{image:2:medium}Za jedanaest sati u velikom zrakoplovu iz Pariza  preletjeli smo ocean i ugledali drugu stranu zemlje, sletjeli u glavni grad Haitia Port-au-Prince. Već na putu od zračne luke prema našoj misiji  ulazim u svijet sasvim  drugačiji od bilo kojega do sada pohranjena u mojim sjećanjima. 

Vrući vlažni zrak, mjestimično nesnošljivi mirisi. Posvuda šarenilo i zaglušujuća buka. Dobiva se dojam da je svega previše: vrućine, smeća, prašine, mirisa, vozila, rupa na putu, buke, ljudi. Sve vrvi u općem kaosu. 

Vidim i velike plakate sa kojih nas gledaju ljudi obilježeni zaokruženim brojem i naglašenom kvačicom. Sestra Ana objašnjava kako su uskoro predsjednički izbori i kako je ushuktana kampanja potencijalnih  kandidata. Za sat vremena vožnje stigle smo u  Centar za odgoj djece bez roditelja „Blaženi Alojzije Stepinac“. Kako se otvaraju vrta Centra otvara se i novi svijet – oaza radosti djece, i planski rastućih sadnica i nekih već ogromnih stabala. Svi dolaze pozdraviti. Svi su se obradovali povratku sestre Liberije. Djeca su, napravivši špalir, dala mjesto najmanjem dječaku Maxu i on nam je za dobrodošlicu darovao veliku papaju-domaće voće, naglasivši kako je iz vlastitoga vrta.

Nakon radosnog susreta, okrijepe i prepričavanja događaja iz domovine i iz ove kuće trebalo je poći na počinak.

Sestre ovdje nemaju ni radija ni tv prijemnika. Informacije primaju putem interneta, naravno, kada se mogu povezati. Tako nam je sestra Ana ispričala kako se prema Haitiju kreće uragan „Matej“ i kako će za nekoliko dana stići do obale otoka. Započela je pratnja kretanja toga snažnog oceanskog diva.  Vjetar je povremeno bio veoma snažan, praćen kišom. U zemlji su davali  upozorenja svako nekoliko sati. Otkazana je školska nastava u svim odgojnim ustanovama u zemlji. Naređeno je da se iz priobalnih naselja ljudi isele-sklone dok udar ne prođe. Kazali su kako treba pribaviti hrane i vode te sve staviti na viši kat kuće. Sestre su tako s djecom donijele suhog kruha i vode na kat. Protumačile su im što bi sve mogao donijeti vjetar. U zraku se osjetio osjećaj nesigurnosti. Mislile smo na obitelji koje žive u šatorima od starih vreća, lima ili granja.  Očekivale smo kad će se zaustaviti svaki veći udar vjetra, ili možda postati još jači.  Bilo je to pred Stadlerovo. Zajedno smo molile molitvu Utemeljitelju. Molile smo krunicu s djecom i sa osobljem. Sve smo izručile majci  Mariji. U srcu sam osjećala kako će Majka svih naroda izmoliti kod svoga Sina da budemo oslobođeni od svake nevolje. Tako je i bilo u ovom Centru. Svi smo dobro. Sestre mole i rade, djeca se neumorno igraju. Nažalost nije svugdje tako prošlo. Kada sam sa sestrom Liberijom ispratila patra Belanicha u zračnu luku u povratku smo  vidjele kako su pokidani svi upadni jambo plakati i kako je rijeka dosta nabujala. Gradom je odjeknula vijest kako je Orkan udario južni dio otoka. Nastradalo je više priobalnih mjesta, osobito Jacmel i Les Cayes. Teško je prebrojati stradale, poginule, jer ih je more pokrilo. Govori se o više  od 800 poginulih, i više od 50.000 bez obitavališta. Javljaju kako su brojne obitelji ostale bez svega, osobito su ucviljene nestankom svojih dragih. Molile smo za svih i svima željele dati riječ nade. Čule smo kako je Sveti otac  uputio dirljivu riječ utjehe kardinalu Chiblyju Langloisu, predsjedniku Haićanske biskupske konferencije, a tako i svima koji trpe. Katolička crkva je prisutna i pruža ruku utjehe do koga god dođe. Ništa manje nisu aktivne ni brojne protestantske zajednice i druge. U ovom gradu je nabujala rijeka odnijela više nasipa, kućica, a ugrožena je bila stabilnost mosta. Govore o više naselja gdje ljudi trpe radi odrona. Mi smo pohodile nekoliko naselja gdje Božja djeca  žive  u teškim uvjetima bez ikakva odjeka civilizacije. Ni zamisliti ne možemo koliko  oskudijevaju u svemu, ali istodobno oni  imaju život. Posvuda su djeca. U malom šatorčiću 6-8 članova obitelji. Kartonsku prostirku za počinak često imaju na mokroj zemlji. Koliko je samo žilav život ovih ljudi. Koliko se  samo čini bezvrijedan, nezaštićen. Ipak istinsku sreću u duši imaju oni koji imaju milost vjere u Isusa Krista. Upravo  u obzoru te sreće naše sestre ovdje služe darivajući najsiromašnijima sve što imaju. Ovih dana sam doživjela da je to i goli život.

sestra M. Admirata Lučić

Port-au-Prance, 8. listopada 2016.