Ovih dana napisan je tekst u medijima o našem ocu Utemeljitelju koji je svjedočio potresu u Zagrebu 1880. godine. Stadler  je napisao:“Dao Bog da nam ovo bude na spasenje!“

“Nakon prvog velikog zemljotresa (9. studenog) bilo je preko 60 drugih manjih i većih potresa. Ovi se ponavljaju još uvijek. I prošle noći (od 24. na 25. studenoga) bilo je slabijih potresa. Jedne noći bilo ih je sedam, tako da su svi napustili kuće i izašli van. Vidjelo se ljude kako spavaju u kočijama i pod vedrim nebom… Premda su se u kućama srušili stropovi i zidovi, nema mrtvih (s dva izuzetka). Gotovo svatko priča: Da sam bio tamo, da sam načinio samo jedan korak, bio bih mrtav: Digitus Dei est hic, utinam ad salutem! (Ovo je prst Božji: dao Bog da nam ovo bude na spasenje!),” završava Stadler pismo kojeg je nakon nepunih 140 godina iz rukopisa preveo Jozo Džambo.

Ove riječi otkrivaju nam i potvrđuju koliko je  povjerenje u Boga imao naš otac Utemeljitelj. I danas trebamo takvo pouzdanje koje je imao sluga Božji Josip Stadler, naš Utemeljitelj.

Svi smo svjedoci kako se ovih zadnjih tjedana postavljaju pitanja: Gdje je Bog u ovoj patnji? Kako ovo dopušta? Uz pandemiju koja nas je zadesila još i potres. Na mnoga pitanja nemamo odgovore. Pred boli mnogih koje gledamo ovih dana ostajemo bez riječi, ali smo i ohrabreni svjedočenjem mnogih koje gledamo kako i koliko pate i čiji je život u velikoj opasnosti. Kršćanin zna da ne može izbjeći bol. On svoju patnju prihvaća i sudjeluje u patnji drugih.

Ovih dana svjedočim pismenim radovima učenika koji mi izmame suzu zahvalnicu: „Primijetila sam časna, da su se upravo preko misnih slavlja ovih dana u mojoj obitelji  mnogi od nas približili Isusu, čini mi se, širi se pandemija ljubavi.“ A netko mi je pričao da je jedan liječnik rekao: „Ja sam liječnik i znam da koga ja spasim nije spašen i da će opet umrijeti i da nam samo dragi Bog može darovati život vječni za kog se u ovoj suznoj dolini pripremamo.“
To su samo neka od svjedočanstava koja nas ohrabruju.          

Da, došlo je novo vrijeme, darovano vrijeme u kojem bi i danas rekao Utemeljitelj: Ovo je prst Božji: dao Bog da nam ovo bude na spasenje!

Današnja Riječ Gospodnja Mk 16,15-20 "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju..."

Poslanje koje Isus daje učenicima, sigurno je zvučalo zahtjevno za njihovo shvaćanje. Njima koji su se osjećali slabi, u prvoj krizi su padali i posrtali, njima je povjereno Gospodinovo poslanje. Zapanjujuće je saznanje da su zaista baš oni  izvršili to poslanje.

Na nama je da budemo „Radosna vijest u sadašnjem vremenu“. Gospodine, pomozi nam da čujemo kako nam govoriš „Idite“ i pronađite kreativne načine da budete nosioci i širitelji Radosne vijesti danas-sada u ovom izazovnom vremenu.

Ako primjenjujem Radosnu vijest na sebe danas-sada?

Pitam se?

Zašto se bojim odlučiti za taj teži put, taj uži put koji rijetki biraju?

Zašto se bojim svojih granica i svojih slabosti? Zar su one moj nedostatak, zar bih bez njih bila ja baš ovakva kakav jesam danas?

Gospodine, pomozi mi  priznati svoje granice i sebi i drugima.

Gospodine, kako dati ono najbolje od sebe, kako se ne štedjeti?

Ako ne dam ono najbolje od sebe kako ću ostvariti sposobnosti koje si mi dao, kako će se ostvariti snovi koje ti Gospodine imaš sa mnom.

Gospodine bojim se platiti veliku cijenu , a velike stvari nas puno koštaju i za njih bi trebala biti spremna i umrijeti.

Gospodine, pomozi mi da zavolim prigibati se na koljena i slušati, učiti od tebe, tragati za tobom, tražiti milost, milost koju trebam da sa njom idem naprijed, da idem u borbu života.

Netko je rekao da je sv. Pavao ispjevao hvalospjev svojim slabostima. “(2Kor 12,9-10). Svoje nedostatke je prepoznao kao prostor gdje se Bog može proslaviti.

Zašto i ja ne bih mogla učiniti isto? Da granice moje nemoći postanu prostor tvoje svemoći, Bože.

Učitelju moj,

Navrati u moje siromašno srce,

Prihvati me i probudi u meni svoju radost,

Ohrabri moje misli da te pratim,

Samo ti možeš ovo siromaštvo preoblikovat u bogatstvo.

 s. M. Marinela Delonga