SARAJEVO: Sestre prvih generacija slavile su davno prije nas prvo Rafaelovo zajedno s ocem Utemeljiteljem. To je bio početak jedne nove zajednice, Družbe. Sigurno da tada nisu mogle znati kako će to biti nakon 117 godina. Evo, mi, pripadnice ove generacije, vidimo kako je od malog sjemena niklo i naraslo veliko stablo, raširilo svoje grane, pod čiju krošnju okuplja sve one potrebne Božjega lahora i blizine. S osjećanjem zahvalnosti Gospodinu, ovogodišnje Rafaelovo, 117. rođendan Družbe, proslavile smo u duhovnom ozračju. Sve zajednice naše Provincije pripremale su se prigodnom devetnicom, koju je i ove godine izdala Uprava provincije, uz sudjelovanje sestara. U Sarajevskoj katedrali održana je trodnevnica, uz izloženo Presveto Otajstvo od 17 do 18 sati. Zajedno s vjernicima i Prijateljima Maloga Isusa, trodnevnici su se pridružile i ostale sestre iz naših sarajevskih zajednica, te djeca iz Stadlerova dječjeg doma Egipat. Kroz te smo dane imale prigodu pohoditi grob oca Utemeljitelja i, možda se na osobit način, povezati sa stvarnostima koje su oblikovale njegov lik i djelo.

Sam dan slavlja tekao je u blagdanskom raspoloženju. Svako Rafaelovo dâ poseban ugođaja povezanosti u Duhu svih sestara Družbe, počevši od onih prvih pa sve do nas današnjih, koje 117 godina tkamo povijest i ugrađujemo je u rast Kraljevstva Božjega na zemlji.

Svečanu svetu misu u 18 sati predvodio je u kućnoj kapeli samostana „Egipat“, vlč. dr Pavo Jurišić, postulator kauze oca Utemeljitelja, uz koncelebraciju vlč. Ivice Kuprešaka, našeg kućnog svećenika, i profesora iz Mostara, preč. Ante Brajke. Svetoj misi, uz sestre i djecu iz SDDE-a, nazočile su i sestre koje djeluju u zajednicama Apostolske nuncijature, Bogoslovije i Nadbiskupije. U prigodnoj homiliji vlč. dr. Pavo je istaknuo velebni lik i djelo oca Utemeljitelja, sluge Božjega Josipa Stadlera. O njemu je rekao kako je u svom životu sve radio temeljito i izvrsno. Uvijek najbolji. Uzoran marljiv dječak, student, profesor, a onda i biskup. Niti jedan posao nije planirao ni počinjao bez molitve i uzdanja u Božju providnost. Velebne građevine nije gradio samo za svoje vrijeme, za one koji su u tom vremenu bili uz njega, nego je mislio na one koji će još desetljećima i stoljećima biti iza njega. I mi danas živimo u tim ustanovama i dio smo davno započete duhovne građevine. Dužni smo nastaviti graditi i prenositi na druge. Danas se pitamo: Što bi to bilo u njegovu životu zašto bismo mi, osrednji, mogli reći da nam nije izvrsno, da nama je kod njega nepristupačno, da bi trebalo biti bliže zemlji? Od svega bi možda moglo biti to što je upravo u svemu želio biti najbolji, ali i to je radio u poniznosti, rekao je vlč. Pavo. Pod svetom misom pjevao je zbor djece iz SDDE, pod ravnanjem s. Marinele Zeko, a s. Manda Pršlja i s. Marina Perić prinijele su molitve vjernika Gospodinu u obliku zahvale za prošlost i molbe za budućnost.

Družba koja je utemeljena 1890. godine ovdje u Sarajevu, brinula je o potrebnima toga vremena, a ona živi i danas s istom svrhom brinuti se o potrebnima ovoga vremena. Hvala Bogu, uspjele smo se održati tako dugo samo zato što smo onaj prvotni posao, najvažniji od svih, nastojale obavljati, iako u ljudskoj slabosti, marljivo i odgovorno, a to je molitva. Isto tako smo nastojale, po primjeru oca Utemeljitelja, pouzdavati se u Božju providnost, ali zasigurno ne kao on. Osjećamo da nam manjka dublja vjera, ali Bog zna naše nakane.

Nakon svete mise slavlje je nastavljeno u zajedničkom druženju kod obiteljskoga stola. Tog dana s nama nije bila s. provincijalka Marina, a njezine čestitke i pozdrave prenijela nam je s. Liberija Filipović, zamjenica. Poslije nam se pridružio i katedralni župnik, vlč. Pavo Šekerija, te vlč. Bosiljko Rajić, direktor Caritasa BKBiH.

Na koncu umjesto pljeska trebamo samo uskliknuti: Nek' nam živi Družba sestara Služavki Maloga Isusa, pod okriljem Sv. Rafaela, nebeskih zaštitnika i oca Utemeljitelja još dugo, dugo!