U Kući Navještenja u Gromiljaku, u razdoblju od 8. – 14. kolovoza 2024. održane su duhovne vježbe sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije, koje je predvodio vlč. Žarko Vladislav Ošap, svećenik banjalučke biskupije.

Na samom početku, vlč. Žarko istaknuo je četiri točke koje su potrebne kako bi duhovne vježbe bile plodonosne. Potrebno je najprije imati želju da se duhovno obnovimo. Zatim je potrebno iskazivati ljubav jedni prema drugima te moliti i ponirati u sebe. Duhovne vježbe su, rekao je vlč. Žarko, privilegirano vrijeme za poniranje u sebe. To je vrijeme pustinje, gdje nailazimo na zvijeri u pustinji svoga srca, što je od velike važnosti jer nam pomaže da otkrijemo tko smo i za što živimo, da otkrijemo da smo voljena bića.

Jedna od tema bila je i put svetosti. Kako bismo postali sveti, potrebno je proći put u sazrijevanju, rekao je vlč. Žarko. Zrelost je proces, a da bismo postali zreli potrebno je najprije prihvatiti sebe i svoje korijene, obitelj, narod, vrijeme. Isto tako, potrebno je upoznati i prihvatiti sebe, svoje vrline i mane. Znak zrele osobe je i to da je spremna prihvatiti odgovornost za svoje postupke te da spremno prihvaća životni križ i teškoće. Zrelost se, istaknuo je, također očituje i u prihvaćanju drugoga, otvorenosti prema drugome, u gospodarenju osjećajima te u hrabrosti podnijeti neuspjeh, a u uspjehu se ne uzoholiti.

Još jedna od tema razmatranja bila je i važnost upoznavanja Isusa onakvog kakvog ga donose Evanđelja, jer ništa se ne može istinski voljeti ako se dobro ne upozna, o čemu nam govore i Evanđelja u primjerima onih koji su mislili da poznaju Isusa, pa su ga odbacili kao drvodjeljina sina i nisu u Njemu prepoznali Mesiju. Zbog nepoznavanja Isusa gubi se oduševljenje za poziv, istaknuo je vlč. Žarko, a osim poznavanja  Isusa, za redovnicu je važno i da ga traži. Pronaći će ga u liturgijskim činima, sakramentima, u Euharistiji, u osobi svećenika, bližnjemu, poglavarima i molitvi. Za ustrajnost na putu svetosti, istaknuo je važnosti molitve, jer kroz molitvu razvijamo i produbljujemo svoj odnos s Bogom. Sve ovo sestre su svakoga dana imale priliku vidjeti u životima i poticajnim mislima Utemeljitelja te svetaca i mučenika koji su upravo kroz ove dane od Crkve stavljeni kao primjeri vjere i sveta života.

Nakon što su sestre svakoga dana u klanjanju pred Presvetim Oltarskim sakramentom u srcu prebirale poticajne misli koje su čule u predavanjima, zadnji dan duhovnih vježbi imale su priliku za sakrament ispovijedi u kojem su se prepustile Očevu milosrdnom zagrljaju koji pun ljubavi uvijek čeka da mu dođemo s povjerenjem. Zahvalna srca Bogu za sve primljene milosti duhovne vježbe svečano su završene slavljem ulaska u drugu godinu novicijata, polaganjem zavjeta te slavljem dijamantnog jubileja.

s. M. Nikolina Cvitanović