Sestre Služavke Malog Isusa prožete duhom Isusa Krista svjedoče ljubav kojom ih Otac nebeski ljubi te po primjeru oca Utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera služe starijim, bolesnim osobama i bolesnoj djeci  (Usp. Konst. čl. 130.).

Služenje onima koji pate i trpe od svojih bolesti poseban je oblik izražavanja ljubavi prema Bogu i čovjeku. Osobe koje trpe sjedinjene s Gospodinom, a naučile su svojim bolima nadopunjavati ono "što nedostaje Kristovim mukama" (usp. Kol 1,24), velik su dar ovom svijetu i našim zajednicama. U radu s nemoćnima otkrivamo ljepotu ljudske osobe koja je prisutna u svim dobnim skupinama.

Uz izvornu karizmu Družbe, sestre njeguju bolesnike u domovima, pružaju pomoć siromašnima, osamljenima, nemoćnima i starim osobama te svima onima kojima je pomoć potrebna.

Kroz doticaj s bolesnicima, učimo i same prihvaćati bolest i trpljenje te suosjećati s njihovim tjelesnim i duhovnim patnjama. Naša blizina bolesnicima predstavlja blizinu Crkve, koja na poseban način skrbi za duhovne potrebe bolesnih i nemoćnih osoba po primanju sakramenta bolesničkog pomazanja i popudbine.

Prema riječima oca Utemeljitelja, sestre „k trima uobičajenim zavjetima pridružuju i četvrti zavjet, naime, da cijeli život svoj hoće žrtvovati za siromahe“ (Direktorij, čl.6.).

Vrata naših samostana uvijek su otvorena nemoćnima, siromašnima i svima potrebnima  (usp. Konstitucije čl. 127.).