U nedjelju, 28. siječnja 2018. godine, u župi Gospe Brze pomoći u Slavonskom Brodu održana je središnja proslava 175. obljetnice rođenja i krštenja prvog Vrhbosanskog nadbiskupa, sluge Božjega Josipa Stadlera. Ova proslava okupila je Stadlerove duhovne kćeri sestre Služavke Maloga Isusa iz sve tri provincije Družbe, na čelu s časnom Majkom s. M. Radoslavom Radek i provincijskim glavaricama, zatim, Prijatelje Maloga Isusa iz sve tri provincije, djecu Stadlerova dječjeg Egipta iz Sarajeva, brojne hodočasnike hrvatskih i bosanskih župa, te vjernike župe Gospe Brze Pomoći.

Duhovni program započeo je u Katehetskom centru Župe Gospe Brze Pomoći u 10 sati molitvom krunice koju su animirale sestre Uršulinke s novakinjama i kandidaticama sestara Služavki Maloga Isusa, a potom je u 10.30 sati započelo svečano euharistijsko slavlje pod kojim su predstavljeni i ovogodišnji prvopričesnici, te su zajedno s njima svi imali priliku obnoviti svoja krsna obećanja. Euharistijsko slavlje predslavio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, uz koncelebraciju sedam svećenika među kojima su bili domaći župnik i slavonskobrodski dekan preč. Ivan Lenić te mons. Pavo Jurišić, kanonik vrhbosanski i postulator kauze za proglašenje blaženim sl. Božjega nadb. Stadlera.

Na početku misnog slavlja okupljenima se obratio preč. Lenić ističući da je ova velika obljetnica rođenja i krštenja „zlatnog brodskog dječaka“ sl. Božjega nadb. Stadlera razlog našeg okupljanja i slavlja te da je on osoba kojom se Brod i župljani župe Gospe Brze Pomoći trebaju dičiti i ponositi, više raditi na promicanju njegova lika i djela i truditi se živjeti po njegovu primjeru. „Bogatstvo njegova života je svetost i obveza, jer je to naša baština, a isto tako i nadahnuće koje nam u ovim vremenima daje jedan putokaz kako živjeti ljudski i kršćanski, do koje mjere i u što ulagati svoj život, na čemu se nadahnjivati. Puno toga mi možemo naučiti od sluge Božjega Josipa Stadlera“, ustvrdio je župnik Lenić. U prigodnoj propovijedi nadbiskup mons. Hranić je, ocrtavajući Stadlerov život i djelo, naglasio da je Gospodin odgajao Josipa od malih nogu i pripremao ga za djelo koje je imao po njemu izvesti u siromašnoj Bosni. Bog se uvijek brinuo i za njegov ljudski rast i svećeničko sazrijevanje te ga snažio u službama koje je u svojoj svećeničkoj i biskupskoj službi vršio. “Još dok je kao mladi nadbiskup došao u Bosnu, govorio je i činio kao svetac Božji. Jer je bio potpuno predan Bogu i imao povjerenja u njega, upuštao se u velike projekte, tako vidljive još i danas. Bio je iskren i pobožan, puno je molio. Bio je ispunjen Isusovom ljubavlju prema čovjeku te se ni on nije razlikovao od riječi koju je naviještao. I zato je imao i protivnika koji su ga htjeli maknuti iz Bosne, jer nije odgovarao njihovim političkim stavovima, nije im odgovaralo njegovo zauzimanje za Kraljevstvo Božje. I biskup Strossmayer bio je zanesen Stadlerom te mu je i duhovno i materijalno pomagao u njegovim nastojanjima, u gradnji, osnivanju institucija za starije i siromašne“, rekao je između ostalog nadbiskup Hranić. Na kraju je nadbiskup pozvao okupljene da o ovim Stadlerovim obljetnicama, 175. rođenja i krštenja, 150. svećeničkog ređenja i 100. obljetnici smrti, obnove svoja krsna obećanja i mole da poput sluge Božjega prionu uz Isusa te zaneseni Njime i druge u tome oduševljavaju.

Euharistijsko slavlje je završilo „krsnim ophodom" u župnu crkvu s molitvom krsnog saveza te molitvom za što skorije uzdizanje na čast oltara sluge Božjega Josipa Stadlera, koju je predvodio mons. Jurišić. Molitvu je okrunila pjesma gđe. Nedjeljke N. Andrić u čast nadbiskupa Stadlera. Slavlje i druženje nastavljeno je u restoranu „Brod“ gdje je za svećenike, sestre, PMI i druge goste bio priređen ručak, tijekom kojeg su djeca iz Stadlerovog dječjeg Egipta sa sestrama odgojiteljicama otpjevala nekoliko pjesama.

Po završetku ručka nekoliko sestara Služavki Maloga Isusa, Prijatelja Maloga Isusa i djeca Stadlerova dječjeg Egipta su se uputili prema gradskom groblju u blizini restorana „Brod“ gdje se nalaze posmrtni ostaci Đure i Marije Stadler, roditelja nadbiskupa Stadlera. Bio je to poseban trenutak zahvale Bogu za život, najprije Stadlerovih roditelja koji su mu u ranim životnim godinama pokazali stazu svetog i kreposnog života, a potom i život nadbiskupa Stadlera, Utemeljitelja Družbe i proroka svoga vremena. Neka nam oni izmole duha svetosti, kreposti i ljubavi i da budemo uistinu „zaneseni“ Isusom, njegovim naukom, njegovim svecima i krenemo njihovim putem dok ne ispunimo poslanje svog života.

s.j