Pjesma: Klanjam ti se Kraljiću

Uvodna misao: Budi hvaljen i slavljen Isus u Presvetom oltarskom sakramentu!

Danas, kada se spominjemo sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i molimo Oca nebeskog da ga na radost naše crkve uzdigne na čast oltara, prikazujemo ti Gospodine ove misli i molitve s kojima želimo obnoviti svijest o djelima milosrđa o kojima si nas poučio te zajedno sa slugom tvojim Stadlerom, moliti te milost obnove duha i srca da znamo prepoznati i utažiti žeđ brata čovjeka, žeđ našeg srca i naše duše, ali i tvoju žeđ za nama Gospodine! Pošalji Duha svoga Gospodine da po Njegovom svjetlu otvorimo vrata srca i duše da se tvoja ljubav nastani u nama.

Kratka šutnja…

Meditacija: „Imaj prema Bogu srce djetinje“ – Tako započinje jedna od najpoznatijih izreka sluge Božjega Josipa Stadlera, koja je uz Riječ Božju bila program njegova života u odnosu prema Bogu, prema čovjeku i prema samome sebi. Imati srce znači ljubiti! Ljubiti, kao što nas je Isus naučio, jer „ljubav je od Boga“. To nam u današnjem čitanju poručuje sveti Ivan (1 Iv 4,7). Ljubiti kao što ljubi Otac Nebeski moguće je naučiti ako ljubimo Srce Sina njegova koje se za nas i nama predalo! To Srce, koje svaki dan susrećemo i primamo u Presvetom oltarskom sakramentu, žeđa za našom ljubavlju i ljubavlju svih svojih stvorenja. Jer „ljubav iziskuje da joj se vraća ljubav“, piše nadbiskup Stadler svojim vjernicima 1909. godine u poslanici o Ljubavi i zahvalnosti. „Pobožnošću prema presvetom Srcu naš Gospodin nam doziva u pamet da nas ljubi, i to je razlog zašto nam pokazuje svoje Srce. Što traži? Što očekuje od nas? On traži i očekuje samo jedno, što je srcu nužno; on hoće da bude od nas ljubljen.“

U istoj poslanici Stadler, da bi potaknuo vjernike na pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu, ističe tri velika dobročinstva koja primismo od Gospodina, a za koja ne bi smjeli biti nezahvalni. To su: utjelovljenje, otkupljenje i presveti oltarski sakrament.

Utjelovljenje:„O kako je veliko dobročinstvo utjelovljenje! Utjelovljenjem Bog posta čovjek; on se među nama pojavi kao jedan od nas; on uze našu vlastitu narav u krilu djevičanskom Blažene Marije bez grijeha začete; on posta i ostat će vazda naš brat, tijelo od tijela našega, kost od kosti naše. Koje li časti, kojega li dostojanstva, koje li uzvišene slave po sve potomstvo Adamovo! Budimo zahvalni!“

Kratka šutnja ili instrumental pjesme Klanjam ti se Kraljiću.

Otkupljenje: „Utjelovljenje Sina Božjega…biva još veće (dobročinstvo) kad se uzme u obzir da se je Sin Božji utjelovio u svrhu da nas otkupi, da nas sa svojim Ocem mukom i smrću izmiri. Zar nam nije dužnost da bez prestanka razmišljamo o velikom dobročinstvu otkupitelja te da tako svoju zahvalnost pokazujemo prema Otkupitelju svome?“ Budimo zahvalni!

Kratka šutnja ili instrumental pjesme Klanjam ti se Kraljiću.

Presveti oltarski sakrament: „Još ima jedno neizmjerno dobročinstvo, što je Gospodin Isus ostavio, a što u našim dušama mora pobuditi i te kako veliku zahvalnosti. To dobročinstvo jest presveti oltarski sakrament…Nebo ne posjeduje ništa više, nego što mi posjedujemo u presvetom oltarskom sakramentu, ako i jest različitim načinom. (Zahvaljujući) presv. sakramentu Isus Krist je uvijek i sada kao i za vrijeme svoga boravka na zemlji Emanuel, to jest Bog s nama. Čujmo kako je Gospodin taj pronalazak svoje neizmjerne ljubavi navijestio: Neću vas ostaviti sirotne, jer gle, ja ću s vama ostati do svršetka vijeka. Ja neću prestati među vama stanovati…Ja ću se do konca vijeka po svem širokom svijetu, gdje god ima svećenika, rađati iznova u njihovim rukama, kao što sam se u Betlehemu rodio u krilu Marijinu. Kao što sam ja činio u Judeji, tako ću se za vas moliti neprekidno u svetohraništu; kao što sam na zdencu Jakovljevu čekao grešnicu Samarijanku, tako ću vas ja strpljivo čekati u mojem svetohraništu da vas slušam u svaki čas i da vam dam odgovore na vaša pitanja, da vas utješim i ojačam.“

Kratka šutnja i/ili instrumental pjesme Klanjam ti se Kraljiću.

