Tema: Sl. Božji Josip Stadler - čovjek savjeta, utjehe i pomoći

˝… U razgovoru s njim, svatko bi našao savjeta, utjehu i pomoć, svako se s njim zadovoljno i oduševljeno rastao.˝ (s. M. Krescencija Zwiefelhofer, Povijest kuće matice, str. 1.). Riječi su to časne majke s. M. Krescencije Zwifelhofer o Ocu Utemeljitelju, ali i riječi koje bi vjerujem izrekli toliki koji su imali priliku upoznati i iskusiti njegovu ljubav i milosrđe. Svatko tko bi pokucao na vrata njegova doma, bilo u materijalnoj potrebi, bilo duhovnoj, ne bi otišao praznih ruku, ne bi ostao neutješen, neshvaćen. Imamo brojne primjere iz njegova života koji svjedoče kako je potrebitima sve darivao, od novaca, odjeće, hrane, smještaja… do brige i spasenja duša.

Velika je to odlika našeg Oca Utemeljitelja, Sluge Božjega Josipa Stadlera koja je vjerujemo bila usađena u njegovu osobnost po Božjem planu, no zasigurno usavršena u težinama života koje je sam morao nadvladati. Ostavši siroče bez roditelja još kao maleni dječak, rastavljen od braće i sestara, u neimaštini i bez krova nad glavom… rane su koje su doprinijele da je imao oko za vidjeti i čuti potrebe tolikih ovaca povjerenog mu stada, a dobrota i milosrđe onih koji su njemu pomogli u najtežim trenucima života dotakli su njegovo srce i omogućili da se u njemu nastani ljubav i snaga kojima će tješiti, ohrabrivati, podizati, oduševljavati i za Boga pripravljati narod.

Uistinu, bijaše dobri pastir svoga stada. Ni u trenucima kada je njemu samome trebala utjeha i pomoć, uzdizao se iznad svoje boli da utješi i razveseli one oko sebe. Nije propuštao ni jednu priliku da izvrši Kristovo Evanđelje te se nađe dostojan čuti Njegove riječi : „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni. (…) Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 34-36.40)  

Bijaše otac i majka svima koji su se našli na njegovom životnom putu. Bio je otac i majka i svim našim sestrama koje su imale milost živjeti s njime: dijeliti s njime radosti i boli, obilje duhovnih darova, ali i često neimaštinu materijalnih dobara, koje su primale utjehu i ohrabrenje iz njegovih usta, osjetile njegovu očinsku brigu za njihovo dobro i dobro njihovih duša, koje su toliko puta svjedočile njegovoj požrtvovnosti i odricanju za potrebe drugih, koje su svoje duše jačale promatrajući njegovu svetost gledajući njegov živi primjer pred svojim očima. To nam potvrđuju i riječi časne majke s. M. Krescencije Zwifwlhofer: ˝On je ne samo naš Utemeljitelj, nego je On bio i naš uzdržavatelj, učitelj, savjetnik, tješitelj, voditelj i bodritelj na dobro, … Tješimo se čestim i trajnim sjećanjem njegovih opomena, pouka, savjeta i bodrenja na dobro." (Izbori Vrhovnog poglavarstva "Družbe Služavki Malog Isusa", Sarajevo, 7. V. 1919.; s. M. Krescencija Zwiefelhofer, Sazivno pismo III. Generalne skupštine, Sarajevo, 2. veljače 1919., Arhiv Družbe Zagreb)

Bijaše otac i majka svima. Otac je i majka i nama danas. Kao što je za vrijeme svog zemaljskog života imao oko i srce za svakoga, kao što je prije toliko godina na svojim ramenima ponio brige mnogih, kao što je tada brinuo i vodio naše prve sestre i danas bdije nad nama koje slijedimo njegov primjer i nastavljamo djelo služenja. Njegov svijetli primjer koji nam je ostavio trajno nam svijetli pred očima i pokazuje put kojim nam je ići. Njegove riječi, koje i danas odzvanjaju, hrabre nas i potiču. Njegove molitve koje u nebu upravlja Nebeskom Ocu za nas, nose nas i jačaju naše duše na putu služenja i rasta u svetosti. Jer otac svoju djecu ne ostavlja. Uvijek bdije nad njima. I kada nije tijelom prisutan, povezan je s njima u duši te u svakom trenutku za njih moli. Držimo uvijek u našim srcima upaljenu svjetiljku koja nosi pečat Oca Utemeljitelja. Utječimo mu se u zagovor. Molimo njegovu pomoć baš poput malenog djeteta koje treba snažnu očevu ruku da ga podigne kada padne i uzdigne visoko prema Nebu koje nas čeka. I da bismo uistinu Nebo postigle te jednom s Ocem Utemeljiteljem Nebeskog Oca u slavi promatrale, sjećajmo se i izvršimo ove njegove riječi: ˝Svi treba da gorimo od ljubavi prema Isusu. ... Ljubav prema Isusu traži od nas da ljubimo svojega bližnjega ´Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće meni ste učinili.´ Što god dobra činim svome bližnjem to činim Isusu: onaj komad kruha, onu odjeću, onaj novac, onu utjehu, onaj savjet, onu pomoć koju pružam bližnjem, prima Isus, kao dano Njemu samome. Pritjecanjem u pomoć bližnjemu u njegovim potrebama, tjelesnim i duhovnim, pokažimo da ljubimo Isusa, Sina Boga živoga.˝ (Josip Stadler, "Rajska vrata", str. 523-524)

Poticaji:

Radosna i otvorena srca pristupajmo svakom čovjeku u potrebi bilo duše bilo tijela. Promatrajući u njemu Kristov lik i sjećajući se riječi i primjera Oca Utemeljitelja, nesebično pružimo pomoć i utjehu svakom potrebniku te molimo za njihove duše i duše svih nam povjerenih da lakše spasenje postignu.
Rastimo u sestrinskoj ljubavi. Otvorimo oči i dopustimo si vidjeti potrebe susestara i priskočiti im u pomoć. Imajmo srce pristupiti sestri koja je pritisnuta bolima, koja se nalazi u tuzi, nedoumici, možda u krizi. Prepoznajmo trenutak i pristupimo, zagrlimo je, pružimo riječi utjehe ili ako je potrebno budimo joj u tišini oslonac i rame za plakanje. Nosimo jedna drugu. Isto tako, znajmo podijeliti i čuti radosti i duhovna bogatstva jedne drugih te se zajedno radovati i zahvaljivati Bogu na primljenim milostima.
Njegujmo i nasljedovanjem oživljujmo lik Oca Utemeljitelja. Sjećajmo se njegovih riječi upravljenih nama. Slijedimo njegov primjer koji nas uči služiti najmanjima, najpotrebnijima odričući se vlastitih dobara, vlastitih želja i komocije i činiti djela milosrđa srcem slobodnim od svjetovnih dobara, a ispunjenim ljubavlju koja se daruje za bližnje bespridržajno i potpuno jer „Veće ljubavi nema nitko od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13).

s. M. Martina Vugrinec