Stadlerovo u ožujku, 2016.
Stadlerovo u ožujku, 2016.
Utorak, 8. 3. 2016.U utorak, 8. ožujka 2016. godine, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu sestre Služavke Maloga Isusa su zajedno sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, hodočasnicima Prijatelja Maloga Isusa iz Neuma i sarajevskim vjernicima proslavile spomen na prvog vrhbosanskog nadbiskupa, slugu Božjega dr. Josipa Stadlera. Ovaj četvrti susret u Godini milosrđa obilježen je temom tjelesnog djela milosrđa: Putnika primiti.
U 17.15 sati sestre su se zajedno sa hodočasnicima iz Neuma okupile ispred katedrale Srca Isusova kako bi svi najprije posvijestili milost vremena u kojem živimo i mogućnosti da ulaskom kroz Sveta vrata Sarajevske katedrale molimo potpuni oprost za sebe ili svoje pokojne, a potom i početka duhovnih vježbi za tridesetak sestara Služavki Maloga Isusa koje će pod vodstvom p. Damjana Kružičevića, benediktinca sa otoka Pašmana kod Zadra biti u Kući Navještenja na Gromiljaku narednih šest dana. U tom duhu svi su u maloj procesiji ušli u Stadlerovu katedralu moleći Vjerovanje, a na njegovom grobu i na nakane Svetoga oca.
Kao priprema za euharistijsko slavlje u 17.30 sati bila je meditacija s. Marija Ane Kustura na temelju spomenutog djela milosrđa i poslanica nadbiskupa Stadlera. Svetu misu u 18.00 sati predslavio je vlč. Jakov Kajinić, duhovnik na vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu uz suslavlje vlč. Marka Majstorovića župnika, mons. Pave Jurišića, postulatora kauze za proglašenje sluge Božjega Josipa Stadlera blaženim, vlč. Josipa Kneževića, rektora vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, vlč. Marka Mikića, vicerektora, vlč. Olivera Jerkovića, ravnatelja Internata „Sv. Josip“ KŠC-a u Sarajevu, p. Krešimira Djakovića, župnika na Grbavici, vlč. Ive Jezidžića, župnika u Čemernom te vlč. Ljube Zadrića, đakona.
U prigodnoj propovijedi vlč. Kajinić se osvrnuo na temu tjelesnog djela milosrđa: Putnika primiti, te istaknuo kako je i Sveta obitelj iskusila patnju i teškoće putnika koji nisu nigdje dobro došli. „Josip i Marija traže neki kutak. Bilo je to prije dvije tisuće i nešto godina. Morali su iz Nazareta poći u Betlehem na popis. Trebaju konaćište. Ali postoje poteškoće. U gradu Betlehemu već je previše svijeta i nemoguće je naći mjesto. A osim toga, tko će primiti pod svoj krov trudnicu koja bi mogla svaki čas roditi? Isus se morao roditi ondje gdje su pastiri čuvali svoja stada. Za njih nije bilo mjesta… Ima li danas mjesta za Isusa? Zaboravljamo li Isusovu riječ: Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili! Sveci nam daju primjer!“ Sv. Augustin, Ivan od Boga, Ivan Marija Vianney, sluga Božji Josip Stadler… i mnogi drugi.
Kao i svakog osmog u mjesecu, nakon popričesne molitve svećenici, sestre i okupljeni puk na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera izmolili su molitvu za njegovo proglašenje blaženim te molili za daljnji zagovor i blagoslov. Nakon primljenog blagoslova sestre, hodočasnici i drugi vjernici ostali su kratko u molitvi kod Stadlerova groba nadajući se njegovom skorom uzdignuću na čast oltara.
s. J.