U subotu, 30. travnja 2016. godine, u Godini milosrđa, na inicijativu katedralnog župnika vlč. Marka Majstorovića nastavljena je višegodišnja tradicija da skupina hodočasnika ide pješice uoči prvog svibnja iz sarajevske katedrale Srca Isusova u 50 kilometara udaljeno Gospino svetište u Olovu.

Grupa od 14 hodočasnika među kojima su bile i naše sestre juniorke - s. M. Sandra Kapetanović i s. M. Jelena Jovanović, okupila se u jutarnjim satima u katedrali Srca Isusova na zajedničku molitvu i blagoslov te pješice krenula kroz grad preko Kobilje Glave i Vogošće u smjeru Tuzle. Putem su molili krunicu i pjevali Gospine pjesme, upoznavali se i izmjenjivali šaljive anegdote. Ispred njih otišao je profesor na Franjevačkoj teologiji fra Slavko Topić (rođen 1940.) koji nekoliko puta godišnje pješači od Sarajeva do Olova, što je hodočasnicima bio dodatni poticaj da ne odustaju u kriznim trenutcima. Hodočasničku grupu uz naše sestre činila su dvojica svećenika: vlč. Marko Majstorović, katedralni župnik, mons. Ivo Tomašević generalni tajnik Biskupske konferencije, dvije sestre Klanjateljice Krvi Kristove, sestra milosrdnica sv. Vinka Paulskog i Školska sestra franjevka, mladi bračni par iz Sarajeva, dvoje hodočasnika iz Zagreba te jedna hodočasnica iz Splita. Tijekom puta za hodočasnike se brinuo đakon vlč. Ljubo Zadrić, koji ih je pratio autom i bio im na usluzi kad god su ga trebali, kao što je sv. Rafael arkanđeo pratio Tobiju na njegovu putu i bio mu pomoć. Hodajući uz rijeku Ljubinu hodočasnici su se divili ljepoti prirode, ali najviše su se divili čudu kojeg je Gospa učinila toga dana, a to je sunčan i ugodan dan, umjesto najavljivanog nevremena i obilnih kiša. Radovali su se kada su na nekoliko mjesta primijetili da se grade nove kuće, ali u isto vrijeme bili su tužni gledajući veći broj natpisa da se prodaju kuće i imanja. Hodočasnici su posebno molili za veću ljubav ljudi u BiH prema tako lijepoj zemlji koju im je Bog darovao. Većina ljudi uz cestu i vozača koji su ih opazili bila je dobronamjerna pa su na razne načine pozdravljali. Uspinjući se na Nišićku visoravan, hodočasnici su susreli kardinala Vinka Puljića koji se, u pratnji tajnika vlč. Bojana Ivešića, vraćao s krizme u Tuzli. Bila je to prigoda za kratko radosno druženje i fotografiju za pamćenje. Oko 20 sati većina hodočasnika je stigla u drevno olovsko svetište, a nešto prije su stigle naše sestrice i jedna mlada gospođa koje su na svojim nogama osjetile tvrdoću ceste i dobile malo veće žuljeve. Zato je tu bio „sv. Rafael“ u osobi vlč. Zadrića da iznemogle ovčice dovede na sigurno. Po dolasku u olovsko svetište hodočasnici su molili pred slikom Gospe olovske i otpjevali pjesmu Gospi u čast, a potom su sudjelovali na Svetoj misi koju je slavio mons. Ivo Tomašević uz suslavlje župnika Majstorovića i asistenciju đakona Zadrića.

U prigodnoj propovijedi mons. Tomašević je istaknuo kako svi mi kao što smo u hodočašću imali određeni cilj, tj. stići u Gospino svetište, isto tako imamo cilj na putu kroz život, a to je vječna domovina. Naša domovina je na nebesima. Mi smo putnici na ovoj zemlji. Zato mi hodamo da nas to podsjeti da mi putujemo tamo gdje nas čeka Otac nebeski i gdje nam je pripravio mjesto gdje nema ni suze ni jauka. A znamo put. Put je Isus, put je Marija i svi sveci koji su prošli tim putem. Isus u evanđelju pokazuje kako je On, Gospodar svega, postao sluga i poručuje učenicima da se sjećaju onoga što je govorio: Nije sluga veći od Gospodara… tko želi biti najveći, neka bude sluga svima! Sluga svima! Tada je čovjek sretan. Upravo tada se čovjek osjeća ostvareno, jer osjeća da je Bogu sličan. Čovjek je stvoren na Božju sliku i po služenju ovdje na zemlji treba biti na sliku Isusovu. Bez obzira kako je u svijetu. U drugom čitanju smo čuli da Duh šalje apostola Pavla da ide u Makedoniju. Za razliku od naših 50-tak prijeđenih kilometara i 13 sati hoda, on je kroz svoja tri putovanja putovao godinama i naviještao evanđelje. I svašta je doživio, ali kaže Moje je da naviještam! I shvatio je Ne živim više ja nego Krist živi u meni! Kristova slika. Marija bila najodličnija slika Isusova. Slika bez grijeha. Slika koja je znala samo za dobro i činila samo dobro. Zato smo i mi došli u ovo svetište da pitamo kao i Marija Kako?, kako da budemo svakoga dana sluge i na sliku Isusovu, onako kako je to ostvarila Blažena Djevica Marija. Ona ide s nama. I ona nam najbolje pokazuje kako se ostvaruje u Isusu Kristu. Zato je molimo za ovaj grad, za ovu zemlju, za sve kršćane, posebno one progonjene i druge ljude, za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, za sve ljude u svijetu, i molimo „da možemo biti poput Isusa Krista, da možemo biti sluge najvećeg Gospodara, Gospodara kojih svojih ne ostavlja, kojemu iz ljubavi prema svojima nije teško postati sluga. Da nam pomogne biti poput Isusa Krista. Neka nas na putu prati Blažena Djevica Marija. Neka nas osnaži. Neka usliši naše molitve koje smo joj donijeli i neka nas vodi putem Isusa Krista“, zaključio je mons. Tomašević.

Liturgijsko pjevanje pod svetom misom animirao je bogoslov s Franjevačke teologije u Sarajevu, što je umornim hodočasnicima bila dodatna radost. Nakon Svete mise hodočasnike je ugostio i večerom počastio čuvar svetišta fra Ilija Božić koji im je zaželio dobrodošlicu. Nakon okrjepe, odmora i lijepog druženja hodočasnici su se organizirano autima vratili u Sarajevo u svoje domove, ispunjeni radošću, milostima, ali i bolovima koji su potrajali nešto više od dva dana. Neka sve bude na čast i slavu Malome Isusu i Njegovoj Majci Gospi olovskoj!

kta/j.j.)