Na svetkovinu Bogojavljenja, u samostanu Antunovac u Zagrebu zahvalili smo za 50 godina redovničkih zavjeta naših sestara s. M. Željke Moger i s. M. Justine Žutić. Svečano misno slavlje predvodio je fra Mirko Kemiveš, OFMCap, župnik kapucinske crkve sv. Vida u Varaždinu, uz koncelebraciju fra Željka Janjića, OFM, gvardijana franjevačkog samostana u Samoboru. Slavlju je nazočila s. Marija Banić, vrhovna glavarica Družbe sa svojim savjetnicama te s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica sa svojim savjetnicama. Prisustvovale su i mnogobrojne sestre: iz samostana Betlehem na Kraljevcu, iz Samobora i iz Vinkovaca

Fra Mirko Kemiveš uveo nas je u misno slavlje progovorivši o svetkovini koju slavimo, Bogojavljenju ili kako se to u narodu naziva Sveta Tri Kralja. U propovijedi je istaknuo kako primjer ova Tri Mudraca ocrtava kršćanski život, kako u traženju Boga doći do Isusa. Prvo treba biti spreman promatrati što se događa, jer Bog nam progovara u povijesti po znakovima vremena. Treba vjerovati i vjerom pristupiti Bogu koji nas poziva da se ugledamo u svjetlo istine. U malenom Djetetu, u siromaštvu, Mudraci su prepoznali Kralja svih kraljeva i poklonili Mu se i prinijeli Mu svoje darove, darove koji se prinose kralju: zlato, tamjan i smirnu, plemenitu mast. Bog surađuje s onima koji Ga traže. Bog zna ljudima pokazati koji je to pravi put, da ne pođemo putem zla. Taj put koji su prošla ova Tri Mudraca je put svakoga kršćanina. Osobni susret s Kristom mijenja čovjeka. Zadaća redovnika, redovnica i Bogu posvećenih osoba je slušati Kristov poziv kojega On upućuje svakome čovjeku i onda biti spreman ostaviti svoju obitelj, svoju rodbinu i svoj kraj i krenuti putem koji nam nije do kraja poznat, ali biti spreman s Bogom surađivati i imati povjerenja da će Bog voditi naš život. Istaknuo je kako su se ove dvije sestre odlučile na taj put i pomoću Božjom ustrajale na tom putu kao službenice Gospodnje. Pitamo se zašto ima tako malo redovnika, redovnica i svećenika u Crkvi. Zato jer je osnovni nazivnik svakog duhovnog zvanja biti spreman služiti drugima i to posebno onima najpotrebnijima. Mi znamo gdje danas pronaći Gospodina Isusa. „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće meni ste učinili.“ (Mt 25, 45) Krist, time što je postao čovjekom, što se utjelovio, postao je povezan sa svakim čovjekom na svijetu, a osobito s onima koji su u nevolji, koji trpe, kojima samo mi možemo pomoći. Temelj redovničkog života je biti s Kristom, surađivati s Njime i prepoznati Ga u onima kojima treba služiti. Zato i nema puno redovničkih zvanja, jer današnji svijet ne odgaja čovjeka za služenje, ne odgaja ga da bude poslušan volji Božjoj. Današnji svijet treba proizvođače i potrošače. Ostali mu smetaju i čovjek vrijedi koliko troši. Redovništvo je znak budućeg života, tamo gdje se nećemo ni ženiti, ni udavati, gdje ćemo biti kao anđeli Božji. Neka ovo slavlje 50. obljetnice zavjeta pomogne svima nama da budemo ustrajni kako su bili ustrajni Mudraci na dalekom putu, jer nitko ne zna koliko nam je još do onoga cilja kad ćemo s ovoga svijeta prijeći u vječnost. Znamo da Bog ne ostavlja one koji Ga ljube, Bog je onaj koji nas prati i Gospodar ove povijesti. Mi redovnici i redovnice vjerujemo u konačnu pobjedu Božje ljubavi, Njemu se želimo klanjati i Njemu jedinom služiti.

Drage naše sestre, s. M. Željka i s. M. Justina, krenule ste na put traženja poput Trojice Mudraca, poklonile Isusu zlato, tamjan i smirnu svojih života, prvine svoje mladosti i zrele dobi kroz služenje i klanjanje. Danas sa zahvalnošću gledate na prijeđeni put i mi s vama zahvaljujemo Bogu za vaše živote koje ste utkale u ovu Družbu sestara Služavki Malog Isusa. Očiju uprtih u Maleno Dijete, nastavite svoj put klanjanja i služenja najpotrebnijima do konačnog cilja – vječnosti.

s. M. Jasmina Kokotić