Ako danas pogledamo malo unatrag, razmišljanje će nas dovesti do uloge i djela sv. Rafaela, danas u našem samostanu na Bačvicama.

Za proslavu svetkovine glavnog zaštitnika Družbe i 130-u godišnjicu postojanja, pripremali smo se po uputama Vrhovne Uprave. Satom adoracije pred  Presvetim, molitvom, pjesmom i ponuđenim meditacijama, zahvaljivale smo Bogu za svoj i život Družbe, za sve dobro koje je Bog preko našeg utemeljitelja sl. Božjega dr Jospia Stadlera i sestara učinio. Veselile smo se Svetkovini, jer je dogovorena sv. Misa u kućnoj kapeli, inače na svakodnevnu sv. misu odlazimo u župsku crkvu „Gospe od Pojišana“.  Sve je bilo svečano uređeno, posebno okićen skučeni prostor kapele,  (zna se tko je aranžer), raspoloženje na visini, pjesma i sudjelovanje u Euharistijskom slavlju, kojeg je predslavio župnik fra Žarko Lučić, kapucin; lijepo, onako kako to sestre znaju animirati. „Zdravo sv. Rafaele“ glatko je klizilo preko naših usana, jer gromoglasno se nije moglo zbog skučenog prostora, a da nismo bile ni svjesne njegove stvarne prisutnosti i borbe koja se u tom času odvijala. Naša tijela bila su bojno polje na kojem se odvijala borba na smrt i život. Napadnute smo "projektilima neprijatelja", za kojeg nismo ni bile svjesne da je među nama. U zaštitu se zaista postavio sv. Rafael, baš kao što u sv. Pismu piše kako je arkanđeo Mihael ustao protiv neprijatelja ljudskog roda. Da nije bilo njegove zaštite i borbe protiv zla, jasno po Božjem nalogu je stao na našu stranu, sam Bog zna kako bi ova borba završila. Ne možemo odgonetnjivati kako to da su neke odabrane za žrtvu, dok su druge pošteđene. Iako stalno slušamo o spremnosti, jer ne znamo ni sata ni časa, zaista nismo bile spremne. Dogodilo se ono iz Evađelja, dvije će skupa mljeti u mlinu, jedan će se uzeti, druga ostaviti. Nije naše da znademo Božje planove, ali nam je jasno da nas je sv. Rafael po Božjem naumu sačuvao. Istina, još je potrebno vrijeme za oporavak i vraćanje u normalu, ali hvala Bogu ono najteže je prošlo ( posebno za s. Dolores).

Hvala svim ljudima dobre volje, koji su pokazali interes i volju da nam ovo vrijeme kušnje olakšaju; na poseban način PMI-a i župniku fra Žarku. Znamo da će im Bog uzvratiti na način koji On odredi.

Hvala provincijskoj glavarici s. Tereziji, koja je prva priskočila u pomoć, hranom, nazočnošću (koliko i dokle se smjelo) i ohrabrenjem, kućnoj glavarici s. Agnes, kao i ostalim sestrama koje su brinule. Neka Gospodin svakom uzvrati po njegovim zaslugama.

s. M. L. B. i  s. M. D. B.