam je svojim življenjem pokazao primjer da je bio čovjek za svakoga. To je izazov i nama danas, jer je bio i otac i majka za drugoga. To je poseban izazov u ovomu našemu vremenu, svakom pojedincu. Nauči i nas, Isuse, da živimo za druge.
Ø Hvala Ti, Gospodine, za dar ljubavi, oprosti nam za trenutke žalosti kada je naše srce bilo zatvoreno prema potrebama drugih i kad u njemu nije bilo mjesta za djelo Tvoje ljubavi. Hvala Ti, Gospodine, za spoznaju što se uvijek možemo iznova puniti Tvojom milošću i uvijek biti nove osobe prožete Tvojim Duhom. Neka nas u tome nadahnjuju riječi nadbiskupa Stadlera „Ništa nije plemenitije od ljubavi; ona je kraljica krijeposti …“
Pjesma:Imal žalost bilo gdje …
s. M. Marinela Zeko