Ispraćaj s. M. Snježane (Zorane) Grgurin Petak, 17. 12. 2021.

S. M. SNJEŽANA (ZORANA) GRGURIN

Preselila su u Očevu kuću

 (Kaštel Kambelovac, 8. siječnja 1942. – Sutivan, 14. prosinca 2021.)


U jutarnjim je satima, u ponedjeljak 14. prosinca 2021., u iščekivanju Božića, u 80. godini života i 58. godini redovništva, okrijepljena svetim sakramentima, u samostanu u Sutivanu, na otoku Braču, blago i tiho u Gospodinu preminula naša draga sestra Snježana (Zorana) Grgurin. Tog jutra, svjedoči s. M. Vlasta Tadić na čijim je rukama sestra preminula, s. M. Snježana bila je posebno radosna i tražila je da joj se donese pričest. Isus ju je našao potpuno spremnu i ona je u radosti i zahvalnosti otišla u Njegov zagrljaj.

Poštivajući epidemiološke mjere sestre iz skoro svih zajednica Splitske Provincije, s provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan, došle su na ispraćaj s. M. Snježane. Iz Vrhovne uprave u Zagrebu došla je vrhovna glavarica s. M. Marija Banić s vrhovnom savjetnicom s. M. Vedranom Krstičević. Na svetoj misi i obredu ukopa, uz rodbinu i prijatelje, bilo je prisutno i nekoliko sestara iz drugih redovničkih zajednica iz Splita i Brača.

Svetu misu predvodio je biskupski vikar i dekan otoka Brača, župnik župe sv. Jeronima u Pučišćima don Ivica Huljev. U koncelebraciji su bili: don Jakša Rubinić, župnik Sutivana i Mirca u čijoj župi djeluju naše sestre, don Ljubo Bodrožić, nekadašnji župnik sv. Mihovila u Omišu gdje je pokojna sestra Snježana djelovala, don Zvonimir Mijić,  sadašnji omiški župnik i dekan, don Ivan Čotić, župnik župe Kaštel Kambelovac, don Pavao Gospodnetić, župnik župe Supetar i Škrip, povjerenik za mlade u Hvarskoj biskupiji, te don Jure Martinić župnik u Postirima. Poslanicu je pročitala s. M. Marinagela Majić, pripjevni psalam otpjevao don Jure Martinić, evanđelje navijestio don Jakša Rubinić, homiliju izrekao don Ivica Huljev, a molitvu vjernika predvodio don Pave Gospodnetić. Pjevanje su animirale s. M. Dulcelina i s. M. Marinela.

U homiliji je don Ivica naveo važnost svjetla u životu svakog čovjeka, pa tako i u životu jedne redovnice, i u životu s. Snježane. Smisao našeg života je da živimo od Boga, koji je svjetlo svijeta, da svjetlom njegove dobrote obasjane drugima oko sebe dobrotom svijetlimo. Zahvalio je s. Snježani za ustrajnost i vjernost da u sebi, u svojoj nutrini, nosi i zadrži smisao života, da kroz sve životne situacije ostane vjerna u Bogu, da u jednostavnosti i običnosti života bude vjerna iskra svjetla radosti i dobrote za druge. Svojim životom je posvjedočila da strpljivost, skromnost, jednostavnost i ljubav grade put do Boga i do njegove vječnosti. Posvjedočila je da je lijepo živjeti od Boga, biti iskra svjetla u ovom svijetu, koja vodi do izvora svjetla, do Isusa.

Na kraju svete mise u ime sestara splitske Provincije od s. M. Snježane se oprostila provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan. U riječi oproštaja provincijska glavarica je navela kratke biografske podatke s. M. Snježane i istakla njezin redovnički lik.

S. M. Snježana (Zorana) Grgurin, rođena je 8. siječnja 1942. godine u Kaštel Kambelovcu, župi sv. Mihovila Arhanđela, u uzornoj obitelji Jakova i Slavke rođene Belas, a obitelj je imala nadimak Šajdina. Kad je imala godinu dana, 30. lipnja 1941. godine, u Kaštel Kambelovac došle su naše sestre Služavke Maloga Isusa. Tako je od malena upoznala život i rad sestara, s njima se družila u samostanu i u crkvi. Aktivno je sudjelovala u vjerničkom životu župe, na sv. misama i pobožnostima, pjevala u crkvenom zboru.

