Svake godine Družba sestara Služavki Malog Isusa radosno i zauzeto iščekuje sredinu kolovoza jer tada, uoči svetkovine Velike Gospe, u kapeli Bezgrješnog Srca Marijina na Kraljevcu, slavimo posvećenje Gospodinu Isusu Kristu po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti. Ove godine naša je proslava zasjala punim sjajem: s. M. Zrinka Šutalo i s. M. Snježana Bjelobrk izrekle su Gospodinu svoje doživotne zavjete; novakinje s. M. Josipa Katanec-Makaj i s. M. Darija Fillipančić položile su prve zavjete i tako postale sestre Služavke Malog Isusa; s. M. Rafaela Nikić i s. M. Gabrijela Kolar zahvalile su za 25 godina u redovničkim zavjetima; s. M. Darinka Špoljar proslavila je svojih 60 godina vjernosti; a s. M. Tabita Kovačević ušla je u drugu godinu novicijata i primila redovničko odijelo.

U danima koji su prethodili slavlju u samostanu Betlehem na Kraljevcu obavljale su se duhovne vježbe pod vodstvom fra Zdravka Lazića u kojima su sestre imale priliku staviti pred Gospodina sve što imaju i što jesu te se u sabranosti duha, duše i tijela pripremiti za čin predanja. Na dan zavjetovanja u našoj Provinciji prisustvovala je časna Majka s. M. Anđa Vranješ uz provincijsku glavaricu s. M. Emanuelu Pečnik. Euharistijsko slavlje vodio je mons. Ivan Štironja, nadbiskup Porečke i Pulske biskupije u koncelebraciji s prisutnim svećenicima. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Služavki Malog Isusa pod ravnanjem s. M. Tihane Strancarić. Svečanosti su se pridružili brojni uzvanici, obitelji i prijatelji naših svečarica. Okupile su se i sestre iz mnogih zajednica Provincije te kandidatice. Uslužnošću, trudom i vedrinom svaka je uvećala radost i ljepotu ovog velikog dana.

Prije euharistijskog slavlja odvio se obred ulaska u drugu godinu novicijata. S. M. Tabita primila je blagoslovljeno redovničko odijelo iz ruku provincijske glavarice te je na vidljiv način postala Kristovim znakom u svijetu. Tijekom svete mise polagali su se privremeni i doživotni redovnički zavjeti. S. M. Josipa i s. M. Darija pred svetim oltarom i pred časnom Majkom izrekle su svoje zavjete na godinu dana, a zatim su iz ruku nadbiskupa Štironje primile Konstitucije, medaljice i crvene vijenčiće kao simbol djevičanstva.  S. M. Zrinka i s. M. Snježana položile su vječne zavjete te su primile zlatne prstene i bile ovjenčane plavim vijenčićima.

Nakon Ivanova evanđelja o pšeničnom zrnu koje mora umrijeti da bi donijelo plod (usp. Iv 12, 24 - 26), nadbiskup je u propovijedi svaku od svečarica usporedio sa zrnom, u različitim stupnjevima, od prireme za sjetvu do klasjem bogata polja koje je zrno rodilo. Opisao je život umiranja i davanja ploda po uzoru na Isusa Krista i veličinu poziva koji nam je Gospodin uputio nasuprot mogućnosti sebeljublja koje donosi veliko ništa. Nadbiskup se obratio roditeljima svečarica istaknuvši kako bez njihova umiranja u podizanju i odgoju djece ne bi bilo moguće da se poziv na nasljedovanje Gospodina prepozna i ostvari. Osvrnuo se i na generacijske razlike među Bogu posvećenima i naglasio da nikada ne smijemo uskratiti poštovanje onima koji su put odaziva prolazili prije nas i koji nam svojim uputama osvjetljuju korake na stazi života. Starijim sestrama poručio je neka u milosrdnoj ljubavi prihvaćaju pogreške mlađih. Niste pozvane biti kao Isus, već biti Isus – kruh koji se lomi, zaključio je nadbiskup i srdačno zaželio milost ustrajnosti i potpunog predanja svečaricama. Nakon euharistijskog slavlja nastavilo se slavlje u zajedništvu s uzvanicima.

Milosni trenuci koje smo proživjele kao Družba, kao i oni koje smo osobno iskusile, dar su Dobrog Boga koji nas u svojoj providnosti osnažuje za poslanje služenja. Biti Služavka Malog Isusa znači biti skromna, požrtvovna i predana po uzoru na Djevicu Mariju. Svetkovina Marijina uznesenja pokazuje nam put prema sjedinjenju s Onim koji je prisutan u skrovitom zemaljskom umiranju, kao i u nebeskoj proslavi te koji nam se u svojoj ljubavi potpuno daje. Zahvalna srca molimo za svečarice da uzmognu tu ljubav Bogu uzvratiti.

s. M. Tabita Kovačević