U prigodnoj homiliji  otac nadbiskup  dr Marin Barišić osvrnuo se na ulogu i važnost sv. Josipa, “čuvara malog Isusa, čuvara Djevice Marije i posljednjeg patrijarha”. Podsjetio je da ga je Crkva od 9. stoljeća počela slaviti, 1870. godine je proglašen zaštitnikom Crkve, Hrvatski sabor ga je 1687. izabrao za nebeskog zaštitnika hrvatskog naroda, a papa Franjo ga je nedavno uveo i u euharistijsku molitvu. 

 Iako se sv. Josip u evanđeljima spominje samo na početku, a kasnije isključivo u kontekstu Isusa kao drvodjelinog sina, njegova važnost i veličina je neupitna. Gospodin mu se objavljuje u snu i povjerava mu svoj plan pri čemu Josip ne ostaje na snu ili sanjarenju već je čovjek od djela. „Josip ne sanja nego Božja stvarnost njemu postaje sadašnjost u kojoj on reagira. Božji plan treba učiniti, posvjedočiti sada, u ovom vremenu. Mariju treba uzeti za svoju ženu, treba bježati u Egipat, vratiti se… Čini ono što ga Gospodin poziva da učini. Može se reći da je Josip svojim životom onaj koji ostvaruje Božji san, Božji plan spasenja. Imao je ulogu zaštitnika, čuvara Sina Božjega. Bio je odgojitelj, pažljiv i tih, potpuno predan svome djelu. Nije tražio sebe i svoje interese nego se je davao potpuno da Marija može biti majka i Djevica te da mali Isus može rasti i biti potpuno ostvaren kao čovjek”.

Naglasio je da je okosnica nazaretske obitelji bila molitva i darovanost u svoj poniznosti i skrovitosti, a život se odvijao tako da je Josip nestajao kako bi Isus mogao rasti. Pozivajući se na poslanje sv. Josipa, osvrnuo se na ljepotu i milost svećeničkih i redovničkih zvanja, na veličinu u služenju za dobro drugih te na vrijednost rada koji je način posvećivanja nas samih kao i naših obitelji i domova. „Kuća je samo objekt s dimenzijama visine i širine, a dom je gdje su odnosi u tom prostoru. Potreban je kruh molitve, moliti u obitelji, svoju vjeru živjeti i svjedočiti. Tek tada i tako ono što gradite i u čemu živite postaje dom”, rekao je mons. Barišić. Zazvavši Božji blagoslov na prostore samostana i kapelicu, zaželio je da po primjeru i zagovoru utemeljitelja Družbe sestara Služavki Malog Isusa, sluge božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, to mjesto bude „žarište i svjetionik za obitelji koje žive u blizini i za sve one koji će navratiti, a osobito za one koji su potrebni i duhovne i materijalne pomoći”.

(Preuzeto sa portala splitsko makarske nadbiskupije, a cijeli sadržaj može se pročitati OVDJE.)