Putovima mudraca s Istoka

Mudrost u redovništvu­ – kako živjeti?

3. i 4. siječnja 2018. god. okupile su se tri „mudre djevice“ sa zvijezdom vodiljom (Čitaj: sestre juniorke: s.M.Antonia Čobanov, s.M.Milana Žegarac i s.M.Faustina Zemunik te magistra s.M.Marina Mužinić) da se duhovno obnove i produbljuju svoje zajedništvo zajedničkom molitvom, prigodnim razmatranjem, međusobnim razgovorom i rekreativnim druženjem.

Okupljanje je bilo predviđeno 3. siječnja u 9:30h u samostanu sv. Ane u Splitu. Uslijedila je uvodna molitva i predavanje s.M.Marine Mužinić, naše magistre naslovljeno Putovima mudraca s Istoka, što je ujedno bila i tema našeg susreta.

Razmatrajući biblijski tekst Mt 2, 1-12 koji nam govori o poklonu mudraca zapitamo li se treba li i nama mudrosti odozgor?

Mudraci su bili daleko, i obasjalo ih je svjetlo koje ih nadilazi. Obuzeti tim svjetlom, htjeli su doći izbliza ga bolje promotriti. To svjetlo tj. zvijezda možemo reći da je i naš poziv. Obasjao nas je i sada smo na putu do konačnog Betlehema tj. Kraljevstva Nebeskog. Želimo upoznati Novorođenoga Kralja kao i mudraci, zar ne? Oni, premda su bili mudraci i sigurno na visokim položajima u društvu, nisu se uznosili, nego naprotiv, dopustili su da netko bude veći od njih – i to malo Dijete. To je mudrost života, i cilj razmatranja ovog teksta – učiniti se malenim kao Mali Isus. Mi, malene služavke Malog Isusa. Da, ponovila sam riječ „malen“ više puta i još ću jer put mudraca je samo za malene i ponizne duhom.

Također, možemo primijetiti da se i Herodu nudi svjetlo, tj. da mu mudraci ukazuju na zvijezdu. Međutim, u svojoj sebičnosti on nije htio drugog kralja vidjeti osim sebe. Herod zapravo nije bio Židov, bio je stranac, samo je vladao teritorijem, nije bio pravi kralj Židova. Dok je Isus bio istinski, pravi kralj Židova i nutarnji vladar, kralj ljudskih srdaca. Zašto je onda uznemiren sav Jeruzalem sa Herodom zbog jednog jedinog pitanja koje su postavili mudraci Herodu: „Gdje možemo naći novorođenog kralja židovskog?“. Odgovor je također prikladan i za današnje vrijeme. Naime, svaki put kad živimo ili nosimo drugima RADOSNU VIJEST, uznemire se duhovi, probude se „ljubomorni Herodi“ koji svim silama žele spriječiti širenje Evanđelja, širenje Božje Riječi po svijetu da dopre do svih naroda, da se svi ljudi spase. Ono što nam pruža utjehu i daje nam hrabrost na daljnjem putu bez obzira na poteškoće jest vijest koju nam Evanđelje donosi u sljedećim rečenicama – mudraci su nastavili svoj put. Nisu odustali dok nisu došli do Betlehema, dok nisu našli Onoga pred kim će prignuti svoja koljena.

Sljedeća stvar koju možemo iščitati iz ovog evanđeoskog odlomka jest: mudraci su išli zajedno. zar to nije slika Crkve? Slika redovništva? Također, oni nisu samo stajali na mjestu i divili se svjetlu, bili oduševljeni i ostali „ukopani“. Oni su odlučili zajedno biti Božji hodočasnici. Kako mi sebe danas vidimo u ovom kontekstu? Zar se želimo samo diviti životima svetaca, a ne biti sveti? Tražiti darove od Boga, a ne darovati sebe Bogu?

Mudraci su napustili svoj dom, svoju sigurnu svakodnevnicu, svoju okolinu i uputili se u nepoznato vjerujući zvijezdi. Iz ove činjenice rađa se pitanje – a što to ja moram svakodnevno napuštati, što to još nisam spremna napustiti? Zapravo pitanje je – kako živim svoj zavjet siromaštva? Zavjet poslušnosti, poslušnosti zvijezdi vodilji? Zavjet čistoće jer „mudrost koja dolazi odozgor ponajprije čista je“? Iz toga proizlazi i pitanje imam li uopće mudrosti, i ako nemam molim li za nju? Za kraj potrebno je da se svatko od nas upita što je novo u meni od polaganja prvih zavjeta? Idem li novim, drugim putem kao mudraci nakon susreta sa novorođenim Kraljem ili...?

Nakon predavanja otišle smo u šetnju zapadnom obalom na splitskoj Rivi uz naravno dozu duhovnog razgovora i izmjene iskustava življenja redovništva u svakodnevnici. Zatim smo po uzoru na 3 mudraca i mi krenule na „Put u Betlehem“. Putovati uvijek uključuje hodanje, tako zapravo možemo reći da smo otišle na malo hodočašće Isusu prisutnom u svim izloženim jaslicama po crkvama u Splitu. Dan smo završile društvenim igrama i rekreacijom punom smijeha u zajedništvu sa sestrama koje žive u samostanu sv.Ane. Bilo je uistinu nezaboravno.

Sutradan, 4. siječnja, dan smo također započele molitvom te nastavile druženje sa magistrom i jedna s drugom razgovarajući o aktualnim temama vezanim za posvećeni život danas, izmjenjujući i osobna iskustva te zajednički promišljale kako živjeti redovništvo u današnjem svijetu na autentičan način, kako biti vjerne prvotnoj karizmi Utemeljitelja te gorljivo služiti prvenstveno jedna drugoj u zajednici kako bi bile sposobne služiti i osobama koje susrećemo u svijetu. Dobile smo također i jedan samostalan zadatak za vlastito preispitivanje svog dosadašnjeg življenja zavjeta „pod betlehemskom zvijezdom“, a poslijepodne smo imale osobne razgovore sa magistrom.

Zahvalne Bogu za zajednički provedeno vrijeme, ovaj susret završile smo klanjanjem Isusu, našem Zaručniku prisutnom u Presvetom Oltarskom Sakramentu te obećale jedna drugoj da ćemo i dalje biti zajedno u molitvi iako nas možda fizički i kilometri dijele, do sljedećega susreta. Amen. Aleluja.

s.M.Faustina Zemunik