SARAJEVO: Na svetkovinu sv. Rafaela arkanđela, zaštitnika naše Družbe sestara Služavki Maloga Isusa proslavljena je 118. obljetnica od njezina utemeljenja. Za ovu proslavu sestre su se u cijeloj Provinciji pripremale devetnicom, koju je za ovu prigodu izdala Provincijska uprava. U okviru devetnice, posljednja tri dana održana je u sarajevskoj katedrali Srca Isusova trodnevnica (21. 22. i 23. listopada), na kojoj su, uz sestre, kandidatice i djecu iz Stadlerova dječjeg doma "Egipat" sudjelovali i ostali vjernici i prijatelji Maloga Isusa.

Glavna tema o kojoj su sestre razmišljale kroz dane duhovne pripreme bila je: „Sjeme Božje Riječi u životu Služavke Maloga Isusa“.

Svetu misu prvoga dana trodnevnice predvodio je i prigodnu homiliju održao vlč. Marko Majstorović, katedralni kapelan, u koncelebraciji sa svećenicima: vlč. Pavom Šekerijom, katedralnim žu-pnikom,  vlč. dr. Franjom Topićem, predsjednikom HKD Napredak i mons. Ivom Tomaševićem, glavnim tajnikom BKBiH, a slijedeća dva dana predvodio je župnik, vlč. Pavo Šekerija.

Kao poticaj iz meditacije za devetnicu izdvajam dio od s. Admirate Lučić, koja je napisala:

„Sveti Rafael vodi obitelj Tobitovu putem sreće. On im pokazuje što trebaju činiti da njihovi životi i njiho-va djela budu blagoslovljeni. U pripovijesti Tobijinoj je jasno koja djela su mila Bogu i koja On blagoslivlja. Kako su uzvišeni ovi putokazi, kako je divna njihova spoznaja! Doimaju se upravo kao milost – dar Duha. Imamo nebrojene razloge neprestano zahvaljivati, gajiti u srcu zahvalnost kao divno stanje duše. Kada je duša u stanju zahvalnosti, cijelo biće je sretno. A tko ne bi želio biti sretan!? Stoga, drage sestre, molimo  da  nam  Duh Sveti otvori oči srca da uvidimo divne milosti kojima je svaka od nas obdarena. Uistinu, samo je potrebno imati oči srca koje vide razliku između plodova tijela i plodova Duha o kojima krasno obra-zlaže sveti Pavao, ne samo neka-da Galaćanima već i nama danas. Neka svakoj osobno i našim obi-teljskim zajednicama, sveti Rafael pokaže kako i kuda hoditi. Koje nasade sijati u svome srcu, u svojoj zajednici. Neka nam Duh sveti osvijetli razum i udijeli poniznost srca. Samo ponizno srce pred Bogom, svojim Stvoriteljem, može razmišljati i moliti. Stoga se pomo-limo srcem, da svaka od nas sadi i njeguje ono što donosi plodove ka-kvi su Bogu dragom mili. Možete li si zamisliti vrt u kojem sadimo i njegujemo ovih 15 plodova. Sigurno u tom vrtu nitko ne želi boraviti, čak ni tada kada je u vrtu zasađen samo jedan plod koji umnaža ružne plodove.

Zato molimo:

Od bludnosti - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od nečistoće - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od razvratnosti - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od idolopoklonstva - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od vračanja - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od neprijateljstva - oslobodi nas Duše Sveti
Od svađa - oslobodi nas, Duše Sveti

Od ljubomore - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od srdžbe - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od spletkarenja - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od razdora - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od strančarenja - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od zavisti - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od pijančevanja - oslobodi nas, Duše Sveti;
Od pijanke - oslobodi nas, Duše Sveti.

A u vrtu gdje rastu ovi devet plodova širi se miomiris sreće i blagoslova. Svatko želi boraviti u takvom ozračju i hraniti se plodovima Duha.

