"Nestvarano, stvarno"!

Od 15. do 17. ožujka 2019.g. u Međugorju u ''Kući molitve'' održana je korzimena duhovna obnova za Prijatelje Maloga Isusa iz sve tri Provincije. Na duhovnoj obnovi sudjelovalo je 86 Prijatelja Maloga Isusa i 7 sestara Služavki Maloga Isusa. Duhovnu obnovu je organizirala Vrhovna uprava Društva Prijatelja Maloga Isusa. O programu duhovne obnove lijepo nam je napisala sudionica duhovne obnove gđa Marija Lukač iz Zagreba.

„N E S T V A R N O,  S T V A R N O“ !                     

 DUHOVNA  OBNOVA  ZA  PAMĆENJE

MEĐUGORJE, 15. - 17. ožujka 2019.

TEMA DUHOVNE OBNOVE:

Korizma vrijeme slušanja Božje riječi, molitve, posta, obraćenja i djela milosrdne ljubavi

Uzbuđenje koje je teklo kao rijeka među polaznicima duhovne obnove, pokazalo se opravdanim… Ono što Gospodin svojima može dati, svi smo do jednoga osjetili, doživjeli... Nebeska Majka, Kraljica Mira, sa svojim Sinom, sipala je milosti, ugostivši nas kao „kraljeve“! Pokazalo se da oni, koji su nam sve ovo dogovorili, nisu bili prisutni, a to nas podsjeća na naše Nebeske pomagače, prisutni su, a nevidljivi… Samoprijegorna sestra, Ana Marija Kesten, nije mogla doći zbog službenih obveza, ali smo njenu prisutnost posvuda osjećali, u nesvakodnevnoj organizaciji bogatog programa, povjerivši nas domaćici i domaćinu, kakvi se ne susreću svaki dan, t.j. možda jednom u životu…

Stizali su Isusovi Prijatelji iz triju Provincija, Sarajevske, Splitske i Zagrebačke. Susret je bio više od srdačnog, a začin tome uvelike su davali supružnici Latta, Nancy i Patrik, sa svojim, samozatajnim i predanim pomagačicama, okrijepivši nas na dolasku finim čajem, svježom vodom, i obiljem nehinjene ljubavi, koju samo Gospodin može dati! Oni su bili kanali te ljubavi. Mi iz Zagrebačke provincije, stigli smo oko pola 4 poslije podne, a oko toga vremena, sa malim pomakom prije ili poslije, stizali su i drugi… Kao djeca, radovali smo  se spoznajom da smo u dvorcu, i da njegova gradnja, usprkos velikom zdanju, još uvijek traje… Dvorac kao iz bajke, nestvarno lijep u svoj ljepoti gradnje, a jednako tako i uređenosti perivoja, gdje svaki zakutak priča svoju priču ljepote i istančanog ukusa. Uz zanimljiv nagovor osebujne gospođe Nancy, bio nam je predstavljen i graditelj te nestvarne i jedinstvene ljepote gradnje pravoga dvorca. Simpatičan i skroman gospodin i z Rumunjske, koji sa ženom živi i radi kod Nancy. I na njih je Kraljica Mira svrnula svoj milosni pogled, sa svojim Sinom, podarivši im dijete, obradovavši ih milošću roditeljstva, koje im je prije dolaska u Međugorje bilo uskraćeno. Nakon smještaja po kulama i odajama  dvorca, od kojih  svako ima naziv po jednom svecu, požurili smo u crkvu na Križni put i Svetu Misu. Okrijepljeni duhovno, vratili smo se u dvorac, gdje nas je čekalo iznenađenje kreativne domaćice Nancy. Na stolu, uz divan aranžman svježega cvijeća, i svjećica koje su veselo gorjele, bili smo posluženi beskvasnim toplim kruhom, t.j. pogačicama, koje su stigle iz susjedne nam Italije, te toplim čajem i vodom, kako i dolikuje u danima posta i Kvatri. Nakon ugodnog druženja i spontanog upoznavanja, uputili smo se na počinak. Prošla je noć koja je donijela iznenađenja, t.j. neki su imali iskustvo pomanjkanja tople vode, i zakazanog grijanja, a neki pak puninu nesvakidašnje komocije… Bilo je materijala za razgovor, uz jutarnju kavu i čaj u jutru okupanu suncem. Poanta svega bila je da se nitko nije ljutio ni zbog čega, već to prihvatio kao žrtvicu, tim više, što je na to, gostoljubiva domaćica i unaprijed upozorila i molila da oprostimo ako će negdje nešto zakazati.., još je naglasila da je potpuno sigurna da se nitko neće prehladiti, jer to naša  Majka neće dopustiti… i I bilo je tako, nitko se nije požalio na bilo kakvu prehladu. Jutarnja molitva bila je u kapeli Djeteta Isusa, pod vodstvom s. Danice Bilić i njenih Prijatelja Maloga Isusa, iz Sarajevske provincije, uz čiji smo kipić, svi nekako bili ganuti… Kasnije smo čuli da je taj prelijepi kip poklonila žena, pripadnica Američke vojske, i da je taj kip jedan od 6, kojih ima u svijetu. Uz raznolik  i topao doručak, u uzbuđenju smo čekali početak duhovnih vježbi.

