Svakog osmog u mjesecu u sarajevskoj katedrali euharistijskim slavljem i molitvom na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera obilježavamo dan njegova prijelaza u vječnost i molimo za proglašenje blaženim. Na Stadlerovo - 8 studenog 2014. godine ispunila se katedrala hodočasnicima iz Sarajeva i Omiša koji su stigli u pratnji župnika don Ljube Bodrožića i sestara Služavki Maloga Isusa: s. Servacije Mateljan, s. Nele Čalo, s.Salutarije Đula, s.Terezije Pervan i sestre Franjevke iz Omiša - s. Mladenke Matić.

Oko groba sluge Božjega Josipa Stadlera s dubokom vjerom i pobožnošću moglo se vidjeti hodočasnike kako kleče i molitvom se utječu njegovu zagovoru. Posebno drago bilo nam je zajedništvo u euharistijskom slavlju u 18 sati, kojeg je predslavio mons. Pavo Jurišić u koncelebraciji s još sedmoricom svećenika. Mons. Pavo Jurišić u prigodnoj propovijedi istaknuo je veliko pouzdanje u Boga sluge Božjega Stadlera koji je i u najtežim trenucima života znao slaviti Isusa riječima i djelima. Prije završnog blagoslova svi zajedno, s prisutnim svećenicima, okupili smo se oko groba sluge Božjega Stadlera i molili za njegovo proglašenje blaženim. Poslije svete mise hodočasnike je pozdravio i predstavio im u kratkim crtama znamenitosti Katedrale.

SUSRET HODOČASNIKA SA STADLEROVIM MILJENICIMA

Sluga Božji Josip Stadler s velikom ljubavlju i brigom gledao je svakog čovjeka u potrebi. Prema svakom se odnosio kao prema Malom Isusu. Iz ljubavi prema Njemu pobrinuo se da imaju smještaj, brigu i njegu – sve što im je potrebno za život. Tako su nastale sestre Služavke Malog Isusa i samostan Egipat u kojem su i danas Stadlerovi miljenici.

Dolaskom u kuću Egipat hodočasnike je dočekala kućna glavarica s. M. Anđa Vranješ te im pokazala kapelicu u kojoj su najprije pozdravili Isusa zatim je njih pozdravila provincijska glavarica s. M. Admirata Lučić i upoznala ih s kućom i njezinim stanovnicima.

Nakon posjete spomen sobe Sluge Božjega Josipa Stadlera slijedilo je radosno druženje s djecom o kojoj sestre brinu na način kako bi brinule za Malog Isusa. Od najmlađe Katarine do najstarije, također, Katarine, sva djeca su bila radosna te su hodočasnicima otpjevali nekoliko svojih najdražih pjesmama. Vrijeme zajedništva brzo je prošlo, a hodočasnici su morali dalje te smo se pozdravili sa željom da se ponovno sastanemo časteći Krista i njegove velikane.

s. M. Kristina Adžamić