Zato ga molimo:

Podari nam, Duše Sveti, ljubav;
Podari nam, Duše Sveti, radost;
Podari nam, Duše Sveti, mir;
Podari nam, Duše Sveti, velikoduš-nost;
Podari nam, Duše Sveti, uslužnost;
Podari nam, Duše Sveti, dobrotu;
Podari nam, Duše Sveti, vjernost;
Podari nam, Duše Sveti, blagost;
Podari nam, Duše Sveti, uzdržljivost.

Neka naša bića budu okićena ovim plodovima kao božićno drvce. Ne dopustimo da nam se potkrade, ili da ne daj Bože, njegujemo koji plod koji nije od Boga. Radujem se svakoj zajednici u kojoj rastu plodovi Duha.

U stablima takvih plodova i anđeli se rado odmaraju, i tamo sigurno stanuje i naš arkanđeo Rafael“.

Na svršetku devetnice pročitano je pismo i blagoslov oca Utemeljitelja za rođendan Družbe, koje je poslao časnoj Majci iz Lošinja 23. listopada 1911. godine. Napisao je:„ Kako je sutra dan rođenja naše svete Kongregacije, tako se ponukanim i dužnim ćutim, da Vam pišem, pa da se s Vama  i sa svim sestrama i novakinjama i kandidaticama i postulanticama i sa svom djecom veselim današ-njem danu, kojemu je 1890. sam Gospodin početnik. Mali Isus htio je imati malenih oko sebe, da mu služe. I eto je u svima Vama našao te malene duhom, da Gospodina Isusa što više i većma zavolite, što je manji... Dao Mali Isus, da Vi sve, i ja s Vama, budete krotke i ponizne u srcu, pa ćete onda uživati onaj mir, koga svijet ne može dati, a niti ga uzeti...Vas i sve ostale u Betlehemu, Egiptu na Mladicama, na Dolorozi i po Dalmaciji u našim kućama iz dna duše svoje blagoslivam i sve u Presvetom Srcu Maloga Isusa pozdravljam ter ostajem s odličnim počitanjem.“

Na sam blagdan Sv. Rafela u provincijalnoj kući u samostanu   „Egipat“   u   Sarajevu bilo je cjelodnevno klanjanje Pre-svetom  oltarskom  sakramentu, a završetak je bila svečana sveta misa, što ju je u samostanskoj ka-peli u 17.30 sati predvodio fra Slavko Topić, gvardijan Franjevač-kog samostana sv. Pavla u Nedžarićima. U svojoj propovijedi fra Slavko je pozvao sve sestre da si postave pitanje: Kakav je moj život u odnosu na druge? Što za mene znači moja susestra, moji bližnji? Mogu li u toj i takovoj osobi gledati Isusovo lice? Slikovito je predstavio život kršćanina, posebi-ce redovnički život, kao kamenje koje se ugrađuje u građevinu Crkve. Da bi se kamen mogao ugraditi, mora biti obrađen. Neo-brađeni kamen ne može poslužiti za ugrađivanje i ne može biti ko-ristan za građevinu. To se odnosi i na redovnički, odnosno zajednički život, koji se ne može ugrađivati u duhovnu građevinu bez svako-dnevnog obrađivanja, bez nasto-janja svakim danom biti bolje i bliže Bogu, bez svetosti, rekao je fra Slavko. Svetoj misi nazočila je cijela zajednica sestara iz samo-stana Egipat, djeca iz SDDE-a, sestre iz ostalih naših sarajevskih zajednica i kandiatice. Zahvalile smo Gospodinu za 118. godina života Družbe i duhom smo se pridružile proslavi u Generalnoj kući, gdje su obilježene i dvije Utemeljiteljeve obljetnice: 165. go-dina rođenja i 90. od njegove bla-žene smrti.

Za vrijeme devetnice i euharistijskoga slavlja pjevale su sestre i djeca iz Stadlerova dječjeg doma Egipat, pod ravnanjem s. Pavke Dujmović. Nakon svete mise bilo je sestrinsko zajedništvo kod obiteljskog stola, gdje su sestre s našim kandidaticama lijepo proslavile blagdan utemeljenja. Za taj dan s. provincijalka Marina bila je na slavlju u Generalnoj kući, i s njima smo se na osobit način povezale molitvom i zahvaljivanjem Gospodinu.
s. Lucija Blažević