Od 5. do 11. ožujka 2023. godine u Duhovnom centru „Kuće Navještenja“ u Gromiljaku održane su duhovne vježbe za sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća BD Marije. Duhovne je vježbe predvodio svećenik vrhbosanske nadbiskupije dr. sc. vlč. Oliver Jurišić na temu „Vjera i razdoblja vjere“, a na duhovnim su vježbama sudjelovale 23 sestre. Iskustvo s ovih duhovnih vježbi, koje je u završnom govoru vlč. Oliveru izrazila s. M. Suzana Malešić, prenosimo u cijelosti:

Poštovani vlč. Olivere,

u ime sestara sudionica duhovnih vježbi, želim Vam zahvaliti i u svoje ime kao voditelju, istina malo neuobičajenih, ali bar meni osobno, djelotvornih i nimalo napornih duhovnih vježbi. Imale smo vremena razmatrati i razmišljati na osnovu odmjerenih ali sržnih i bogatih predavanja. Slušale smo a potom i razmišljale o DJETINJSTVU, MLADENAŠTVU I ZRELOSTI VJERE. Kako ste naglasili razdoblja vjere ostavila su trag na nama u vidu dobroga i lošega, čije pozitivne ili negativne posljedice osjetimo u življenju svoje vjere u svakodnevnom životu. Kako rekoste vjera nije nešto što je meni pridodano zauvijek i nitko od nas ne može točno sa sigurnošću reći kad je započeo svoju vjeru. Kod djetinjstva vjere bila je prisutna lakoća vjerovanja te se nismo bavili pitanjima kao što su smrt ili patnja, jer u djetinjstvu smo drugačije gledali na to. Poticali ste nas na razmišljanje o svojim vlastitim iskustvima i općenito preispitivanjem onoga što vjerujem, radim, živim, kao npr. pitanje smijem li ući u „hrvanje„ s Bogom vezano za svoje planove i način života? Je li to suprotstavljanje autoritetu ili realna procjena moga stanja? Ali koliko god je Bog strog, On je dobar. Mladenaštvo ili mladost vjere je vrijeme traženja, a svaka od nas na svom životnom putu u ovom staležu je osjetila nesklad između onog entuzijazma koji smo osjećale pri dolasku u samostan i onoga što smo u stvarnosti vidjele i doživjele. U pravu ste kad rekoste da pomalo boli gubitak slike o samome sebi a koja je često bila nerealna tj. subjektivna. Tako da je mladenaštvo vjere jedna vrsta realiteta. Još uvijek smo katkad adolescenti vjere. Treće razdoblje vjere je zrelost ili starost vjere, kad se u toj zrelosti čovjek ne može više sablazniti. Poznajući samoga sebe i svoje ograničenosti kao i slabosti, shvaća da je i drugi ograničen i slab. Lijepo ste to rekli da vjernička zrelost ne zataškava probleme nego ih pokušava riješiti. Pri tome ne promatra cijelu zajednicu kao mjesto grijeha, nego izdvaja pojedinca. Važna karakteristika ZRELOSTI VJERE je OPROŠTENJE, a koju je u konačnici jako teško postići ukoliko nema oproštenja. Svoja predavanja ste temeljili na iskustvu sv. Pavla upravo u odnosu prema zajednicama koje je on ustanovio a koje su ga na neki način iznevjerile. Primjer zrelosti vjere sv. Pavla je i u rečenici: „Ne uzmi im Gospode za zlo“. Zreo vjernik, kršćanin, redovnik, zajednicu vidi kao grupu pojedinaca okupljenih oko Isusa koji kada biva povrijeđen, u stanju je oprostiti. Trebamo biti svjesni ovoga koliko god je čovjek blizu Bogu, blizu Isusu, postoji mogućnost da se pretvori u Judu. ZRELOST VJERE je u biti ispitivanje kršćanske savjesti tj. preispitivanje samog sebe. Jedna od karakteristika starosti vjere je prihvaćanje svojih nedostataka, slabosti i grijeha – tj. pomirenje, te zahvalnost za sve proživljeno u životu. Zreo vjernik gleda sve kao milost i dar.

Dok Vam zahvaljujem za ove lijepe poticajne riječi, zajednička razmišljanja i molitvu, želim i molim da svi mi na kraju svog života u zrelosti vjere kažemo sa svetim Pavlom: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“ (SMI)