U sedam sati u nedjeljno jutro 24. travnja u godini Gospodnjeg milosrđa 2016., u 76. godini života i 54. godini redovničkih zavjeta, u samostanu Svetog Rafaela u Solinu, okružena molitvom i ljubavlju sestara, osnažena Božjom milošću, tiho i blaženo je u Gospodinu preminula naša draga s. Lukrecija Ana Žaper. 

Našla se u zagrljaju milosrdnog Oca i duboko vjerujemo da se raduje u nebeskom kraljevstvu u kojem nema boli ni jauka. Pokopana je u Vrpolju kod Trilja 25. travnja poslijepodne. Svetu misu zadušnicu u župskoj crkvi s početkom u 16 sati predvodio je župnik župe Vrpolje-Čačvina don Josip Bečić, u koncelebraciji triljskog župnika i dekana cetinskog dekanata don Stipe Ljubasa i još desetak svećenika. Na sprovodu je bila provincijalka s. Anemarie Radan s tridesetak sestara iz naših redovničkih zajednica, osobito sestara iz samostana u Solinu na čelu s predstojnicom s. Servacijom Mateljan. U ime Vrhovne uprave naše Družbe na sprovod je došla s. Marija Banić, vrhovna savjetnica.Na sprovodu se okupio i lijepi broj vjernika.

Na kraju misnog slavlja od s. Lukrecije biranim riječima se oprostio dekan i župnik župe Trilj don Stipe Ljubas i zahvalio joj za redovničko svjedočenje i ljubav prema svećenicima. Naglasio je važnost redovničkog života i istaknuo veliku ulogu sestara Služavki Malog Isusa u poslanju svećenika od njihovih sjemenišnih i bogoslovskih dana kroz svećenički život sve do groba, zajednički hod prema Kristu.

U ime Provincije od s. Lukrecije se oprostila provincijalka s. Anemarie Radan. Iznijela je u kratkim crtama životni put s. Lukrecije.

Sestra Lukrecija rođena je 30. studenoga 1940., u selu Vrpolje kod Trilja, od oca Vice i majke Anđe rođ. Sabljić, krštena krsnim imenom Ana u župskoj crkvi Presvetog Srca Isusova. U obitelji Vice i Anđe Žaper je rođeno desetero djece, dva brata i osam sestara, od kojih je jedna sestra umrla kao malo dijete. Življena vjera, te vjerski život u župskoj zajednici, uz milost Božju, učinili su da se Ana odluči za redovnički život. Župnik Vrpolja don Pavao Vuković u Svjedodžbi o dobrom vladanju za Anu Žaper Vicinu, kao preporuku za samostan, dana 10. travnja 1959., piše: ˝bila je, koliko je meni poznato, uvijek dobrog kršćanskog vladanja. Takovom je smatrana od cijele župe. Spomenuta potječe iz čestite kršćanske obitelji sa brojnom djecom. Obitelj uživa u župi dobar glas.˝ Primljena je u Družbu 14. kolovoza 1959., u kući matici u Zagrebu. Kao kandidatica bila je u Petrovaradinu. Novicijat je započela za blagdan Velike Gospe 1961. u Zagrebu, pod vodstvom magistre s. Lidije Tomić. Privremene redovničke zavjete je položila 15. kolovoza 1962., a tada je u našu Dražbu došla i njezina mlađa sestra Slavka s. Danka. Doživotne redovničke zavjete je položila 15. kolovoza 1969. godine.

