U organizaciji Vijeća za duhovnost Zagrebačke provincije održana je dvodnevna korizmena duhovna obnova za sestre u samostanu Betlehem na Kraljevcu u petak 23. veljače, i u samostanu Antunovac u Novoj vesi u subotu 24. veljače. Tema je bila: Krjeposti Svetoga Josipa u životu Oca Utemeljitelja. Sudjelovale su sestre iz naših zajednica.

Duhovna obnova započela je u kapelici samostana uvodnim govorom s. Petre Marjanović, provincijske glavarice koja je pozdravila sve sestre i zahvalila Bogu za ovu prigodu duhovne obnove. Ukazala je na naše uzore sv. Josipa i našega Oca Utemeljitelja Josipa koji su nam darovani za nasljedovanje u našem krjeposnom životu, na poseban način u Godini sv. Josipa i Godini Stadlerovih jubileja. Na kraju je naglasila: „Budemo li išle putem poniznosti i pouzdanja u Božju Providnost, bit ćemo blagoslovljene u apostolatu i u članovima po Božjoj volji.“

Nastavile smo molitvom Trećega časa, a potom je s. Irena Olujević, pročelnica Vijeća za duhovnost, započela svoje nadahnuto predavanje koje su svi pozorno slušali.

U Godini Utemeljiteljevih jubileja, 175. godišnjice rođenja, 150. godišnjice svećeništva i 100-te godišnjice smrti, posebno zahvaljujemo Bogu za svetački lik našega oca Utemeljitelja. Remek djelo svih njegovih djela kako kaže s. Irena, je naša Družba koja živi već 128 godina „po našim preminulim sestramado danas kada je mi – današnji njezini članovi - nastojimo i želimo održati živom kako bismo je predali mlađim naraštajima koji su već sada tu i onima budućima, jer će ih poniženi Isus u bratu siromahu sigurno trebati…“

Najprije je govorila o sv. Josipu istaknuvši njegove kreposti: pravednost, šutnja, potpuna predanost volji Božjoj, čistoća, vjernost, poslušnost, jakost, ljubav prema prečistoj Zaručnici i njezinu božanskome Sinu, nježnost, briga za obitelj. „Njegova je veličina i svetost jedinstvena. U veličini i svetosti ustupa mjesto samo Mariji. Da netko bude Isusov otac, traži se da posjeduje svetost dostojnu takve zadaće i službe.“

Otac Utemeljitelj od malena je posebno štovao Srca Isusovo, a bio je i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i sv. Josipa. Kao teolog sigurno je duboko ušao u njegovu osobnost i značaj. U njegovu čast osniva Glasnik sv. Josipa. Tu se već vidi duhovna povezanost sv. Josipa i Utemeljitelja. Kao dijete ostao je siroče bez oca i majke. Iskustvo osamljenosti i napuštenosti oblikovalo je „Stadlerovo srce u predanost Bogu i osjetljivost za sve ljude, osobito siromašne.“ Bio je čovjek vjere i dubokog puzdanja u Boga. Krepost jakosti ga je osposobljavala da se odvažno suoči sa iskušenjima. „Ona mu je davala hrabrost za odricanje i žrtvu.“

Nakon predavanja, s. Mihaela Vuković predstavila nam je prezentaciju „Stadlerov sedef“, a koja govori o Stadlerovim krjepostima kroz riječ i sliku.

Kruna duhovne obnove bilo je Euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Ivo Martinović, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša. U homiliji je naglasio je da je važna svijest o veličini redovničkog poziva i predanja Bogu u poniznosti. Uzori su nam sv. Josip i Utemeljitelj. Isusova ljubav vraća čovjeku dostojanstvo i daje snagu da se uvijek iznova podižemo zagledani u Isusa, i njegov križ. Ta ljubav uvijek govori i nastavlja se darivati u tajni Euharistije.

Nakon euharistijskog slavlja okupile smo se u blagovaonici na zajedničkom objedu i međusobnom druženju.  

Sjeme je posijano i na svakoj od nas ostaje da učinimo svoje srce plodnim tlom kako bi moglo uzrasti u dobre plodove i očitovati se kao snaga i novi polet u našim zajednicama.

s. M. Gordana Miškić