Naša sestra Miljenka dr. sc, koja predaje na katedri sv. Pisama Starog Zavjeta , na Katoličkom  bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, očevidac i sudiok protesta na kazališnu predstavu " Naše nasilje, vaše nasilje" , za našu stranicu napisala je slijedeći tekst:

"Drage sestre, često me sestre pitaju zašto ne pišem i zašto ne reagiram javno na aktualna zbivanja. Glavni razlog mog nepisanja jest taj što nema svrhe bacati biserje; previše toga se piše tako da je Riječ izgubila na snazi i vrijednosti. 

Drugi razlog nepisanja jest taj što se istina ne može probiti kroz zid uredničkih politika. Svi domaći portali imaju svoju cenzuru, i oni tzv. lijevi, i oni tzv. desni i oni tzv. katolički.Znam to dobro, ali ovotjedni događaji u Splitu su me toliko potresli da sam pomislila da možda griješim. Pomislila sam da možda ipak trebam nešto reći i ostavila sam jedan najobičniji komentar na portalu Dnevnik.hr.

Znate dobro kakvih sve komentara po portalima ima; objavljuje se sve i svašta. Moj komentar je u cijelosti cenzuriran. Ako želite, možete pročitati i vidjeti što sam krivo rekla:

„Vezano uz prosvjed protiv predstave O. Frljića u splitskom HNK na većini portala pojavilo se kao glavna vijest „Na splitskom HNK razbijeno jedno staklo“. Budući da sam svjedočila događajima, moja je dužnost da ih demantiram i upozorim na prešućenu glavnu vijest.

Bila prisutna na oba prosvjeda, i na mirnom i na nemirnom. Kažu da postoji policijska snimka na kojoj se vidi kako jednu redovnicu zaklanja jedan musliman da je policijski službenik ne bi udario. Ta redovnica sam ja. Tijekom prosvjeda sam se našla u grupi ljudi, koja je pokušavala zapriječiti ulaz onima koji su došli gledati izvedbu. Iskreno, nisam imala namjeru sprečavati nikoga da uđe u HNK; moja namjera je bila spriječiti samu izvedbu. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će netko uopće doći to gledati. Ni na kraj pameti… A onda sam ugledala našu kulturnu stvarnost.

Gledala sam ljude koji su se savršeno dotjerali da gledaju kao nekakvu predstavu razgolićenje mog Boga Isusa Krista. Ti kulturni ljudi nisu me vrijeđali riječima; oni su me vrijeđali samim svojim dolaskom. Svako biće koje je pored mene prošlo i ušlo u tu zgradu dalo mi je na kulturan način pljusku. I kad je postalo jasno da će se izvedba održati, moje srce i srce ljudi oko mene razbilo se na komadiće. Ovaj vandalizam razbijanja srdaca nije moguće vidjeti očima kao što se vidi razbijeno staklo na splitskom HNK, ali ovaj vandalizam razbijanja srdaca moguće je empirički dokazati. U domovinskom je ratu dokazano da branitelji imaju srce, a jučerašnje snimke pokazuju da su ti isti branitelji kao ljudi bez srca počeli urlati na kulturne ljude. Snimke su dokaz da su policijske snage morale zaštititi kulturne ljude i silom ukloniti nekulturne branitelje kako bi omogućili kulturni event. Koga briga za razbijena srca nekulturnih ljudi! „Show must go on!“ I zahvaljujući hrvatskoj zakonodavnoj i izvršnoj vlasti pobijedila je hrvatska kultura, kultura koja je svoju kulturu dokazala gromoglasnim pljeskom i plesom u splitskom HNK nakon izvedbe koja je razapela mog Boga Isusa Krista.

Ja sam žena koja vjeruje u Isusa Krista, ja sam kršćanka koja ima autoritet reći je li u splitskom HNK Isus Krist bio razapet ili nije. Bol Kristova raspeća ne mogu osjetiti kulturni ljudi, kojima je raspeće predstava; bol Kristova raspeća mogu osjetiti samo ljudi kojima je do Isusa Krista stalo. I ne shvaćam kako kulturni ljudi ne shvaćaju da svaki čovjek ima autoritet dati sud o onoj kulturi koja ga se tiče. I ne shvaćam kako kulturni ljudi ne vide da njihova kultura razbija nečija srca i izaziva mržnju. I pitam se, što moram učiniti da kulturni ljudi shvate da je u mojim kršćanskim očima splitski HNK postao stratište, mjesto gdje je ponovno razapet moj Bog Isus Krist: hrvatska kultura mu je pljunula u lice i razgolitila ga, hrvatska vlast ga je osudila na smrt i oprala ruke, a splitski kršćani su ga zatajili i ostavili sama. Na njegovu stratištu u Splitu ostala je samo šačica branitelja razbijenih srdaca. I ta šačica je kasnije razapeta, osuđena od strane medija kao grupa vandala koji su razbili prozor na splitskom HNK. Što na to reći? Ostavljam hrvatskoj javnosti da prosudi koja je glavna vijest: jedno razbijeno staklo ili mnoga razbijena srca?

Svjesna sam da će moje riječi biti predmet poruge i nekulturnih komentara. Ne zamjerim; znam da naše društvo još nije sazrelo za kulturni razgovor te su argumenti modernih online građana uglavnom primitivni argumenti ad hominem. Dakle, što se mene tiče, slobodno me vrijeđajte kao primitivnu seljanku iz primitivne Dalmatinske Zagore. Ali, molim vas, nemojte mi vrijeđati Isusa Krista, jer znate veoma dobro da on to nimalo ne zaslužuje.“

s. Miljenka Grgić