U subotu 27. 1. 2018., dvadeset i šest djevojaka 1. i 2. razreda srednje škole iz Splita, Solina, Trilja i Srinjina (većina djevojaka je bila iz II. jezične gimnazije i NKG „Don Frane Bulić“), okupilo se u našem samostanu sv. Ane u Splitu na duhovnu obnovu. Duhovnu obnovu su pripremile i vodile s. Matea Periš, s. Kristina Španjić, s. Petra Šakić, s. Marina Mužinić i s. Jelena Marević.

Kroz ovu duhovnu obnovu razmišljali smo o riječima iz Markovog Evanđelja: „I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!„(Mk 9,7)Razmišljajući o ovom retku sv. Pisma, pokušali smo razumjeti značenje Isusovog krštenja, a kroz Njegovo krštenje i značenje našeg krštenja. 

Krštenjem ulazimo u novi odnos s Bogom, ljubljena smo djeca Božja, Njegovi izabranici, pomazanici. Bog tim sakramentom postaje naš Otac. Mi postajemo božanska djeca u kojima Bog postavlja novi početak, novi život u ljubavi i zajedništvu s Njim. 

Krštenjem ulazimo u zajedništvo s Presvetim Trojstvom, ljubljena smo djeca Božja i ta ljubav je bezuvjetna. Po krštenju smo pomazani, postali smo kraljevski ljudi koji gospodare sobom i kojima nitko ne gospodari, koji sami žive umjesto da budu življeni od drugih, koji su u miru sa sobom, i od kojih zato može izlaziti mir.

Svaki čovjek je jedinstven, jedinstvena Božja riječ, koja samo po ovom čovjeku može odjeknuti u svijetu. U toj našoj jedinstvenosti je i jedinstveno poslanje koje imam od Boga i koje nitko ne može izvršiti umjesto mene. Bog sa svima nama ima poseban plan koji ćemo otkriti ako dozvolimo Bogu da živi u nama i da nam govori.

Uslijedio je rad u grupama u kojem smo nastojale vidjeti sebe u određenim situacijama, odnosno kako mi živimo svoje krštenje i poslanje koje po njemu imamo, te koliko je u ovom današnjem svijetu potrebno hrabro svjedočiti svoju vjeru, svoje kraljevsko dostojanstvo djece Božje.

Nakon rada u grupama upoznali smo se s likom i djelom Sl. B. Josipa Stadlera, te životom i radom sestara Služavki malog Isusa.

Izmolivši sa sestrama srednji čas i Krunicu Djeteta Isusa, okrijepile smo i svoja tijela za zajedničkim stolom.

Okrijepljene, analizirale smo rad u grupama kroz koji smo razmišljale o nekim svojim postupcima u životu, te nekim situacijama u kojima se danas nalaze kršćani i kako su u teškim situacijama pozvani svjedočiti svoje krštenje.

Analizirajući svoj odnos kao djeteta Božjeg s Bogom i razmišljajući o određenim situacijama kroz koje se danas zahtjeva svjedočenje vjere, ispitale smo sebe i svoje življenje krštenja u ovom svijetu, te pristupile sakramentu pomirenja kojim nam je Otac, po don Vedranu Toriću, oprostio naše slabosti i osnažio nas u življenju ljubavi u Trojedinoga Boga.

Nakon što su se naše djevojke ispovjedile, don Vedran je predvodio Euharistijsko slavlje u kojem nam je Božju Riječ, posebno riječi o kojima smo kroz cijeli dan razmišljale, protumačio na konkretan način. Svoju propovijed završio je ohrabrujućim riječima: „…Krist je naša stalna sigurnost. … Bitno je imati jasan cilj kojem idem sa svojom lađom. Ako imam cilj, onda će se to ostvariti. Treba vjerovati da sve mogu s Bogom. … Isus mene i tebe ne odbacuje, ne ostaje na površini, nego želi ući u moju nutrinu i želi me izdignuti. Želi mi pokazati da nismo rođeni za pad, nego za život. Isus nam donosi život, radost, iako to nije uvijek lako ostvariti. Natopljeni snagom Krista znajmo živjeti novost Krista – djece Božje – 'Ja sam ljubljena i nitko mi ništa ne može. Uronjena sam u Njegovu ljubav i ne trebam se bojati ničega.' …“

Nakon duhovnih promišljanja, rada, molitve slavljenja Boga u Euharistijskom slavlju, uslijedila je kreativna radionica na kojoj su djevojke ukrašavale teglice, koje su ponijele svojim kućama kao uspomenu na ovaj susret.

Djevojke su se razišle sretne, zadovoljne, duhovno okrjepljenje i obogaćene novim spoznajama i prijateljstvima. Za ljepotu i uspješnost ovog susreta zahvaljujemo svim sestrama i kandidatici u samostanu sv. Ane na čelu sa s. Eduardom Marić, kućnom predstojnicom.

Kao zaključak ovog dana možemo reći:

Na krštenju smo čuli da smo u Krista kršteni i da smo Krista obukli. Koliko živimo svoje krštenje i vjerujemo da smo po njemu uistinu ljubljena Božja djeca s kraljevskim dostojanstvom? Odgovor na ovo pitanje je naš životni odgovor na Božju bezuvjetnu ljubav.

s. J. M.