Gledajući uzoran život naših sestara, potaknuta Božjom milošću, i sama je kao djevojka osjetila želju da bude redovnica. U Družbu dolazi 30. rujna 1961., u kuću maticu u Zagrebu. U novicijat ulazi 1962. godine na Kraljevcu u Zagrebu. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1963., a doživotne 15. kolovoza 1969. na Kraljevcu u Zagrebu. Redovničko ime s. M. Snježana podsjećalo ju je na pobožnost koju je od ranog djetinjstva upila u rodnoj župi Kaštel Kambelovac gdje se stoljećima posebno slavi Gospa Karmelska i Gospa Snježna ili Gospa od sniga, koja se 5. kolovoza slavi u staroj crkvici Gospe na Krugu, kada župljani u procesiji  nose Gospin kip uokolo crkvice, a nakon procesije je svečana sveta misa.

Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta dolazi u zajednicu u Ćilipe, gdje od 1963. do 1965. vrši domaćinske poslove u zajednici, te pomaže u uređenju crkvenog rublja i kićenju crkve. Godinu dana vrši domaćinske poslove u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. U dva navrata boravi u samostanu sv. Ane u Splitu, od 1966. do 1980., te od 1982. do 1994. godine. Ovdje uređuje rublje sestara i crkveno rublje župe sv. Križa u Velom Varošu, pomaže u čišćenju i kićenju crkve sv. Križa i crkve Gospe od Dobrića u Splitu, šiva jorgane i madrace za potrebe građana, njeguje bolesne i nemoćne sestre u samostanu. Po potrebi obilazi bolesnike i osamljene u Velom Varošu. Pomaže mnogim umirućima u prijelazu u vječnost i oprema ih za pogreb. Godinu dana vrši domaćinske poslove u Svećeničkom domu u Splitu, te godinu dan u Centralnom  bogoslovnom sjemeništu u Splitu. Kratko vrijeme boravi u samostanu na Šinama i Vranjicu. Od 1996. do 2012. godine u samostanu u Omišu uređuje rublje i vodi brigu o urednosti prostorija, vrši službu sakristanke u župskoj crkvi sv. Mihovila u Omišu, ima na brigu kićenje župske crkve i samostanske kapelice. O rujna 2012. do svoje smrti, u Sutivanu na otoku Braču vrši službu sakristanke u samostanu i obavlja razne kućne poslove. Uz to je zadnjih godina bila na pomoć starijem i bolesnom svećeniku don Petru Doljaninu, koji je boravio u samostanu, a preminuo je prije mjesec dana.

Uvijek je bila na raspolaganje za potrebe zajednice. Imala je i zdravstvenih problema, ali se borila i nastojala strpljivo nositi svoje životne teškoće i nemoći. Zadnje vrijeme je iskusila i osjetila i križ pandemije koronavirusa virusa.

U oproštajnoj riječi provincijska glavarica je navela da je s. Snježana nastojala živjeti po Božju, da je bila “vrijedna, uredna, savjesna i odgovorna u povjerenim dužnostima. Gajila je poštovanje prema svećenicima, sestrama, liturgiji, liturgijskom pjevanju, liturgijskom prostoru. Dugi niz godina je, s ljubavlju i radosno, u crkvi sv. Križa u Velom Varošu i Gospe od Dobrića u Splitu, u crkvi sv. Mihovila u Omišu, te samostanskim kapelicama samostana sv. Ane, samostana Nazaret u Omišu i BDM u Sutivanu, vodila brigu o urednosti crkvenog ruha, urednosti crkvenog prostora, i cvjetnim aranžmanima kitila oltare. S velikom ljubavlju kitila je božji grob, ukrašavala božićne jaslice, u vrijeme Uskrsa i Božića, te za župska slavlja, prvu svetu pričest, krizmu i za slavlje mladih misa. Svojim  glasom slavila je Gospodin i u župskim zboru u crkvi sv. Križa, sv. Mihovila u Omišu i u Sutivanu. Gospodin ju je obdario sluhom i lijepim glasom, te je taj Božji dar radosno stavljala u službu Božje proslave. Sve je to doprinosilo ljepoti i skladu bogoslužja, uzdizalo dušu Bogu. Imala je sluha za prepoznati u župi i u okruženju gdje sestre žive  siromašne, bolesne  i potrebne i na svoj način im pomoći i zauzeti  se za njih. U zajednici sa sestrama bila je radosna i raspoloživa za zajedničko dobro.” Na kraju riječi oproštaja provincijska glavarica je istaknula: “Sestru Snježanu resile su mnoge kreposti, nadasve zahvalnost. Uz zahvalnost je uvijek pružila lijepi osmjeh. Imala je djetinju dušu i bila zahvalna za pažnju koja joj se pružila. Kad sam je čula tri dana prije smrti rekla mi je, nisam ti dobro, neću dugo. Ohrabrila sam je, a ona se kao i uvijek zahvalila.”.

Provincijska glavarica izrazila je sućut užoj rodbini s. M. Snježane, sestri Filomeni, njenoj obitelji i ostaloj rodbini sestre koju je s ljubavlju i molitvom pratila. Zahvalila je biskupskom vikaru, župniku župe Pučišća don Ivici Huljevu na predvođenju svete mise i sprovodnih obreda, te ostaloj braći svećenicima prisutnima na sprovodu: don Jakši Rubiniću, don Ljubi Bodrožiću, don Zvonimiru Mijiću, don Ivanu Čotiću, don Pavi Gospodnetiću i don Juri Martiniću. Zahvalila je  č. Majci s. M. Mariji Banić, našim sestrama, sestrama drugih redovničkih zajednica i svima koji su došli na sprovod. Zahvalila je liječnicima i medicinskim sestrama iz Doma zdravlja u Supetru na pruženoj medicinskoj pomoći, te sestrama iz samostana u Sutivanu.

Na kraju je provincijska glavarica zaključila: “Draga s. Snježana, hvala Vam za sve dobro koje ste utkala u život Družbe, Provincije, u živote sestara, osobito sestara koje ste kao starije i nemoćne u njihovoj bolesti i nemoći s ljubavlju njegovala, kao i nedavno preminulog don Petra Doljanina. Hvala Vama za primjer svjedočenja, za služenje u malenosti i skrovitosti svakodnevnog života, koje je samo Bogu znano. Molite se za nas kod Isusa, da mu budemo što sličnije u ljubavi. Nadam se da već sada u društvu Isusa, Marije i Josipa, pjevate Mi Mariju slavimo... kao nekad u crkvi sv. Križa na koru s jednim mladićem, kako mi je u poruci napisao kad je čuo da ste preminula.”.

Na kraju sv. mise, prije sprovodnog obreda, don Jakša Rubinić pročitao je sažalnicu hvarskog biskupa mons. Ranka Vidovića, u kojoj zahvaljuje Gospodinu za dar milosti što je u ovoj biskupiji s. M. Snježana djelovala kao redovnica, i u njoj bila Božji blagoslov. Don Jakša je, u osobno ime i u župe Sutivan, zahvalio s. Snježani za prisutnost, svjedočenje i za sve dobro koje je učinila u zajednici sestara i u župskoj zajednici u Sutivanu.

Sprovodna povorka se uputila prema samostanskoj grobnici. Sprovodne obrede predvodio je župnik don Jakša Rubinić. U samostanskoj grobnici, koju je više puta za života očistila i okitila, i uz nju se za pokojne sestre molila, s. M. Snježana čeka zoru uskrsnuća.

Sestra Snježana je ostavila primjer uzornog redovničkog života, kroz vjernost Kristu kroz molitvu, služenje u malenosti i skrovitosti svakodnevnog života, u velikodušnoj ljubavi prema sestrama i svima koje je susretala u svom životu. Gospodin joj bio vječna nagrada. Radovala se u društvu svih svetih. Počivala u miru Božjem!

 s. M. Maneta Mijoč

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve