U četvrtak 28. veljače na groblju Boninovo u Dubrovniku  bio je sprovod naše  s. Nives Dominiković. Sv. Misu uz koncelebraciju četvorice svećenika predslavio je dubrovački biskup Mate Uzinić, nekadašnji župnik u rodnoj župi pok. s. Nives, Otrić Struge. U homiliji se biskup osvrnuo između ostaloga na Isusove riječi iz evanđelja da će i čaša  hladne vode kod Gospodina biti nagrađena. a s. Nives je u svom životu kao članica zajednice Služavki maloga Isusa  služila  i pružala više od čaše  vode. To je i sam biskup osjetio dok je bio u sjemeništu. Često puta smo nezahvalni i zaboravljamo na tolika služenja po kojima nam je pružena Božja ljubav. Biskup je svima nama poželio da nas ovaj sprovod potakne da budemo svi bolji ljudi, bolji, kršćani, bolje posvećene osobe.

Sprovodni obred vodio je župnik župe sv. Mihajla na Lapadu don Robert Čibarić. Na sprovodu je bilo osam svećenika i redovnica iz svih red. zajednica u Dubrovniku, te župnik rodne župe pok. s. Nives don Domagoj Jelača koji je s jednim autobusom župljana došao na sprovod. Naša vrh. glavarica s. Marija Banić sa svojom savjetnicom s. Vedranom Krstičević i provincijska glavarica naše provincije s. Anemarie Radan  su također s jednim autobusom sestara iz raznih naših zajednica, te naše sestre iz Neuma,  došle ispratiti tijelo naše s. Nives na vječni počinak i  u zajedništvu prinijeti Bogu molitve za nju. Njezina sestra Marinka i bliža rodbina iako puni tuge, mogli su biti ponosni na svoju sestru, tetu i rodicu. Nakon pokopa svi su navratili u naš samostan sv. Obitelji  i bili srdačno ugošćeni.

 Na kraju sv. Mise je kućna predstojnica s. Vesna Mateljan rekla nekoliko riječi  o životu pokojnice, a župnik njezine rodne župe  je kratko ocrtao ambijent u kojem je s. Nives ponikla i odgajala se. Dio je to njegove župe koji je najvjerniji Crkvi i koji ima veći broj osoba posvećenog života.

S. Nives Iva Dominiković, rođena je  19. srpnja 1957. u Otrić-Seocima, u župi Otrić-Struge, u uzornoj katoličkoj obitelji pok. Ante i Milice rođene Dominiković. Krštena je na Sve svete 1. studenoga iste godine  i uz ime Iva dobila je i drugo ime Ilinka. Rasla je uz stariju sestru Marinku i mlađeg brata Ivicu.

Kao djevojčica upoznala je naše sestre Služavke maloga Isusa koje su djelovale na župi u Velikom Prologu. Kao redovnička pripravnica primljena je u samostan sv. Ane u Splitu 1970. godine. Kroz kandidaturu pomagala je sestrama koje su  radile u nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, a  novicijat je započela  na Bogojavljenje 6. siječnja 1974. godine u Dubrovniku. Privremene redovničke zavjete položila je  6. siječnja 1975., a doživotne  6. siječnja 1981. godine u Dubrovniku.

Svoje redovničko poslanje s. Nives je  vršila kao njegovateljica  kod djece i starijih osoba  u našim domovima, te  naših bolesnih i starijih sestara gdje je pokazala ljubav i suosjećanje. Djelovala je u našim zajednicama u Splitu, Mandaljeni, Vrgorcu, Sutivanu, Donjim Brelima, Metkoviću, Dubrovniku. Povremeno je bila na pomoći svojim starijim i bolesnim roditeljima i bratu. Posebno je molitvama i žrtvama pratila svoju sestru Marinku i njezinu obitelj i radovala se što su na Božjem putu vjere. Čula sam je govoriti kad joj je bilo teško: „Hvala Bogu, imam za koga prikazivati.“

U svojoj zadnjoj bolesti bila je veoma strpljiva i ponizna. S. Jakobina koja ju je dvorila i gotovo svaki dan obilazila u bolnici posvjedočila je da u svom 40 godišnjem radu s bolesnicima nije susrela tako strpljivu, tihu i samozatajnu  bolesnicu, zahvalnu za svaku malu uslugu, bez ikakvih posebnih prohtjeva i želja.

Mi, sestre iz njezine zajednice, koje smo je svakodnevno susretale, a posebno koje su je svaki dan  u bolnici obilazile mogle su se osvjedočiti  kako je  nosila s Isusom svoj križ. „Ja sam svima koji su me bilo kada uvrijedili   oprostila“, rekla mi je to  nekoliko dana prije ulaska u bolnicu, a mi znamo da je i sve nas molila za oproštenje.  Zadnji dan nam je kazala  kako cijele noći moli strelovite molitvice jer ne može zaspati: “ Neprestano molim za sve  žive i mrtve“, tako nam je posvjedočila. Svjesno je zatražila sakrament bolesničkog pomazanja i svaki dan primala sv. pričest. Zadnjih dana, iako nije imala snage, molila je krunicu s onima koji su je posjećivali. Sva je bila predana u Božje ruke.

U ime naše redovničke zajednice i  obitelji pok. s. Nives želim zahvaliti svima koji su joj u njezinoj teškoj bolesti na bilo koji način iskazali pažnju: liječnicima i medicinskom osoblju dubrovačke bolnice, bolničkom kapelanu, rodbini i  prijateljima, našim sestrama  koje su se svakodnevno zanimale za njezino zdravlje. Posebno zahvaljujem Marijani koja  je zadnjih nekoliko dana, iako i sama  bolesnica, bila njezina duhovna potpora.

Na poseban način zahvaljujem ocu biskupu Mati, nekadašnjem župniku rodne župe s. Nives koji je predslavio misno slavlje, vjerujem da se pok s. Nives  posebno tome raduje. Zahvaljujem sadašnjem župniku  don Domagoju Jelača koji je s jednim autobusom svojih župljana došao na  sprovod, zahvaljujem  našem župniku sv. Mihajla, don Robertu, ocima kapucinima  koji su svaki dan u našoj kućnoj kapelici s. Nives  krijepili  Kristovim tijelom i Riječju, svim prisutnim svećenicima i sestrama drugih redovničkih zajednica. Zahvaljujem našoj vrhovnoj glavarici s. Mariji Banić, te provincijalnoj glavarici s. Anemarie Radan koje su zajedno s velikim brojem sestara  iz naših raznih zajednica došle  ispratiti na posljednji počinak tijelo naše s. Nives i u zajedništvu  uputiti molitve nebeskom Ocu.

Mi čvrsto  vjerujemo, da ju je mali Isus, kojemu je dugi niz godina  vjerno služila, 26. veljače 2019.  u ranim jutarnjim satima  primio u svoj  zagrljaj. 

Počivala u miru Božjemu.

 (na sprovodu pročitano, 28. 2. 2019.)

s. Vesna Mateljan