Zavjeti sestara u Gromiljaku
Zavjeti sestara u Gromiljaku
Srijeda, 14. 8. 2013.
Uoči svetkovine Velike Gospe, 14. kolovoza 2013. godine, sestre Služavke Maloga Isusa sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća BDM proslavile su u Gromiljaku svečanost zavjeta i ulazak u drugu godinu novicijata:
- Prve zavjete s. M. Jelene Jovanović
- Obnovu zavjeta s. M. Stane Matić
- Srebreni jubilej – 25. godina zavjeta s. M. Kristine Adžamić i s. M. Olge Kikić
- Zlatni jubilej – 50. godina zavjeta s. M. Nevenke Ivančić i s. M. Zlate Kobaš
- 80. godina zavjeta s. M. Virgine Ninić
- Ulazak u drugu godinu novicijata s. Ane Prkić i s. Sandre Kapetanović.
Za ovu svečanost sestre su se pripremale šestodnevnim duhovnim vježbama, koje je u Kući Navještenja na Gromiljaku predvodio p. Vinko Maslać, DI, župnik župe sv. Petra u Beogradu.
Prije početka svete mise, u dvorani Kuće Navještenja na Gromiljaku, upriličen je ulazak u drugu godinu novicijata s. Ane Prkić i s. Sandre Kapetanović. S redovničkim odijelom u rukama, okružene roditeljima, braćom, sestrama i prijateljima, novakinje su stupile pred provincijsku glavaricu – s. M. Admiratu Lučić – izražavajući želju da se u zajednici sestara Služavki Maloga Isusa posvete Bogu. Nakon što je svećenik zazvao Božji blagoslov, provincijska je glavarica svakoj osobno predala redovničke haljine, kojima će od sada na vidljiv način svjedočiti svoju opredijeljenost za Boga. Slijedilo je oblačenje blagoslovljenih haljina, nakon kojega je novakinje i sve nazočne pozdravila provincijska glavarica – s. Admirata Lučić – koja je između ostaloga kazala: „Danas vam zajednica predaje znak našega opredjeljenja, pripadnosti, znak posvećenja sestre redovnice–Služavke Maloga Isusa. To je šlajer–koprena koja pokriva kosu i duga haljina. Sve što haljina odijeva posvećeno je i pripada Gospodinu, zaručniku naših duša. Svećenik je sve molitvom blagoslovio. Čuvajte ga uvijek blagoslovljenim. Taj blagoslov se preljeva oko vas na sve koje ćete vi posluživati. Prepoznavat će vas da ste Isusove, vidjet će po vašem hodu, govoru, osmjehu koga volite, tko je onaj koji pokreće svaki vaš korak. Neka Isus bude uvijek prepoznatljiv u vašem biću. Neka po vama govori, tješi, liječi, poučava. Nema ništa ljepše, ništa dragocjenije! Sretne smo s vama! Otpratit ćemo vas u Crkvu. I tu nas čeka Isusova majka, naša draga Gospa. Ona će nas primiti i poučiti, ona će reći Isusu što nam treba. Ako budemo u njezinoj blizini nikada nam ništa neće nedostajati. Njoj je sve dostupno. Neće nam nedostajati poleta da tražimo i činimo ono što Isus, zaručnik naših duša, voli.“ Na kraju govora provincijska je glavarica poručila s. Ani i s. Sandri: „Budite hrabre! Imate sva sredstva za poslanje koje vas čeka. Mi vas pratimo mislima i svakodnevnom molitvom. Isus, i po ovom po današnjem činu voli Stadlerovu zajednicu sestara. On nas blagoslivlje i pomlađuje. Zato Isuse budi blagoslovljen i hvaljen uvjeke po svemu što jesmo!“
Nakon govora provincijske glavarice i završne molitve učiteljica novakinja – s. M. Marina Piljić – predala je s. M. Jeleni Jovanović, koja završava svoj novicijat, zaručnički veo s kojim se u procesiji uputila u crkvu Imena Marijina na Gromiljaku gdje je slavljeno svečano Euharistijsko slavlje, koje je predslavio p. Vinko Maslać, uz suslavlje fra Mogomira Kikića – brata naše s. Olge Kikić – don Ante Adžamića – brata naše s. M. Kristine Adžamić – i fra Damira Pavić – župnika župe Brestovsko.
