“Na krilima vjere”
U prohladno poslijepodne 26. travnja obitelj, rodbina, prijatelji, pjevači župskog zbora iz K. Kambelovca, nekoliko svećenika, mještani Vrpolja i naše sestre (40), oprostili su se od Luce (Luje) Lišnić, majke naše sestre Mirte.
Luca (Luja) rođena je 16. 3. 1925. g. osmo dijete u obitelji Grge i Šime Dragušica (rođ. Akrap). U našoj Družbi imala je tetu redovnicu (maminu sestru) s. Fides Akrap, koja je preminula u mladenačkoj dobi. Kroz život je proživjela mnoge poteškoće, no kako sama kaže: „U svim bolima i teškoćama života, letjela sam na krilima svoje vjere u kojoj sam našla svoju sreću.“
U prohladno poslijepodne 26. travnja obitelj, rodbina, prijatelji, pjevači župskog zbora iz K. Kambelovca, nekoliko svećenika, mještani Vrpolja i naše sestre (40), oprostili su se od Luce (Luje) Lišnić, majke naše sestre Mirte.
Luca (Luja) rođena je 16. 3. 1925. g. osmo dijete u obitelji Grge i Šime Dragušica (rođ. Akrap). U našoj Družbi imala je tetu redovnicu (maminu sestru) s. Fides Akrap, koja je preminula u mladenačkoj dobi. Kroz život je proživjela mnoge poteškoće, no kako sama kaže: „U svim bolima i teškoćama života, letjela sam na krilima svoje vjere u kojoj sam našla svoju sreću.“
U dobi od 86 godina do u tančine sjeća se svoga života i svih događaja koje su je pratile. Prirodno nadarena, vjerom i životnom mudrošću vođena, kročila je kroz životnu stazu, crpeći snagu u molitvi i povjerenju u Boga. U dječjoj dobi gubi majku, a u ratnom vihoru poginu joj dva brata, od kojih je jedan bio hranitelj obitelji. Teška bol pogodila ih je sve u kući, ali Gospodin nikada ne napušta one koji u Njega imaju pouzdanje. Zanimljivo je čitati njezino sjećanje o djevojaštvu, ljubavi, odnosu prema braku (što je zapisano u „autobiografiji“ „ŽENA SA SELA“), posebno u današnje vrijeme kad je predbračna čistoća omalovažava..
Vjenčala se sa Josipom Lišnić i s radošću primala djecu koju joj je Gospodin darovao. Svakome se veselila kao da je prvo, a dobili su ih osmero. Oskudna zemlja, krš i neimaština prisilili su joj supruga da radno mjesto potraži izvan Domovine, te odlazi u inozemstvo kako bi podigao svoju djecu. Luca ostaje sama i uspješno se nosi s odgojem djece, životnim teškoćama i neimaštinom. Svoje obaveze majke, supruge, nevjeste i vjernice nastojala je što savršenije i savjesnije obavljati. Vjeru je prakticirala i svjedočila u svakoj životnoj situaciji. Sv. Misu, sakramente i molitvu nikada nije izostavljala, pa ni onda kad su je dužnosti dovodile u stisku s vremenom. Okrijepljana sakramentom bolesničkog pomazanja, mirno i spokojno, nakon dugog života, okružena sa svojim najmilijima otputovala na „krilima vjere“, onome koji joj je tu vjeru darovao, kroz život je pratio i vjerujemo u svoje krilo primio.