Služavka Malog Isusa – u školi Ljubavi

(Važnost osobne i zajedničke molitve)

„Ima jedan posao među svima najvažniji za svaku napose i za sve zajedno, posao o kojem svi ostali ovise, posao o kojem ovisi spasenje duše vaše. Budete li taj posao dobro obavljale, obavljat ćete i sve druge dobro i spasit ćete duše svoje; zanemarite li taj glavni vaš posao, ne ćete imati blagoslova ni za dobro obavljanje drugih poslova, a svakako ćete izgubiti duše svoje. Koji je to tako važni posao? Molitva, taj sveti i prijateljski i djetinji razgovor sa samim Gospodinom Bogom, Ocem i najvećim našim dobročiniteljem.“ Sluga Božji Josip Stadler

Prva definicija molitve jest da je ona razgovor s Bogom. Razgovor koji je više slušanje nego govor. Molitva posvećuje sate služenja jedne Služavke Malog Isusa. Po molitvi kao Kristove Zaručnice Bogu odajemo čast i slavu, priznajemo Njegova dobročinstva te mu za njih zahvaljujemo, a naposljetku ga uvijek molimo za oproštenje naših propusta u ljubavi prema Njemu i bližnjemu. Najizraženiji oblik naše molitve jest sveta liturgija, napose slavlje svete Euharistije gdje mu svaki dan prikazujemo žrtvu vlastitog života. Pozvane smo i slobodne trenutke dana provoditi pred svetom Euharistijom, jer je ona duhovno središte naših zajednica. Za naš život važna je osobna i zajednička molitva, napose molitva Časoslova po kojoj Bogu posvećujemo sate svoga dana u zajedništvu s cijelom Crkvom. Također jedna od pobožnih vježbi koju sestre rado obavljaju jest razmatranje ili Lectio divina tj. Božansko čitanje svetoga Pisma. Naš otac Utemeljitelj nas opominje: „Od dobro obavljenog razmatranja, u kojem se čine dobre odluke i srce u dobru utvrđuje, ovisi uredni život čitavoga dana.“ Svaka sestra pozvana je tu spasonosnu vježbu vršiti svaki dan. U svakodnevnoj osobnoj molitvi mi produbljujemo svoj odnos s Bogom. Za nas je to živo iskustvo Njegove prisutnosti. To su trenuci dana kada k njemu dolazimo onakve kakve jesmo sa svime što imamo, znajući da smo nedostojne Njegove blizine. Osobna molitva je poput vrata kroz koja dopuštamo da Duh Sveti uđe u naš život. To je vrijeme svete intimnosti i čvrstih odluka gdje posebno osluškujemo na što nas On poziva i potiče. Po osobnoj molitvi događaju se Njegovi tajanstveni zahvati i ona je izvor promjene. Osobna molitva trebala bi biti puna pouzdanja i u nama probuditi ovu svijest: „Što god zamolite u moje ime, učinit ću.“ (Iv 14,14) Iz nje se rađa naše predanje poput Isusovog na Maslinskoj gori: „Ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22,24). Osobna molitva uči nas vježbati se u ustrajnosti jer je za neku milost potrebno moliti godinama. A posljednji cilj naše osobne molitve jest poniznost jer znamo da smo po sebi slabe i grešne, a sva naša vrijednost dolazi od Božje darežljivosti. Molitva hrani i podupire naše zajedništvo s Njime i međusobno. Nadahnjuje nam uvijek nove inicijative služenja. Molitva štiti naše posvećenje i predanje po našem zavjetovanju. Molitva nam pomaže da u ovom prolaznom svijetu budemo čuvarice vječnosti. Ako nas molitva ne mijenja pozvane smo promijeniti molitvu. Nikada ne smijemo zaboraviti da se moliti ući moleći, a jedini Učitelj molitve je sam Isus kojemu uvijek možemo doći i reći: „Gospodine, nauči nas moliti.“ (Lk 11,1)

Isuse, jednog si me dana pozvao u svoju kuću.

Podario si mi milost oduševljenja za Tebe.

Krenula sam za Tobom u slobodi svojih nesigurnih koraka.

Znala sam da želim gorjeti za Tebe kao mala Stadlerova svijeća užgana na vatri Božanske ljubavi.

Molim Te očuvaj u meni žar prvog susreta s Tobom.

Svojom milošću pomozi mi da njime ogrijem one kojima si me poslao,

a napose svoje susestre koje su Tvoj dar.

Pomozi nam da Tvojom milošću svijetu

očitujemo veličinu Tvoga poziva i dara.

Amen.

s. M. Josipa Katanec- Makaj