Služavka Malog Isusa – Božji lijek za druge

Zdravlje je među ljudima svih dobi i kultura smatrano jednom od najvažnijih vrijednosti. U gotovo svim našim susretima, okupljanjima, čestitanjima i slično, tu želju drugima rado iskazujemo, a i posebno ističemo i sami zdravljem želimo biti obogaćeni. Dok je čovjek zdrav treba pomoći bolesnom, biti mu blizu, pružiti mu lijek i pomoći na putu ozdravljenja.

Najprije pogledajmo što u društvu pogoduje raznim bolestima duha, duše i tijela. Slušajući ljude, čujemo kako se mnogi tuže na razne bolesti, posebno na depresiju, potištenost, pomanjkanje radosti, bezvoljnost, ravnodušnost, mrzovolju, tugu, apatiju, anksioznost čini se da je cijelo društvo bolesno, zarobljeno u krugu napetosti, nemira, straha, beznađa. Pri tom se posebno ističu anksioznost i depresija koje kao dvije sestre idu ruku pod ruku, gušeći nadu u bolje sutra. Nerijetko je uzrok takvog stanja duhovnog karaktera. Čovjek je danas vrlo osamljen, izoliran, često pod raznovrsnim stresovima, udaren uvjetima života, čak i od svojih ostavljen. On čezne udovoljiti svom egu, ostvariti svoju volju. Tako ostaje začahuren u sebe, beznadan. Okrivljuje i Boga, ne prihvaćajući Njegovu volju. Međutim, čovjek kao tjelesno, duševno i duhovno biće traži svoju punu ostvarenost jer je stvoren na sliku Božju. Ono što nije ostvareno viče, traži ispunjenje.

Kao Služavke Maloga Isusa, trebamo razmišljati o ovim problemima iz kuta koji je nama poznat i blizak, a to je duhovnost. Duhovni karakter mnogih bolesti smatra se i među stručnjacima važnim čimbenikom, a zdrava duhovnost zaštitom od mnogih problema, kako tjelesnih tako i psihičkih. Bog i Njegova volja u ljudskom životu moraju biti na prvom mjestu. Ako se to dvoje stavi u drugi plan, čovjek postaje prazan, neostvaren, frustriran, jednom riječju bolestan. Čezne za zdravljem, a ne traži pomoć od pravog OZDRAVITELJA. Oslanja se isključivo na svoje snage ili na ljude koji mu ne mogu pomoći da ozdravi. I to ga dovodi do većeg oboljenja duše i tijela.

Kako mi kao Služavke Malog Isusa možemo biti Božji lijek za druge, pomoći takvom čovjeku danas?

„Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć“ (Mt 10,2)

Osim liječnika i medicinske pomoći koji bolesniku donose fizičko ozdravljenje ili olakšanje, mi sestre Služavke Malog Isusa snagom svoje karizme možemo ponuditi Božji lijek svima koji su potrebni naše pomoći. To se posebno odnosi na one koji su izgubili pravi put do Boga i  besciljno lutaju. Trebamo biti Božji lijek, a to možemo na više načina:

Biti uz osamljenog ‒ saslušati ga i pružiti mu utjehu prvi korak je na tom putu.

Pohoditi bolesna, osamljena, ostavljena ‒ doći k njemu otvorena srca i ruku spremnih na pomoć i razumijevanje; odgovoriti na Isusov poziv, jer „oboljeh, i pohodiste me". (Mt 25,36)

Lijepa, ljubazna i poticajna riječ ‒ osamljenima, izoliranima to je Božji lijek.  

Radost, osmijeh i blag pogled ‒ danas je mnogo žalosnih, smrknutih i ozbiljnih lica, a radost donosi opuštenost, kao i nadu u bolju i svjetliju budućnost.

Bog je Ljubav, a Ljubav liječi, ozdravlja, iscjeljuje sve izranjene, ponižavane; iskorištavane osobe na različite načine.

Između Isusova rođenja i smrti na križu sve je ispunjeno ljubavlju; žrtvom koju je On kao Jedinorođenac prikazao Ocu da ispuni Njegovu volju i spasi čovjeka. To je milosrđe koje i Služavka Malog Isusa treba iskazivati bolesnima ovog vremena. 

Praštanje ‒ praštanje donosi iscjeljenje unutarnjih rana. Ispovijed je najbolji lijek za zdravlje naših duša jer nas vraća Dobru ‒ Bogu.

Zahvaljivanje ‒ potaknuti osobu na zahvaljivanje Bogu za tolike darove koje smo od Njega primili i primamo, jer sve što imamo Božji je dar.

Božja Riječ ‒  Božja Riječ „liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove“. Ps 147,3

Vjera ‒ vjerovati Bogu i vršiti Njegovu volju najsigurniji je lijek. Vjera pomaže jer otvara put u novi život.

Molitva ‒ to je, uistinu, pouzdani lijek za sve duhovne, duševne i tjelesne rane, te ju u vjeri i u otvorenosti srca redovito upravljamo Bogu.

Bit je vratiti se Izvoru koji liječi duh, dušu i tijelo i ispunja čovjeka. Jer kad se čovjek vrati svom Izvoru odakle je i izišao, nalazi se DOMA, osjeća se kao kod kuće.

Ostvarena Služavka Malog Isusa, Bogom ispunjena, Njemu predana, sigurno je lijek za druge.

s. M. Mirjam Dedić