Sestre Služavke Maloga Isusa prožete duhom Isusa Krista svjedoče ljubav kojom ih Otac nebeski ljubi te po primjeru oca Utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera služe starijim, bolesnim osobama i bolesnoj djeci. (Usp. Konst. čl. 130.)

Služenje onima koji pate i trpe od svojih bolesti poseban je oblik izražavanja ljubavi prema Bogu i čovjeku. Osobe koje trpe sjedinjene s Gospodinom, a naučile su svojim bolima nadopunjavati ono što nedostaje Kristovim mukama, velik su dar ovom svijetu i našim zajednicama. Kroz rad s nemoćnima, otkrivamo ljepotu ljudske osobe koja je prisutna u svim dobnim skupinama.

Uz izvornu karizmu Družbe, sestre njeguju bolesnike u domovima ili bolnicama, pomažu i zbrinjavaju osobe s teškoćama u razvoju i s posebnim potrebama, pružaju pomoć siromašnima, osamljenima, nemoćnima i starim osobama te onima koje su podložne raznim ovisnostima. (Usp. Direktorij Družbe čl. 7.)

Kroz doticaj s bolesnicima, učimo i same prihvaćati bolest i trpljenje te suosjećati s njihovim tjelesnim i duhovnim patnjama. Naša blizina bolesnicima predstavlja blizinu Crkve, koja na poseban način skrbi za duhovne potrebe bolesnih i nemoćnih osoba po primanju sakramenta bolesničkog pomazanja i popudbine.

Prema riječima oca Utemeljitelja, sestre „k trima uobičajenim zavjetima pridružuju i četvrti zavjet, naime, da cijeli život svoj hoće žrtvovati za siromahe“. (Direktorij, čl.6.)

Vrata naših samostana uvijek su otvorena nemoćnima, siromašnima i svima potrebnima. (usp. Konstitucije čl. 127.)