 Prvi dio vodio je dr. don Hrvoje Relja, mladomisnik, zaređen u 1. mjesecu ove godine, koji je kasnije, t.j. zrelije zvanje. Dirnula nas je njegova skromnost, priznavši da ima tremu,  usprkos doktorske titule vrsnoga profesora, predavača.

Tema njegovog predavanja bila je iz Evanđelja po Luki, o našem obraćenju, o Isusovoj kušnji u pustinji. Bit svih kušnji je đavlova provokacija, kojom hoće narušiti odnos Sina sa Ocem!

1. Kušnja -  požuda tijela

2. Kušnja -  požuda očiju

3. Kušnja -  oholost

Svi nosimo u sebi ove tri požude, te nam je svakodnevno umirati sebi, a rasti  u Bogu! 

Drugi dio duhovnih vježbi vodio je dr. don Marko Trogrlić, također mladomisnik, zaređen u 1. mjesecu ove godine, sa don Hrvojem Reljom,također kasnije zvanje, čiji je ideal svećeničkog života, služiti i biti na službu i pomoć drugima. Put iskrenog i predanog služenja je istinsko služenje, a ne dominacija, i zato je važna česta ispovijed. Također je kazao da je osmjeh za bližnjega, često  važniji od posta o kruhu i vodi!

Iza ručka, čekao nas je put na Križevac, gdje smo molili Križni put u jednodušnoj molitvi zajedništva. Križni put je vodila s.Dolores Brkić sa Prijateljima Maloga Isusa Splitske provincije. Vrijeme nam je stalno „curilo“, tako da smo imali zahtjevni i brzi silazak sa Križevca, da stignemo na krunicu, odnosno Svetu Misu. Iza Mise i i molitve 7 Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu, vani nas je čekalo iznenađenje požrtvovne domaćice, koja je večeru donijela sa svojim suradnicama do crkve u, za takve prigode uređenom prostoru, da nam omogući milost Klanjanja Euharistijskom Isusu, koje je trebalo započeti u 21h. No prije toga, gost večeri, bio je čuveni zbor iz Jelse, koji je iza mise, a prije klanjanja priredio nezaboravan koncert koji će se pamtiti. Zbor je pod zaštitom Unesca! Klanjanje nam je svima donijelo puninu srca i duše, i ispunjeni Božjom milošću, uputismo se u naš dvorac. Opet nas je čekala okrjepa pažljive domaćice, uz topli čaj i kolačiće.

Nedjeljno jutro vodilo nas je  na Brdo ukazanja, a zatim na Misu. Dan okupan suncem, davao nam je dodatnu ljepotu i radost srca! Slavna otajstva krunice predmolili su Prijatelji Maloga Isusa Zagrebačke provincije. Na svetoj Misi čekala nas je radost sudjelovanja svečanog zbora iz Jelse, koji je bio dodatno udivljenje Euharistijskom slavlju! Svi smo zadivljeno slušali nezaboravno pjevanje, pod vodstvom vrsnoga i atraktivnog dirigenta, koji je znalački znao izvući maksimum od svog zbora…

Slijedio je raskošan i ukusan ručak, uz grandioznu tortu u čast g. Patriku, kojem je bio imendan. Uz duhovite, nagovore, slijedio je trenutak opraštanja, koji je potrajao, jer svatko želio nešto reći ljubaznim,  kreativnim i duhovno bogatim domaćinima. Sve su to „začinile“ Prijateljice Maloga Isusa iz Sarajevske provincije, autohtonom pjesmom Ramskoj Gospi, a pjesmu namijenile ljubaznim domaćinima, njihovim pomagačicama, i osobito g. Patriku za imendan! Svi smo ponešto darovali, i bili obostrano radosni zbog toga, jer su ljubazni i vrijedni domaćini to itekako zaslužili. Ušla je i u autobus k nama, nenadmašna Nancy, da nam pokloni sličice od naše Međugorske Gospe, i zaželi sreću na  putu! Čekao nas je dugi put do Zagreba, zato smo mi prvi krenuli, i sretno stigli do Zagreba, a naša draga pročelnica, s Emanuela, sa svojim Prijateljima, nastavila put do Pitomače.

Što reći na kraju, već jednostavno: BOGU HVALA! HVALA za darovano bogatstvo doživljene ljepote i dobrote, koja pobija svo nametnuto medijsko zlo koje želi dominirati svijetom. Postoje ljudi koji žive Evanđelje, svjedoče dobrotu i ljubav, koja im piše, / koja nam piše / na njihovim licima / na našim licima/!

I zato kličemo: ŽIVIO MALI ISUS, UVIJEK U NAŠIM SRCIMA!      

Marija Lukač, animatorica župe sv. Jeronima, Maksimir