Poslije položenih privremenih redovničkih zavjeta, i kraće pripreme 19. listopada 1962. odlazi u Belgiju u zajednicu u Audregniesu, gdje sestre rade u staračkom domu, u kojem do 1. siječnja 1964. godine radi kao njegovateljica. Iz Belgije dolazi u Zagreb u samostan Antunovac, gdje radi kao njegovateljica kod djece-osoba s posebnim potrebama do 28. prosinca 1967. godine. Zatim do 1985. godine, 18 godina, živi i radi u tri zajednice Italiji. Najprije dolazi u Loreto, grad po­znat po svetištu Majke Božje Loretske, u sjemenište otaca Skalabrina, gdje obavlja kućne domaćinske poslove do rujna 1969. godine. Iz Loreta odlazi u Merate. Ovdje kao njegovateljica radi u staračkom domu. Uskoro je poglavari šalju u Busto Arsizio, gdje u muškom sirotištu vrši službu vratarice i pomaže kod uređenja rublja. Godine 1973. se vraća u zajednicu u Merate, gdje radi kao njegovateljica u staračkom domu kroz 13 godina i vrši službu odgovorne sestre u zajednici kroz šest godina. Godine 1985. dolazi u samostan u Dubrovniku, gdje vrši službu vratarice godinu dana, a zatim u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu, gdje tri godine vrši službu odgovorne sestre i pomaže kod uređenja rublja. Iz Bogoslovije dolazi u konkatedralnu župu sv. Petra u Splitu, gdje tri godine vrši kućne poslove uređenja rublja i čišćenja. Dana 28. kolovoza 1991. dolazi u samostan sv. Rafaela u Solinu, u kojem ostaje 25 godina. Vrši službu njegovateljice kod osoba s posebnim potrebama, smještenih u ovom samostanu, te je na raspolaganju za vožnju za potrebe samostana. U radosnom i predanom služenju bolesnima i potrebnima, s. Lukrecija je gotovo cijeli redovnički život radila kao njegovateljica starijih i bolesnih osoba. Bila je vjerna prijateljica Isusova. Svaki dan je ljubila Isusa konkretnom ljubavlju, kroz duhovna i tjelesna djela milosrđa. Tiho i nenametljivo, strpljivo, s vedrinom i pažnjom se darivala drugima, kako bolesnicima izvan Domovine Hrvatske tako i u Domovini na mjestima gdje je živjela i radila, zaključila je provincijalka s. Anemarie. Ljubav na djelu, darivanje sebe kroz služenje, bila je njezina osobna iskaznica.

Sama je dulji niz godina imala zdravstvene teškoće, koje je strpljivo i vedro podnosila, uz predano vršenje povjerenih dužnosti. Zadnje tri godine se teško razbolila. S pouzdanjem u Gospodina borila se s teškom bolešću karcinoma. Više puta je operirana  i liječila se u bolnici u Splitu. U trenutcima oporavka uvijek je bila spremna da prema svojim mogućnostima pomogne u potrebama zajednice. Ni u bolesti nije zaboravila svoju ulogu služenja i svjedočke prisutnosti među bolesnicima i patnicima. Vedrinom i susretljivošću, po kojoj je bila prepoznatljiva, bila je ohrabrenje i podrška sestrama u zajednici i svojoj rodbini. Bila je duhom jaka, u vjeri čvrsta, u molitvi s Gospodinom povezana, strpljiva u boli, te zahvalna sestrama na pruženim uslugama, koje su joj sestre u zajednici s ljubavlju i požrtvovnošću iskazivale, i na čemu im je provincijalka s. Anemarie Radan od srca zahvalila.

Provincijalka je izrazila duboku kršćansku sućut i utjehu vjere rodbini s. Lukrecije. Zahvalila je župniku don Josipu Bečiću na predvođenju sv. mise i sprovodnih obreda, dekanu don Stipi i svim ostalim prisutnim svećenicima, te vrhovnoj savjetnici s. Mariji Banić. Zahvalila je s. Lukreciji za svu ljubav prema svojoj redovničkoj zajednici, za svako dobro koje je učinila, za sva duhovna i tjelesna djela milosrđa koja je u ime Isusovo drugima pružila.

Draga naša s. Lukrecija, milosrdni Gospodin ti bio vječna nagrada! Prati nas svojim zagovorom kod Oca nebeskoga. Moli za nas, za nova duhovna zvanja i obitelji.

Počivala u miru Božjem!

s. Maneta Mijoč