{image:1:large}

Događaj od velike važnosti za cijelu Crkvu odvijao se od 26. do 31. srpnja 2016. godine u Poljskoj gdje je bilo prispjelo oko 2,5 mil. mladih iz svi krajeva svijeta da bi s papom Franjom i međusobno molili i pjevali na različitim jezicima. Nazočiti ovakvom susretu je jedinstven događaj koji je teško opisati u nekoliko rečenica.

Bog je po svojoj volji dopustio da sudjelujem na svjetskom susretu mladih u Krakowu zajedno sa našom s. Jasminom Kokotić i pedesetak mladih iz zagrebačkih župa sv. Obitelji i sv. Pavla. Naše hodočašće započelo je 28. srpnja ove godine euharistijskim slavljem u ranim jutarnjim satima u crkvi sv. Obitelji. Tada smo si posvijestili nakane s kojima krećemo na hodočašće koje je osobita milosna prilika u ovoj godini milosrđa koju živimo. Mnoge prijeđene kilometre ispunilo je pjevanje duhovnih pjesama, razgovori, rasprave i kateheze koje su nam pripremili svećenici koji su sudjelovali s nama na hodočašću: vlč. Mirian Šuvak, vlč. Nikola Platužić i vlč. Stjepan Ivan Horvat.

Prva postaja na našem hodočašću bila je u Budimpešti gdje smo bili upoznati sa znamenitostima Budima i Pešte koji su bili važni gradovi i u našoj nacionalnoj povijesti. Putovanje smo nastavili prema Częstochowi gdje smo odsjeli u hodočasničkom domu Misionara Krvi Kristove te posjetili svetište Crne Gospe. Slijedeći dan nastavili smo naše putovanje prema Krakowu do župe u kojoj smo bili smješteni zajedno s mladima iz BiH i Hrvatske. Za nekoliko dana boravka u Krakowu bili smo smješteni u obiteljima koje su nam pokazale da je istinito ono da Slaveni imaju posebno veliko srce za goste.

Prvi susret s papom Franjom imali smo u parku Błonia gdje smo zajedno molili pobožnost križnog puta. Divno je bilo vidjeti da mladi sabrani sa raznih krajeva zemlje mogu zajedno, na istom mjestu i u isto vrijeme razmatrati otajstvo Gospodinove muke i smrti. Posebnost ovog hodočašća za nas, sestre, bila je u tome što su nam naši domaćini, Danuta i Zygmunt, darovali ulaznice za svetu misu svećenika, osoba posvećenog života i poljskog naroda s Papom koji je poručio da je put koji pokazuje Isus jednosmjeran: treba izaći iz samih sebe slijedeći put sebedarja. Jer Isus ne voli napola prijeđene putove, odškrinuta vrata, sjedenje na dvije stolice. Zahtijeva da na put idemo rasterećeni, da izađemo odričući se svojih sigurnosti, čvrsti samo u Njemu. Drugim riječima, život njegovih najbližih učenika, a mi smo pozvani da to budemo, prožet je stvarnom ljubavlju, to jest služenjem i spremnošću; u tom životu nema zatvorenih prostora niti privatnoga vlasništva za vlastite udobnosti, bar ih ne bi smjelo biti. Tko je odabrao čitavoga sebe potpuno suobličiti Isusu Kristu, taj više ne bira vlastita mjesta, već ide tamo kamo je poslan; spreman je odgovoriti na poziv onoga tko ga zove, više ne bira ni vrijeme. Kuća u kojoj prebiva nije njegova, jer su Crkva i svijet otvorena mjesta njegova poslanja. Njemu je najvažnije da Gospodina stavi u središte svojega života, ne tražeći pri tome ništa za sebe.

Središte svjetskog susreta mladih bilo je na Campus Misericordiae gdje su mladi klanjali pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i slavili svetu euharistiju koju je predslavio papa Franjo. Iskustvo zajedništva Europljana, Afrikanaca, Amerikanaca i Azijata pod otvorenim nebom neprocjenjivo je iskustvo koje utvrđuje vjeru u snagu zajednice, eklesiae, koju je ustanovio Isus Krist. Papa je u svojim nagovorima upozorio mlade: Nemojte živjeti u snu, nemojte dopustiti da drugi odlučuju o vašoj budućnosti. Umjesto ugode, radije birajte slobodu; zamijenite paralizirajući kauč za cipele kako biste išli Božjim putovima i današnji svijet zarazili radošću… Mi ne želimo uništavati. Mi ne želimo pobijediti mržnju s još više mržnje, poraziti nasilje s dodatnim nasiljem, nadvladati teror s još više terora. Naš odgovor na to u svijetu koji je u ratu ima ime, zove se bratstvo, zove se zajedništvo, zove se obitelj.

Osim duhovnog bogatstva koje smo primili, u Krakowu smo imali priliku upoznati i kulturne znamenitosti grada te poznata svetišta sv. Ivana Pavla II. i sv. Faustine pod čiju je zaštitu i stavljen ovaj svjetski susret mladih. Kako se naše hodočašće bližilo kraju, odlučili smo posjetiti mjesto rođenja sv. Ivana Pavla II., Wadowice, a na povratku posjetili smo još jedno veliko kulturno središte, Beč.

Zagledana u neprocjenjivo iskustvo susreta s različitim ljudima, jezicima, kulturama koje obogaćuju i oplemenjuju, zahvalna sam svima koji su nam omogućili ovo hodočašće, a Gospodin neka nam pomogne pretočiti ono što smo čuli i doživjeli u našu svakidašnjicu.

s. Marta Vunak