Odlukom provincijske uprave, na razini zagrebačke Provincije obilježena je 145. obljetnica biskupske posvete sluge Božjega Josipa Stadlera hodom ulicama grada Zagreba po onim lokacijama na kojima je djelovao dr. Josip Stadler kao zagrebački svećenik i profesor do dana imenovanja za prvog vrhbosanskog nadbiskupa. Hod Stadlerovim stopama po gradu Zagrebu održan je 5. lipnja 2026. godine pod vodstvom dr. sc. Agneze Szabo, velikom poznavateljicom i promicateljicom sluge Božjega Josipa Stadlera. U hodu su sudjelovale vrhovna glavarica Družbe  s. M. Anđa Vranješ  i njezine savjetnice: s. M. Katarina Penić – Sirak, s. M. Marina Mužinić i s. M. Marta Vunak, zatim provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik sa sestrama iz Nove Vesi, Kraljevca i Samobora te kandidatice zagrebačke Provincije.

Sestre su se okupile ispred bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj ulici gdje je dr. Szabo započela zanimljivo izlaganje o samoj Bazilici koja je blagoslovljena i svečano  otvorena za vjernike na drugu adventsku  nedjelju, 15. prosinca 1902. godine. Zahvaljujući nadbiskupu Jurju Posiloviću koji je bio Stadlerov osobni prijatelj, isusovci su došli u svoju rezidenciju već 31. listopada 1901. godine. Dr. Szabo je zaključila da je Stadler zacijelo više puta posjetio Baziliku jer su zagrebački isusovci  preuzeli tiskanje časopisa Glasnik  Srca Isusova, kojeg je Stadler utemeljio u Sarajevu 1892. godine.

Povorka je zatim krenula prema palači Društva sv. Jeronima na Tomislavovom trgu jer je Stadler odmah po povratku iz Rima postao član tog uglednog književnog društva, ali i član njegova uredništva sve do odlaska u Sarajevo. Po odlasku u Sarajevo, 1893. godine Stadler je tiskao  u nakladi istog društva predivnu knjigu Život Gospodina našega Isusa  Krista, za koju nije htio uzeti novac. U dnevniku društva sv. Jeronima piše  da su bili zadivljeni tom gestom te rekli neka Stadleru naplati Krist Kralj za njegovo djelo - pisanje dva sveska knjiga. Dr. Szabo nas je podsjetila da se u spomenutoj palači nalazi i prelijepi uljani kolorirani portret sluge Božjeg J. Stadlera.

Slijedio je hod prema palači Hrvatskog sokola koja je izgrađena 1883. godine kao prva tjelovježbena dvorana u Hrvatskoj. Dr. Szabo je istaknula da se u palači Hrvatskog sokola  3. rujna 1903. godine održala  svečanost otvaranja Prvog hrvatskog katoličkog kongresa kojoj je nazočio i nadbiskup Stadler. Rad kongresa je 4. i 5. rujna nastavljen na Gornjem gradu, a Stadler je 4. rujna prije podne održao svečani govor u kojem je naglasio da hrvatski narod ne može opstati bez povezanosti s Kristom Gospodinom, u kojem je i opstao i nalazi svoj jedini spas. Stadleru je istoga dana povjereno i vođenje svečane procesije s Presvetim, ulicama središta Zagreba. Procesiji je nazočilo mnoštvo vjernika, a zaključena je adoracijom  i svečanim blagoslovom u crkvi sv. Vinka Paulskog kod sestara Milosrdnica.

Hod je nastavljen do samostana sestara Milosrdnica u Frankopanskoj ulici, gdje je u sastavu zgrade samostana bila tiskara u kojoj je tiskan Glasnik sv. Josipa, kojeg je 1873. godine pokrenuo Stadler kao obiteljski časopis u svrhu  obnove obitelji hrvatskog naroda te ga besplatno uređivao  sve do odlaska u Sarajevo, 1881. godine. U samostanu  je sestre gostoljubivo dočekala s. Benedikta Kunić, provincijalna poglavarica sestara Milosrdnica u Zagrebu te im pružila okrepu.

Povorka je zatim došla u Streljačku ulicu gdje je Stadler 5. rujna održao zapaženi zaključni govor  kojim je istaknuo željeno jedinstvo hrvatskih zemalja zajedno s Bosnom i Hercegovinom te klicao: „Živila Bosna hrvatska!“. Uz ovacije Stadleru, složno se i gromko zapjevala Lijepa naša domovino.  Nakon ovog događaja, naglasila je dr. Szabo, politički napadi na Stadlera išli su do te mjere, da se tražila njegova ostavka, a zbog tog rodoljubnog govora bio je i javno ukoren od bečkog dvora. Međutim,  Stadler je znao radosno trpjeti za slavu Božju i prava hrvatskog naroda.

Hod je zatim krenuo prema Gornjem gradu te se zaustavio na trgu Katarine Zrinske pred palaču Gornjogradske gimnazije pored koje se nalazi znamenita crkva sv. Katarine Aleksandrijske, zaštitnice studenata, koju su sredinom 17. st., uz pomoć dobrotvora sagradili isusovci, a koja je i danas najljepša barokna crkva u Zagrebu, ali i cijeloj Hrvatskoj. U toj je crkvi Stadler mnogo puta služio sv. misu, kao i u crkvi sv. Marka.

Hod Stadlerovim stopama po gradu Zagrebu završio je na Kamenitim vratima gdje su sestre i dr. Szabo pjevajući pjesmu K suncu prosi, zahvalile Bogu za život sluge Božjega J. Stadlera te molile Majku Božju Kamenitih vrata da isprosi rosu milosti za domovinu Hrvatsku i hrvatski narod.

s. M. Tihana Strancarić