DUHOVNA BORBA I POBJEDA

Izdržljivost i pobjeda u duhovnoj borbi

„Kršćanin mora biti spreman na duhovnu borbu, ali zna da će u Kristu pobijediti“ (sluga Božji Josip Stadler).

„Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4,13).

Boriti se u vjeri ne znači izvoditi vanjske pobjede, već unutarnje. To nije borba protiv ljudi, nego protiv vlastite mlakosti, grijeha, sumnji, navezanosti i zla koje prijeti odvojiti srce od Boga. To je tiha, svakodnevna borba. Ona je križni put koji vodi do uskrsnuća, trnje koje rađa plodovima Duha.

Sluga Božji Josip Stadler znao je što znači ta borba. U njegovim poslanicama, posebice onima u korizmi, on ne poziva na trijumfalizam, već na ljubav i vjernost Raspetom. Govorio je da „Srce Isusovo nije samo svetost, nego je i ljubav i milosrđe… Njegova je ljubav neprekidna, neopoziva i općenita“. Upravo u toj ljubavi, a ne u vlastitim snagama, borac vjere crpi snagu. Prvo oruđe u duhovnoj borbi, borbi da ostanemo ujedinjeni s Bogom, jest molitva. Katekizam Katoličke Crkve prikazuje molitvu kao borbu: „Protiv nas samih i protiv lukavstava napasnika koji čini sve da čovjeka odvrati od molitve, od jedinstva s Bogom.“ A sam otac Utemeljitelj nas poučava: „Ima jedan posao među svima najvažniji za svaku napose i za sve zajedno, posao o kojem svi ostali ovise, posao o kojem ovisi spasenje duše vaše... Koji je to tako važan posao? Molitva, taj sveti i prijateljski i djetinji razgovor sa samim Gospodinom Bogom, Ocem i najvećim našim dobročiniteljem.“
Utemeljitelj nas podsjeća na to da Isus „nije štedio sebe, nego je sebe svega za nas dao, samo da nam pokaže i posvjedoči svoju ljubav“. Tko se bori s Kristom, ne bori se sam. On je u toj borbi Otkupitelj, ali i Pratitelj. Krist ne daje snagu kao dar izvan sebe – on sam jest snaga.
Kristova snaga očituje se u ljubavi koja preobražava. Utemeljitelj piše: „Svetost pravde zadahnjuje Srce Isusovo neumoljivom mržnjom na grijeh… a ljubav ga tjera da i najokorjelije grješnike zove na pokoru.“ Srce Isusovo gori željom za spasenjem čovjeka, a istodobno ne može prihvatiti grijeh. Vjernik se bori upravo u toj napetosti: da bude svet, a da ljubi grešnike. Da mrzi grijeh, a ne čovjeka.

Za nas, sestre Služavke Maloga Isusa, ta borba ima i konkretno lice. Utemeljitelj je našu Družbu osnovao kao odgovor na patnju siromašnih, napuštenih i nezaštićenih. Nije to bila ideologija nego živa vjera: „Srce Isusovo, to je ono što će svako zlo utamaniti“, pisao je. Kad služimo najmanjima, kad se posvećujemo malenima, mi postajemo borci u vjeri – u Kristovoj vojsci ljubavi.

I zato, boriti se u vjeri znači živjeti ustrajno Evanđelje, ljubeći ne ono što je lako, nego ono što je Božje. Kad padnemo – Srce Isusovo nas podiže. Kad posustanemo – ono nas krijepi. Kad ne vidimo ploda – podsjeća nas na to da Bog ne gleda uspjeh, već vjernost.

Otac Utemeljitelj nas uči da je pobjeda u vjeri moguća jedino „ako Gospodinu ljubav za ljubav vraćamo“. To je snaga koja ne dolazi iz svijeta, već s križa. Zato borba u vjeri nije borba silnika, nego malenih; nije borba za slavu, nego za vječnost. Ne pobjeđuje se snagom volje, nego snagom milosti. A ta snaga ne prima se silom, već predanjem. Kad sve izgleda preteško, kad se zadaci množe, a snage nestaje, sv. Pavao nas hrabri: „Sve mogu u Onome koji me jača.”

Ali ne zato što sam ja jaka – nego zato što sam njegova. Ne zato što imam snage – nego zato što se naslanjam na Onoga koji je snaga. U Kristu koji jača sve je moguće: i ostati vjerna, i biti malena, i služiti u tišini, i ljubiti do kraja.

Bože, ti si sluzi svom Josipu Stadleru dao hrabrost da se bori u duhovnoj borbi za tvoje kraljevstvo. Poduči nas da u trenucima kušnji i borbe ne gubimo nadu, nego da se uvijek oslanjamo na tvoju snagu. Daj nam izdržljivost i vjeru u tvoju pobjedu, kao što je tvoj sluga pouzdano vjerovao u tvoju moć. Po njegovu zagovoru, molimo te, daj nam pobjedu u svim našim duhovnim borbama. Amen.

s. M. Rebeka Gačić