Na početku misnog slavlja dvije su sestre predstavile slavljenice, počevši od sestara novakinja, pa do s. M. Virgine Ninić koja fizički nije mogla nazočiti ali se u duhu pridružila molitvama, zahvaljujući Bogu za 80. godina života u svetim zavjetima.
Prigodnu propovijed uputio je p. Vinko Maslać koji je podsjetio slavljenice da su ovim svečanim činom pozvane biti svete, te je između ostaloga dodao: „Jedini krajnji poraz u životu je: ne biti svet. Drugim riječima, ne doći u Nebo ne samo da je poraz nego i potpuna i vječna propast. Zauzimati se za spas vlastite duše i pomagati svakoj duši ulazak u Nebo – koje li divne zadaće!“ Sestrama koje polažu ili obnavljaju zavjete stavio je za uzor Mariju potičući njih i sve nazočne: „Od Marije naučite prije svega nutarnju raspoloživost za slušanje i stav poniznosti i velikodušnosti kojom se Marija odlikovala kao prva Božja suradnica u djelu spasenja. […] U Marijinoj školi, otkrit ćete konkretnu zauzetost koju Krist od vas očekuje, naučit ćete stavit njega na prvo mjesto u svom životu, k njemu upravit misli i djela. Marija nas uči upraviti pogled ljubavi u onoga, koji nas prvi uzljubi.“
Nakon propovijedi započeo je obred polaganja prvih redovničkih zavjeta, pozivanjem sestre novakinje koja će položiti prve svete zavjete. Svojim odgovorom: Evo me!, s. M. Jelena Jovanović je izrazila svoju spremnost služiti Gospodinu po uzoru sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Potom je s. Jelena pristupila provincijskoj glavarici i pred njom izrekla obrazac zavjetovanja. Pošla je potok k oltaru i na oltaru potpisala svoju odluku. Uslijedila je predaja znakova zavjetovanja: medaljice sestara Služavki Maloga Isusa, Konstitucija Družbe i crvenog vijenca – znaka djevičanske uzvišenosti.
Nakon polaganja prvih zavjeta uslijedila je obnova zavjeta juniorke s. M. Stane Matić. Potom su obnovile svoju doživotnu vjernost Gospodinu s. M. Kristina Adžamić i s. M. Olga Kikić – koje su zahvalile Gospodinu za 25. godina života u svetim zavjetima, te s. M. Nevenka Ivančić i s. M. Zlata Kobaš – zahvalivši Bogu za 50. godina života posvećenog Bogu, dok je s. M. Virgina Ninić svoju zahvalnost Bogu za 80. godina života u svetim zavjetima izrekla Gospodinu u Domu sv. Josipa u Vitezu..
Misno slavlje je nastavljeno prinošenjem darova: Gospine krunice – u kojoj je prikazana naša vjera u Isusa Krista, svijeće slavljenica – u kojima su prikazane sestre slavljenice, sjemenje – u kojemu je prikazan apostolat sestara, te Betlehemska štalica – u kojoj su prikazane sve obitelji svijeta.
Tijekom misnog slavlja pjevao je zbor sestara Služavki Maloga Isusa pod ravnanjem s. Marinele Zeko. Sve je bilo tako lijepo i svečano da su na kraju mise zaslužili oduševljeni pljesak vjernika. Svetoj misi i cijeloj svečanosti nazočio je veliki broj rodbine sestara svečarica, braće svećenika, sestara Služavki Maloga Isusa i sestara franjevki.
Nakon Svete mise slavlje se nastavilo kod obiteljskog stola. Sve je bilo organizirano na otvorenom u dvorištu Kuće Navještenja. Svojom pjesmom i radošću sestre iskazale dobrodošlicu svojim mlađim susestrama.