Susret djevojaka u samostanu “Antunovac”
Ovogodišnja tema susreta za djevojke bila "igra skrivača" i Božje milosrđe. Susret smo započeli igrom skrivača kroz koju smo upoznali jedni druge. Smjestile smo se u sobe u potkrovlju. Nakon upoznavanja vlč. Tihomir Kosec održao je predavanje o njegovu životnome putu i božjem pozivu.
Ovogodišnja tema susreta za djevojke bila "igra skrivača" i Božje milosrđe. Susret smo započeli igrom skrivača kroz koju smo upoznali jedni druge. Smjestile smo se u sobe u potkrovlju. Nakon upoznavanja vlč. Tihomir Kosec održao je predavanje o njegovu životnome putu i božjem pozivu.
Odmalena je htio biti pilot, vojnik, glazbenik, umjetnik, a ono što nas je sve začudilo, bio je zaručen, no nije se oženio, već je otišao na bogosloviju i danas je svećenik. Kroz dan smo nekoliko puta imali molitvu sa sestrama i sv. misu. Posjetili smo starije gospođe u staračkom domu te ih svojim dolaskom i pjesmom jako razveselili i uljepšali dan. Kasnije nam je vlč. Tihomir govorio o milosrđu i o Bogu koji zaista ima milo srce te nam je kroz nekoliko riječi objasnio mnogo toga. Dakle, ako Boga stavimo na prvo mjesto, sve ostalo bit će složeno pravim redom. Obišli smo i grad te neke crkve u kojima smo gledali jaslice, a posebno nam se svidjelo to što smo imali prilike proći kroz vrata milosrđa. U večernjim satima pogledali smo film "Šalji dalje". Film daje prekrasnu poruku, sve što svijetu treba da bi se promijenio treba da svi činimo dobro, film je tužan, ali prekrasnog sadržaja. Sljedeći dan započeli smo molitvom i doručkom. Nakon toga imali smo još neka predavanja te posjet vrtiću, gdje su nas djeca baš razveselila svojim osmjesima, ali i mi njih. Nešto kasnije imali smo klanjanje i molitvu u kapeli. Potom smo trebali posjetiti sestre na Naumovcu, no zbog vremenskih neprilika nismo. Ali smijeha i zabave nije nedostajalo jer nas je društvena igra „Picturnary“ baš razveselila. Kroz prezentaciju kroz koju nas je provela s. Marta napravili smo ispit savjesti kroz 10 Božjih zapovjedi. Naše druženje završilo je sv. misom u kapeli te druženjem u samostanskoj blagovaonici. Iako sretne što se vraćamo kući, bile smo tužne zbog rastajanja, ali prijateljstvo ostaje među nama. Veliko hvala s. M. Marti Vunak i vlč. Tihomiru Kosecu.
Petra Posenjak