Nedelja, 1. 3. 2015.

U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica od 26. veljače do 1. ožujka 2015. održan je seminar za vrhovne i provincijalne poglavarice u duhovnom centru Gospe karmelske u Krku. Na temu seminara "Poruke Pape Franje redovništvu" govorio je prof. dr. sc. Jakov Mamić, OCD. Ovaj tradicionalni, godišnji seminar okupio je 21 sudionicu.


Otac Jakov Mamić, potrudio se proniknuti u bogatstvo poruka pape Franje današnjem redovništvu temeljeći svoja izlaganja na: Papinoj pobudnici “Evangelii Gaudium" (“Radost Evanđelja”) upućenoj biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima; potom na Papinom obraćanju redovničkim vrhovnim poglavaricama kad je u Rimu najavio Godinu posvećenog života, 29. studenoga, 2013.; na Papinom obraćanju prigodom otvaranja Godine posvećenog života u Rimu, 30. studenoga, 2014.; te na dvjema okružnicama Kongregacije za UPŽ i DAŽ : “Radujte se!” i “Istražujte”.

Otac Jakov je naglašavao potrebu osluškivanja vlastite povijesti, a posebno sadašnjosti koju živimo. Jučerašnji se kalupi ne mogu primijeniti na nove okolnosti, već oboružani hrabrošću i svetošću, evanđeosku poruku treba utjeloviti u svom vremenu. Karizma nije mrtva, ona je živa i primjenjiva i danas. Treba osluškivati što nam Duh govori, on će nas poučiti kojim putem krenuti, on će naše djelovanje učiniti učinkovitim.

Naglasio je pet bitnih okosnica bez kojih nema životnosti karizme:

Prva je zahvalnost koja izvire iz poznavanja prošlosti, iz svijesti da je povijest svake redovničke zajednice izričiti Božji zahvat u povijest.

Druga je traženje. Treba sagledati ideale utemeljitelja, uvidjeti razloge uspona i poteškoća preživljavanja karizme, uočiti kreativnost vlastite karizme, pronaći načine njena preživljavanja u povijesti. Pitanja današnjeg svijeta postaju pitanja naših zajednica. U našim zajednicama još uvijek postoji i svetost i životnost.

Treća okosnica je autentičnost. Karizme su putevi Božji, a ti putevi su žive osobe koje imaju identitet. Živost identiteta je rezultat povezanosti osobe i zajednice s Duhom. I samo zajedništvo je djelo Duha. Što je povezanost s Duhom jača, to je sigurniji osjećaj pripadnosti. Svima nam je potrebna smjelost rizika. Najvažnije je uprisutniti Evanđelje u određeni stil života. Potrebni su novi pristupi novom vremenu, a polazište je vjera. Oni koji snagom vjere čitaju znakove vremena naći će kreativan odgovor na zahtjeve današnjeg vremena. Bit ćemo autentični samo onda kad uspijemo čuti govor karizme za darovano nam vrijeme.

Četvrta okosnica je nada. Rađa se iz činjenice da budućnost gledamo, ne kroz sebe i svoje limite, već kroz onoga koji je budućnost. Njegov glas je čuo i Jeremija kad nije vidio nikakve budućnosti: "Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.” (Jer 1, 8) Postoje stvarni razlozi straha koji izlaze iz podizanja starosne dobi, materijalne nesigurnosti u globaliziranom vremenu, zamke relativizma, gurnutosti na margine društva. Svijest da je u našoj povijesti prisutan onaj koji zove, šalje i ohrabruje, omogućit će nam da i dalje pišemo povijest svoje zajednice.

Peta okosnica je proročki znak. Mi već jesmo oporba društvu učinkovitosti. Pozvani smo biti korektori vremena, buditi svijet, stvarati communiu, izlaziti iz sebe i svojih limita. Postoji čitav jedan svijet koji na nas čeka. Nema mjesta utopiji, ali ni strahu. Uloga kvasca je snažna, a to bismo trebali biti mi, redovnici i redovnice.

Na kraju susreta s. Miroslava Bradica, dopredsjednica HKVRPP-a zahvalila se o. Jakovu te karmeličanima koji su ugostili sestre.

  Vijesti - Sve