Susret smo započeli okupljanjem i molitvom u 9 sati. Na susretu su sudjelovali animatori PMI-a zagrebačke provincije. Tema susreta bila je Uzori vjere u životu Prijatelja Malog Isusa. Nakon izlaganja s. Marije Kiš, na spomenutu temu, slijedio je rad u grupama. Zatim hodočašće u Krašić, gdje smo se na osobit način susreli sa bl. Alojzijem Stepincem, mučenikom i uzorom vjere. 

U izlaganju s. Marija govorila nam je o uzorima vjere koje nalazimo u Bibliji i životu Crkve. Stari zavjet pred nas stavlja Abrahama kao temeljnog uzora vjere s kojim Bog počinje ostvarivati svoj plan spasenja. Sve počinje Božjom inicijativom, a Abraham sluša, prihvaća i napušta sve te kreće na put koji Bog stavlja pred njega. Abraham riskira; vjeru kod njega povezujemo sa smionošću, dubokim poštovanjem i apsolutnim predanjem. To je vjera koja podrazumijeva kušnju, ali važno je vjerovati da je Bogu sve moguće. Vjerovati u Boga znači ići protiv struje svijeta, znajući da vođeni Duhom Svetim možemo savladati sve kušnje. 

Novi zavjet pred nas stavlja Mariju kao trajni uzor vjere. Marijin pristanak, njezino prihvaćanje Božje inicijative, radosna je vijest. Svojim pristankom, svojim DA Bogu, omogućila je spasenje stvorenja. Maria se stavlja Bogu na raspolaganje. Od nje usvajamo stav poučljivosti, osluškivanja te učimo promatrati Božje znakove. Potrebna je poniznost da se može služiti Bogu. Marija to potvrđuje svojim Veliča. Ona nije mogla razumjeti sve što joj se događa, ali u srcu u svemu prepoznaje Božje vodstvo. 

Još jedan biblijski lik kojega smo promatrali bio je sv. Josip. Za sv. Josipa kažemo da je bio pravedan. To znači da je živio u poniznosti i u skladu s Božjim zapovijedima. Bog mu je povjerio da bude čuvar Marije i Isusa. Trudio se vršiti Božju volju. Odgovorio je na Božji poziv s raspoloživošću i spremno. Vjerom je prihvatio kušnju, neizvjesnost te poteškoće puta. U svemu ga je vodila ljubav i pažnja.

Iz života Crkve kao uzora vjere promatrali smo Slugu Božjega Josipa Stadlera. On je od djetinjstva do smrti bio potpuno predan Bogu. Euharistiju stavlja kao glavno pomagalo na putu vjere. Svećenike je poticao da šire pobožnost prema srcu Isusovu. Puno je molio i redovito je obavljao duhovne vježbe. Govorio je da Bog sve svoje milosti daje preko Blažene Djevice Marije koju je napose štovao. Mariju stavlja kao model, uzor i oblik služenja sestrama Služavkama Maloga Isusa i Prijateljima Maloga Isusa.

Izlaganje je završilo mišlju, da je odgovor na izazove vjere koji se stavljaju pred nas danas, živjeti tako da naši bližnji na našoj vjeri mogu učvrstiti svoju vjeru. 

U sredini dvorane bili su posloženi raznoliki ćupovi. Nakon izlaganja svatko je iz ćupa izvukao jednog uzora vjere te uz njega i krepost koju se treba truditi nasljedovati.

Zatim smo se podijelili u tri skupine u kojima smo razgovarali na zadanu temu.

Prva skupina razmišljala je o tome što to znači da smo svi pozvani na svetost. Kako danas živjeti vrednote evanđelja, koji se uzori danas najviše primjećuju i slijede, te kako danas ostati dosljedan svojem vjerskom i kršćanskom životu. 

Zaključak je da svetost života možemo živjeti svjedočeći i živeći vjeru i evanđelje na svim životnim područjima: u obitelji, školi, radnom mjestu te u krugu prijatelja. Konkretnim humanitarnim akcijama te posjetom i brigom za bolesne i nemoćne. Uzore koje danas primjećujemo i slijedimo su: papa Franjo, sveci, časne sestre SMI, svećenici, ali i ljudi koje susrećemo, a koji svjedoče vjeru u teškim životnim situacijama. 

Druga skupina razmišljala je: o Abrahamu i o onome što je Bog od njega tražio, čega se mi danas konkretno trebamo odreći da bi slobodni mogli ići za Isusom, kako krenuti u duhovnu pustolovinu vjere danas, koje kreposti mogu njegovati i svjedočiti PMI suvremenom čovjeku te o životu Sluge Božjega Josipa Stadlera kao primjer nasljedovanja. 

Zaključak je da se trebamo odreći svoje sumnjičavosti i s pouzdanjem krenuti ususret Njemu, prepoznajući u malim stvarima Božje djelovanje. Kreposti koje možemo svjedočiti su: čisto srce, ne osuđivati, prihvaćati druge onakve kakvi jesu te vjerovati da je svaki čovjek Božje dijete. Slugu Božjega Josipa Stadlera teško je nasljedovati jer je zahtjevan, ali trebamo se truditi. 

Treća skupina razmišljala je: o tome što nas priječi na putu navještanja i svjedočenja vjere, koje kreposti od navedenih svetaca možemo istaknuti te kako nas PMI ljudi prepoznaju.

Zaključak je da nas na putu svjedočenja vjere priječi navezanost na materijalno te naše ljudske slabosti. Kreposti svetaca koje možemo istaknuti su: poniznost, poslušnost, vjera, odanost te odgovornost. Ljudi bi nas trebali prepoznati po uslužnosti, požrtvovnosti, srcu za bližnjega te po molitvi za one koji su u potrebi. 

Nakon rada u grupama krenuli smo put Krašića kako bismo pobliže susreli bl. Alojzija Stepinca. U Krašiću nas je dočekao župnik vlč. Dragutin Kučan i s. Mirjam Dedić. U Euharistijskom slavlju pridružili smo se skupini hodočasnika iz Dalmacije. Nakon Euharistijskog slavlja vlč. Župnik nam je rekao koju riječ o povijesti župe i o bl. Alojziju Stepincu. Zatim smo ručali u župnoj kući te razgledali sobe u kojima je boravio bl. Alojzije Stepinac za vrijeme kućnog pritvora tijekom kojeg je i preminuo. 

Nakon razgledavanja i druženja, slijedio je poslije podnevni rad.  Svaki animator predstavio je svoj plan i program djelovanja DPMI u svojoj župi. Osobito smo promišljali kako animirati Stadelrove dane u župama, kako širiti štovanje sluge Božjega te kako biti prepoznatljiv i svakodnevici kao PMI. 

Radosna i ispunjena srca vratili smo se svojim župama i obiteljima.

Hvala svima koji su nam omogućili ovakav duhovno bogati susret.

Marina Trojko