„Kad čovjek osjeti da je neizmjerno voljen, ne može ostati daleko od otajstva ljubavi koje se daruje. Ona ga zahvaća plamenom žrtvenog izgaranja, te i sam postaje ljubav“ (sv. Ivan Pavao II.). Ove nas riječi svetog Ivana Pavla II. vode ka razmišljanju o našem odnosu prema bratu čovjeku. Osjetimo li i shvatimo li u svom srcu veliku ljubav kojom nas Bog ljubi, ne možemo ostati zatvorena srca pred bratom koji je žedan, ne samo vode, nego naše ljubavi, naše pažnje, osmjeha, pomoći i blizine. Zato Stadler nastavlja izreku Imaj srce prema bližnjem, srce materinje. O tome nas poučava opet sveti Ivan u današnjem čitanju kada kaže: „Ljubljeni, ljubimo jedni druge… Tko ne ljubi ne upozna Boga, jer Bog je ljubav“ (1 Iv 4,7-8). Mi smo ljubljeni, ali ako ne ljubimo, svjedočimo da Boga ne upoznasmo! Ako ne ljubimo, uzalud nam je da smo ljubljeni! Ako ne ljubimo kako da radost Božje bude u nama? Ljubavi prema Bogu nas mora dovesti čovjeku, inače nije prava ljubav! Imajmo srce prema svome bratu/sestri i napojimo ih vodom u njihovoj žeđi, ljubavlju u njihovoj potrebi, blizinom u njihovoj samoći. „Gdje je svijet nemilosrdan, budimo Božje milosrđe; gdje je svijet beznadan, budimo Božja nada; gdje je nepravda, budimo Božja pravda; gdje je tuga, budimo Božja radost…neka naš život bude prisutnost našega Gospodina Isusa Krista“ u ovome svijetu. (Danielle Rose)

Kratka šutnja ili instrumental pjesme Klanjam ti se Kraljiću.

Imaj srce i prema sebi! Stadler nas uči da prema sebi imamo srce sudačko, tj. takvo srce koje neće biti oholo, uznosito i zatvoreno u sebi, nego da uvijek preispitujemo svoja djela, misli i stavove u svjetlu Božjeg Duha. Imati srce sudačko prema sebi, znači voljeti sebe, jer tako pokazujemo da kao slaba i grešna stvorenja ne želimo ostati u svom blatu grijeha, nego idemo na Izvor čiste vode gdje znamo da nas čeka Srce čisto koje nas svojom Krvlju pere i oprašta nam grijehe, te nas odgaja da budemo Njemu slični. Imati srce prema sebi, znači ići na taj Izvor, svaki dan i piti s Njega mudrost života, svjetlo života, Riječ života! Samo tako bit ćemo sposobni uvijek se iznova i sve više otvarati Božjoj ljubavi koja nas želi ispuniti da postanemo izvor koji će druge napajati. Pa kad nam Isus kaže: „Podajte im vi jest!“ ili piti, da imamo od čega dati!

-          Gospodine, Izvore života i svetosti, prikazujemo ti naša srca i sve molitve u njemu. Učini srca naša po Srcu svome!

-          Prikazujemo ti, Gospodine, našu nezahvalnost za sva dobročinstva kojima nas daruješ. Učini srca naša po Srcu svome!

-          Prikazujemo ti, Gospodine, naše načine kojima želimo iskazati ljubav prema tebi i prema bližnjima. Učini srca naša po Srcu svome!

-          Prikazujemo ti, Gospodine, sve ljude koji žeđaju za tobom. Učini srca naša po Srcu svome!

-          Prikazujemo ti Gospodine, svoje ruke, svoje noge, svoja srca, oči, usta i sve sebe. Učini nas apostolima svoje ljubavi!

Pjesma Klanjam ti se Kraljiću (3. strofa): Srce mi se rastapa, duša mi se natapa, od ljubavi goreći teb' u jaslam moleći!

KLANJAM TI SE KRALJIĆU

*Klanjam ti se kraljiću, božanstveni Djetiću
 predubokim poklonom, dušom, srcem, koljenom.
Spavaj, spavaj Djetiću, o nebeski kraljiću,
ja ću tebe čuvati, svojim srcem grijati.

*Srce mi se rastapa, duša mi se natapa
od ljubavi goreći teb' u jaslam moleći.
Spavaj, spavaj...

*Ah, studene jaslice, ah preoštre slamčice!
Ne budite Djetića, božanstvenog Kraljića!
Spavaj, spavaj...

s. M. Jelena Jovanović