Stadlerov dom “Egipat”

Nadbiskup Josip Stadler je u Sarajevu, na blagdan svetoga Rafaela Arkanđela 1890. godine, osnovao ustanovu za zaštitu djece izložene nevolji. "Neka vas, sestre SMI, vaše IME uvijek podsjeća da djeci služite kako biste malome Isusu služile!" Stadlerovo zdanje je uvijek služilo DOBRU, a opiralo se zlu. Bombardirano je u I. II. i Domovinskom ratu. Svaki puta ga je LJUBAV podigla iz pepela. Rekao je sestrama: "Kao što je Blažena Djevica Marija hranila Isusa u Betlehemu, s njim bježala u Egipat štiteći ga od zla, tako i vi hranite dobrom djecu i štitite ih od svakoga zla." Prateći suvremeni kršćanski svjetonazor odgojnih znanosti sestre se karizmatskom snagom zalažu za prirodno ozračje što doprinosi rastu i sazrijevanju ljudskog bića u tjelesnoj, psihičkoj i duševnoj razini. Zahvaljujući DOBROTI čovjeka sestre omogućuju djeci topli dom, odgoju u obiteljskom suživotu sa sebi sličnima, školovanje, druženje, izlete, zdravstvenu zaštitu. Možda bi i Vama bilo drago biti ispružena ruka BOŽJE PROVIDNOSTI djeci u nevolji.

POVIJESNE CRTICE
Egipat, kuća za djecu bez roditeljske skrbi, osnovana je 1890. godine. Osnivač kuće, prvi nadbiskup vrhbosanski Dr. Josip Stadler, nije kuću htio zvati sirotište, jer među kršćanima nema djece siročadi. Djeca mogu ostati bez roditelja, ali ne smiju ostati bez prijatelja, dobročinitelja. Voljeno dijete nikada nije siroče! Ni jedno dijete ne voli biti siročić i sigurno ih nije dobro tako zvati. Tako ni kuću u kojoj žive ne treba zvati sirotište. Stadler je stoga, sjećajući se Isusovog bijega i utočišta u Egipatu, sestrama predložio da dječje utočište nazovu Egipat. Za svako dijete izloženo opasnosti stradanja, gubljenja i lutanja, treba postojati jedan Egipat gdje će naći utočište i obiteljsko ozračje za rast u svim dimenzijama ljudskog bića kao Božje slike. Tako je u Sarajevu nastao Stadlerov dječji dom Egipat.

POSLANJE I CILJ

Nadbiskup Stadler je sestrama Služavkama Maloga Isusa ostavio zadatke i ciljeve: Brinite se za djecu koja su iz bilo kojih razloga izložena opasnosti da nastradaju, zalutaju ili zastrane, kako bi spoznala da su voljena, željena, vrijedna i korisna. Upravo karizmatskom brigom, imajući u vidu poslanje i cilj, sestre u Stadlerovom dječjem domu pružaju zaštitu na tri razine:

  1. Potpuna briga za djecu bez roditelja i obitelji. Djecu sestre primaju u Stadlerovu kuću, odgajaju ih i školuju do punoljetnosti. Djeca različite starosne dobi žive u četiri obiteljske skupine sa sestrom odgojiteljicom. Stvaranje pozitivnog, povoljnog ozračja za razvoj i rast djeteta, te primjenjivanje svih duhovnih, psihičkih i fizičkih vrijednosti u životu djeteta - svakodnevno je nastojanje odgajateljskog tima.
  2. Kako bi djeca imala mogućnost druženja sa svojim vršnjacima u domu je osnovana Dnevna igraonica u koju mogu dolaziti i djeca iz grada, čiji roditelji rade, a žele da se njihova djeca druže s vršnjacima. Djeca često dolaze iz obitelji sa različitim poratnim teškoćama kao što su: neriješeno stambeno pitanje, niska ili nikakva primanja, bolest roditelja. U cjelodnevnom boravku uče kroz igru različite životne stvarnosti, hrane se i odmaraju, a navečer se opet vraćaju u svoje obitelji.
  3. Povremena pomoć obiteljima na duhovnoj ili tvarnoj razini. Očevi i majke, neovisno o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti, dolaze u kuću Egipat obraćajući se za pomoć – sestre im uvijek nastoje pomoći. Problemi su najčešće: nedostatak hrane, nemogućnost nabavke knjiga za školu, nemogućnost nabavke lijekova, te nesporazumi u obitelji. Sestre za takve potrebe traže pomoć od ljudi dobre volje koji su spremi dijeliti svoja dobra sa onima koji nemaju. Upravo ovoj treći vid brige sestara čini kuću Egipat svojevrsnim mostom na kojem se susreću Božja djeca i izmjenjuju svoje potrebe i darove.

Stadlerova ustanova promiče istinske vrednote, služi općem dobru, a opire se svemu što se protivi dostojanstvu čovjeka.

Egipat je pretrpio svekolika razaranja u prvom, u drugom i u domovinskom ratu. No, LJUBAV prema Bogu i Čovjeku je ustrajna. Vazda nanovo izgrađuje, obnavlja porušeno.

U radu s djecom, sestre se karizmatskom snagom zalažu za kršćanski svjetonazor života, služeći se suvremenim odgojnim znanostima. Trude se učiniti prirodno ozračje obiteljskog života, što doprinosi liječenju rana, rastu i sazrijevanju ljudskog bića na tjelesnoj, psihičkoj i duševnoj razini. Već odmalena djeca se druže sa svojim vršnjacima na odjeljenju vrtića Srce, koje je u sklopu Egipta, a otvoreno je i za djecu što dolaze iz svojih obitelji, iz grada. Tu, ovisno o uzrastu, svladavaju prve korake socijalizacije i planiranog rada kroz igru.

Egipat je kuća dobročinstava Božje providnosti. Zahvaljujući upravo ljudskoj dobroti, sestre omogućuju djeci topli dom, obiteljski suživot sa sebi sličnima, igru, školovanje, druženje, izlete, zdravstvenu zaštitu, iskustvo radosti rasta i korisnih spoznaja što obogaćuju život.

Možda bi i Vama bilo drago biti suradnikom Providnosti za djecu koji odrastaju u Stadlerovoj ustanovi. Dragom Bogu je mio svatko tko uloži svoj napor u poboljšanje kakvoće i dostojanstva života čovjeka, osobito nemoćnog djeteta.

Kao što je Blažena Djevica Marija hranila Isusa u Betlehemu, s njime bježala u Egipat, štitila ga od zla, tako i vi sestre, hranite svakim dobrom djecu Štitite ih od svega što bi im moglo naškoditi, govorio je Utemeljitelj sestrama.

EGIPATSKE GODINE

1890. Nadbiskup Stadler osniva Sestre Služavke Maloga Isusa,
1899. Kupuje na Bjelavama kuću za djecu u nevolji i naziva je Egipat, sjećajući se Isusa u pogibelji i njegovog skloništa u Egipat,
1899. Prelazak sestara iz Mjedenice ulice na rije lave u Egipat,
1926. Odluka zajednice sestara da gradi novi Egipat,
1929. Blagoslovljen obnovljeni Egipat. U njemu više od 10 tisuća djece nalazi sklonište.
1949. Djeca oduzeta, sestre protjerane iz Egipta za vrijeme komunističke vlasti zabranjeno djelovanje.
1996. Zajednica Služavki Maloga Isusa se vraća u nebrigom i ratom uništeni Egipat. Slavi se sveta Misa i počinju radovi na obnovi.
1999. Stadlerov dječji Egipat ponovo pod svoje okrilje prima i štiti djecu u potrebi.

 
 

Galerija slika: