„Ja sam uskrsnuće i život.“ (Iv 11, 25)

Svemogućem Bogu, Gospodaru života, preselila se naša draga S. M. Radoslava Ana Radek članica Družbe sestara Služavki Malog Isusa, 10. studenoga 2020. g. sa 74 godine života i 53 godine redovničkih zavjeta.

Sprovod drage naše sestre bit će u ponedjeljak, 16. studenoga 2020. g. u  15:00 sati na gradskom groblju na Mirogoju.

Sveta Misa zadušnica bit će u samostanu „Betlehem“, na Kraljevcu, u Zagrebu.

Preporučamo dušu naše sestre Radoslave u vaše molitve.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

Sestre Služavke Malog Isusa i rodbina

† s. M. Radoslava Radek

Nebo je visoko nad zemljom, dok se u njemu ne nađe netko, tko nam je blizak i drag, a dijelio je s nama svoje dane i godine. Još smo u nevjerici i pitamo se kako je smrt tajanstvena za sve nas, osim za onoga tko je pozvan. To je dokaz da su Božji planovi drugačiji od naših. Tako se dogodilo i 10. studenoga kad je naša draga s. M. Radoslava Radek odžurila u vječnost. Njezin život je ispunilo vrijeme, u kojemu je svjetiljka neprestano gorila i ulja nije ponestalo, ni u svitanju novog dana, u trenutku kada je njezina lijepa duša otišla zaručniku u svadbenu dvoranu. On je vidio da su svi poslovi u vjeri i nadi dovršeni i još ju je samo čekalo mjesto u raju među nebesnicima. Ima li u ovo vrijeme, još radosti u ljudi, kao što je bila njezina, kako u imenu tako i u životu.

S. Radoslava je stvarala, donosila i ostavljala radost među sestrama i ljudima. Iza njezine djelotvorne ljubavi stoji veliko mnoštvo ljudi, koji su ostali zapisani u njezinoj skrovitosti i znani Božjem srcu. Bog se raduje što ju je stvorio i pozvao da bude služavka po Njegovom srcu. Možda nas je nadmašila širinom i slobodom duha, dobrotom i plemenitošću srca, jer se u svom životnom hodu služenja Provinciji i Družbi, oslanjala na riječi "U Tebe se, Gospodine uzdam" dok nije Njegova ljubav za nju, postala bolja od ovoga života.

Rođena je 4.11.1946.g. u Mačkovcu od oca Antuna i majke Anđele r. Novak, kao treće od šestero djece, od kojih su trojica braće već u vječnosti. Na krštenju je dobila ime Ana u crkvi sv. Nikole u Čakovcu. U župi djeluju franjevci koji su oblikovali život njezine uzorne obitelji s kojom je povezivala i našu redovničku zajednicu u jednu veliku obitelj. Za svoj redovnički poziv posebno je zahvalna + fra Gabrijelu Đuraku koji ju je usmjerio prema Služavkama Malog Isusa. Iz njezine šire obitelji je poteklo više redovničkih i svećeničkih zvanja, na koje su roditelji bili ponosni, a posebno na s. Radoslavu i njezinog brata Franju, svećenika. Imala je dvije tete redovnice, ujaka  Klementa Novaka franjevca, te ujaka fra Justina koji je umro kao bogoslov i dvije sestrične s. M. Karmen i s. M. Silviju Služavke Malog Isusa.

S. Radoslava je rado govorila o svom pozivu, kako je u pratnji svoje „mamice“ ušla u samostan Družbe sestara Služavki Malog Isusa 12.5.1962.g. u Maksimir u Zagrebu. Prije ulaska u novicijat završila je srednju medicinsku školu u Zagrebu. Svoje prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1967.g. u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi, a doživotne, na Veliku Gospu 1973.g. na Dolorozi u Čardaku.

Prvi apostolat u njezinom redovničkom životu i u struci, bio je rad u bolnici u Titogradu na dječjem odjelu kroz četiri godine, gdje je ostala u sjećanju liječnika kao izvanredna i požrtvovna sestra i suradnica. Nakon povratka u Zagreb u Zavodu za Rehabilitaciju djece u Nazorovoj ulici radila je dvije godine, a u Vinogradskoj bolnici na neurološkom odjelu također dvije godine. Uvijek je isticala koliko je važno praćenje bolesnika s teškim oštećenjima, jer su joj oni dali kroz svoje iskustvo, ono što škola ne može dati. Brižnom zauzetošću ih je pripremala za susret sa živim Bogom. Gospodin je njezinoj brižnoj ljubavi povjerio djevojku bez oca i majke o kojoj se brinula do smrti, da bude što sličnija Ocu Utemeljitelju. Po Božjim darovima koje je posjedovala, prepoznata je kao prikladna osoba za formiranje budućih redovnica u Zagrebačkoj Provinciji, zato je završila studij u Rimu i stekla zvanje magistre iz Pedagoške metodologije, nakon čega joj je povjerena služba magistre novakinja, zatim magistre juniorki. Znanjem, svojom osobnošću i redovničkim duhom unijela je osvježenje u odgojni proces mladih redovnica. Zahvalne smo Bogu za velikodušno služenje u devetogodišnjem razdoblju njezine službe u odgoju. Na Kraljevcu je vršila službu predstojnice kroz tri godine, bila je članica u Provincijskog vijeća u razdoblju od dvanaest godina, kroz tri godine vršila je službu provincijske ekonome. Prema potrebi Provincije bila je uključena u rad s djecom u Dječjem vrtiću Cvjetnjak. Kao Provincijska glavarica bila je na čelu Zagrebačke provincije kroz petnaest godina. Vodila je Družbu Služavki Malog Isusa kao časna Majka šest godina. Sestrama u Družbi je bila kao majka, svojim pristupom, brigom i razumijevanjem.

U svojim sjećanjima na s. M. Radoslavu, sestre i svećenici su napisali: 

"Dok razmišljam o njezinom životu … svi koji su poznavali časnu Majku Radoslavu i koji su živjeli s njom, mogu reći da je živjela svoj Bogu posvećeni život u punini, računajući da sve što čini je vršenje volje Božje. Bila je neumorna u povjerenoj joj dužnosti. Kad se radilo o potrebama sestara, za nju nisu postojale nikakve zapreke koje bi ju smele, da ne učini ono što je bilo potrebno svakoj, i svakoj osobi kojoj je mogla što dobra učiniti. Radovala se svemu što je dobro u Božjim očima i druge je na to poticala. A kad je bila kušana u ljudskim snagama, duh je bio jak. Radovala se svakom novom saznanju o našem ocu Utemeljitelju, njemu se molila, o njemu čitala i otkrivala svaki dan njegovu svetost i duhovnu veličinu. Kod zadnjeg razgovora kazala mi je: reci Utemeljitelju da on zna sve što ga molim i poljubi njegov grob umjesto mene …  Gospodin ju je upravo zatekao u nesebičnom služenju sestrama i između njih pozvao ju k sebi, našavši ju spremnom za vječni susret."

"Zahvalna sam Gospodinu koji ju je podari ovome svijetu, što sam je imala prigodu upoznati. Svatko tko ju je poznavao mora biti zahvalan Bogu za dar tako divne osobe i uzorne redovnice kao što je bila s. Radoslava. Nama redovnicama i svim vjernicima ona može biti poticaj za radosno življenje evanđelja, za vjerodostojno svjedočenje opredijeljenosti za Krista i za strpljivo nošenje životnih križeva."

"S. Radoslava je za svoga zemaljskog života neumorno svjedočila puninu radosne nade u uskrsnuće i da će u zajedništvu ljubavi Presvetog Trojstva i Oca Utemeljitelja moliti za svoju Družbu, da ostane vjerna karizmi za koju je i ona živjela…"

"Za neopisiva dobra koja mi je učinila i značila hvala joj. Bila je pravi primjer ljudskosti, redovnice, one koja traži i vidi Boga u svemu. Jako sam ponosna da sam je poznavala. "

"S. Radoslava bila je draga svima. Njezina srdačnost, duhovnost i jednostavnost duše, ljubaznost u susretima osvajala je sve, kako u Družbi tako i nas svećenike. Bila je voljena sestra, jer je voljela Družbu, vjerno služila Utemeljitelju, njegovim načelima i savjetima kako napredovati u vlastitoj duhovnosti i kako konkretno prepoznati Isusa u najmanjima … I sam sam mnogo toga naučio od drage s. Radoslave."

"S. Radoslavu trajno sam doživljavao kao nasmijanu i raspjevanu, te altruističkim sposobnostima obdarenu redovnicu, kao samoprijegornu i postojanu, te staloženu, a kada je trebalo, i odlučnu osobu koja je voljela biti upravo ono što jest i svim svojim, na trenutke i krhkim bićem i bila, a to je sestra Služavka Maloga i Velikoga Isusa. Nedostajat će … i nama, svećenicima, koji smo u njoj doživljavali osobu poput rođene sestre i redovnicu s prijateljskom dušom i samodarujućim bićem."

"S. Radoslava je bila osoba plemenita i široka srca, a svojim je životom istinske redovnice osvajala srca ljudi s kojima se susretala. Vodila je brigu o svakome kojega joj je dragi Bog stavio na životni put, ali napose za svoje sestre Služavke Malog Isusa do zadnjih trenutaka ovozemaljskog života. "  

Zadnja postaja životnog puta bila je na Kraljevcu u samostanu "Betlehem", gdje je s ljubavlju njegovala bolesne sestre do zadnjeg dana. Gospodin je s. M. Radoslavi povjerio apostolat za bolesne kojim je započela svoj redovnički život i završila. Kako se nježno nadvijala nad kolijevkama bolesne novorođenčadi u bolnici, tako je jednakom ljubavlju njegovala i ispraćivala umiruće sestre na put u vječnost.         

Posjedovala je neposrednost, srdačnost, jednostavnost, druželjubivost, poniznost, dar opraštanja, veliko srce koje je prepoznalo potrebe ljudi i nikad ih nije zaboravljala. Božjom darovanošću mogla je biti prva i posljednja. Radovala se tuđem uspjehu, ohrabrivala kolebljive u pozivu, tješila i budila smisao za žrtvu i predanje Bogu. Ostavila nam je primjer kako se živi evanđelje.

S. M. Radoslava je učinila da njezina rodbina bude i naša, a mi njihova. Sada s njima dijelimo i nosimo uspomenu i ljubav koju smo od nje primili.

Draga naša s. M. Radoslava, oprostite nam sve što je oproštenja potrebno, jer više nismo imali prilike s Vama se oprostiti. Vi se sada radošću silnom u Gospodinu radujete, što je trka ovozemaljskog života završena, vjeru ste sačuvali, i, vjerujemo, primili vijenac Zaručnikov. Molite za nas da se i mi nađemo s vama u sretnoj vječnosti.

Zahvaljujem liječničkom osoblju na velikoj brizi za vrijeme boravka u bolnici. Zahvaljujem svećenicima i sestrama na molitvi, svima koji su uputili riječi suosjećanja i blizine zbog iznenadne smrti naše drage sestre Radoslave Radek, njezinoj rodbini i svima, koji ste je došli ispratiti na vječni počinak.

Gospodine, upućujemo ti molitvu za našu dragu † s. M. Radoslavu da ju pridružiš svojim izabranicima u uskrsnoj slavi u nebu.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine i svjetlost vječna svjetlila joj !